Čitava četiri mjeseca nakon što smo kolumnom Križevčancije, pod naslovom „Ratovi zvijezda“ ili „Mali princ se zacrvenio“, javno i pravovremeno, dakle prije odluke Gradskog vijeća o toj temi, te sasvim pristojno postavili pitanja o smislenosti donošenja stare ratne tehnike u Križevce i njenog postavljanja u okruženju skorašnjeg područnog vrtića i nove zgrade Veterinarskog zavoda, srednje škole i staračkog doma te Razvojnog centra i tehnološkog parka, tema je zahvaljujući prepucavanjima aktera na lokalnoj političkoj sceni dobila odjek i u nacionalnim medijima.
Tako Nedjeljni Jutarnji, u tiskanom izdanju od 9. kolovoza pod naslovom „Rat oko tenkova u Križevcima“ te u online verziji od 10. kolovoza pod naslovom „Cirkus u centru grada“, pomalo dramatično obrađuje temu u kojoj mišljenja i stavove sukobljavaju s jedne strane Koordinacija udruga proizašlih iz Domovinskog rata i gradska vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Katanovićem te dio gradske oporbe na čelu s SDP-ovim Markom Katanovićem.
Unatoč tome što tvrde da temu ne žele ispolitizirati, među glasnijima je T. Katanovićev gradski vijećnik Stjepan Belušić, predsjednik Udruge 15. MPOAD, kao i HDZ-ov Zvonko Beljo, jedan od vrlo aktivnih inicijatora „aleje bisti“ na crkvenom zemljištu kod crkve Sv. Križa, a o svemu se također podulje očitovala i nova predsjednica gradskog SDP-a Monika Penđak Ružić u online tekstu pod naslovom „Sloboda se slavi dječjim osmijehom, a ne starim oružjem“.
Povrh svega, a što je autoru ovog teksta bio povod za reakciju, u moru sve manje smislenih izjava koje opravdavaju ovaj projekt kao „zaokruživanje cjeline“ i budući „turistički show“, posebno je neugodna, šokantna i upravo nevjerojatna izjava kojom se građane Križevaca pokušava podijeliti na simpatizere prošle i trenutne vlasti:
„Surađivali smo i imali korektan odnos sa svim križevačkim vlastima od rata naovamo. A danas nas predstavnici bivše vlasti, sada u oporbi, guraju u neki politički koš. Kad su gradili Zvjezdarnicu, tražili su da izmjestimo jedan spomenik našim braniteljima, što smo bez pogovora i napravili, a oni su potom platili postavljanje novog“.
Citat je to izjave Bože Lazara, predsjednika gradskog Odbora za branitelje i ovogodišnjeg dobitnika gradske nagrade za životno djelo, i to za izniman i dugotrajan doprinos očuvanju vrijednosti Domovinskog rata, izgradnji kulture sjećanja te predanom djelovanju za braniteljsku populaciju u gradu Križevcima.
Gospodinu Lazaru neka Gospod oprosti ako je svjesno lagao, no činjenice su nepobitno drugačije i nemaju veze ni s križevačkom Zvjezdarnicom niti s čitavim Kozmološkim centrom, koji su realizirani projektima Udruge P.O.I.N.T. i više gradskih udruga i ustanova, zatim sveučilišta i organizacija, uz podršku Grada u razdobljima od 2. studenog 2020. do 2. studenog 2022. te od 1. rujna 2021. do 1. rujna 2023. Štoviše, Grad je i dalje partner sa zvjezdarnicama Križevci i Zagreb te školama, ustanovama, fakultetima i udrugama u novom EU projektu popularizacije znanosti sve do sredine ožujka 2028.
Ako se vratimo čitavih osam godina unatrag, u lipanj 2018. kad Zvjezdarnice nije bilo niti u povojima, bez problema možemo utvrditi da je ministar branitelja Tomo Medved podržao ideju o preseljenju spomen-obilježja „Perivoj ratnika“ u središnji prostor nekadašnje vojarne. Razlog možemo naći u tekstu iz kolovoza iste godine, gdje stoji da spomen-obilježje „bilo je smješteno na neadekvatnoj lokaciji s obzirom na sve veću fluktuaciju ljudi i prometa na tom potezu što je posebne probleme radilo tijekom polaganja vijenaca poginulim braniteljima“.
Dakle, razlog je bio sasvim jasan – upravo branitelji nisu željeli više stajati na cesti koja postaje važna prometnica u gradu i davati počast uz spomenik koji praktički ometa izgradnju nogostupa i biciklističke staze do doma za starije i nemoćne, odnosno dalje do srednje strukovne škole. U istom tekstu piše da je o micanju spomenika formalnu odluku donijelo Gradsko vijeće na sjednici sukladno zaključku s Odbora za branitelje. Dakle, ni Zvjezdarnice niti Kozmološkog centra još ni u talonu.
Čemu onda ta besramna želja da se umanji važnost jednog vrlo aktualnog i aktivnog pogona za mlade, koji svake godine obiđe preko tri tisuće posjetitelja iz svih krajeva Hrvatske i okolnih država? Izgleda da u glavama mnogih još prevladava duh prošlosti, a okrenuti se prema sadašnjosti i budućnosti očito je preteško i preapstraktno, a bilo bi najzdravije za sve.
Čemu taj pokvareni pokušaj degradiranja nečega što kod djece i mladih na tjednoj razini zadovoljava znatiželju i razvija nova znanja o temeljnim znanostima, matematici, prirodoslovlju, inženjerstvu, gdje se mladi nakon što upišu studije vraćaju „po još“ znanja, dolaze učiti čak iz susjednih mjesta, gradova i županija, bez obzira pripremaju li se za natjecanja ili za budući studij ili pak za pokretanje vlastitog biznisa?
Zbog dramatike? Možemo onda u prilog tome poručiti citirajući Isusa Krista, kad je onomad uskrsnuo bolesnika iz Betanije: „Lazare, probudi se!“ Možemo i graditeljima „aleje bisti“ u istom stilu poručiti „Proklet bio tko napravi idola — lik ili kip od kamena, drva ili metala — i postavi ga u tajnosti. To je Bogu odvratno“. No, valjda bi bilo dosta dramatike, valjda bi bilo dosta više i stalnog traženja dežurnih krivaca za vlastitu bezidejnost koja će u očima mnogih sugrađana rezultirati degradacijom čitave poruke pijeteta prema poginulim hrvatskim braniteljima.