„Za sve ljude zvijezde ne znače isto. Za jedne, koji putuju, zvijezde su vodiči. Za druge, one su samo male svjetiljke. Za učenjake, one su problemi. Za mog poslovnog čovjeka one su bile zlato.“
—Mali princ (Antoine Marie Roger de Saint-Exupery, 1943.)
…
U siječnju 2020. godine jedna je mlada križevačka arhitektica magistrirala na Sveučilištu u Mariboru s temom „Kozmološki centar Križevci“, gdje je izložila i razradila koncept planetarija u Križevcima, kao mjesta za edukaciju o astronomiji i kozmologiji te popularizaciju znanosti, gdje se digitalnim projekcijama na kupolasti svod simuliraju nebeske pojave. Logična je to poveznica s konceptom zvjezdarnice, koja se u to vrijeme u Križevcima ugrađivala u prvi, „Future Hub Križevci“, a zatim i u drugi EU projekt, „SPARK – Sinergija prirodoslovaca, astronoma, računaraca Križevaca“, te konačno svečano otvorila 20. travnja 2023. godine.
Zahvaljujući podršci tadašnje gradske vlasti, u prosincu 2023. godine izrađen je idejni projekt križevačkog planetarija s pratećim prostorijama za održavanje izobrazbe i istraživanja iz područja fizike, astronomije i astrofizike. Konačno, krajem siječnja 2024. Grad Križevci pokreće postupak jednostavne nabave za izradu glavnog projekta za građenje građevine javne i društvene namjene – Planetarij. Prema projektnom zadatku, planetarij se planirao izgraditi u Ulici Franje Tuđmana u Križevcima, na novoformiranoj čestici nastaloj od dijela k.č.br. 1554/12 i cijele 1554/13, k.o. Križevci.
Konačno, u jednom od važnih dokumenata Grada Križevaca, „Strateškom planu razvoja turizma Grada Križevaca“ iz 2020. godine, stoji: „Kroz razvoj ovog projekta moguće je uključiti i dio o astronomskom turizmu i Svemiru budući da je Astronomska udruga Perzeidi vrlo aktivna i može biti jezgra za razvoj astronomskog i „svemirskog“ turizma zato predlažemo da se kroz Akcijski plan razradi mogućnost izgradnje Planetarija koji može biti sastavni dio ovog Edukacijskog centra za održivi razvoj, gdje bi priča o čistom nebu i svjetlosnom zagađenju našla svoje pravo zasluženo mjesto.“
Nakon promjene gradske vlasti 2025. godine, izmjenama i dopunama gradskog proračuna svi planovi oko izgradnje planetarija su uklonjeni, a ukinuto je i sufinanciranje znanstveno-istraživačkog rada Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode, koji je svojim znanstvenim uspjesima Križevce stavio na međunarodnu kartu prirodnih znanosti. Štoviše, kao da se vratilo ono desetljeće staro nerazumijevanje progresivnih ideja, kao što su zvjezdarnica i planetarij, baš kao da se dalje od vinskih cesta ne zna i ne može poimati vizija budućnosti.
Među točkama predloženog dnevnog reda predstojeće, 9. sjednice Gradskog vijeća Grada Križevaca našla se i ona pod rednim brojem 5. koja glasi „Donošenje odluke o podržavanju inicijative za postavljanje eksponata u parku u Ulici Franje Tuđmana u čast braniteljima i građanima Križevaca koji su dali doprinos obrani Republike Hrvatske“. Tom odlukom Gradsko vijeće će, ako ju izglasa na sutrašnjoj sjednici, iskazati podršku toj inicijativi i od Ministarstva obrane preuzeti donaciju pet eksponata, koji će se postaviti na zelenoj površini u Ulici Franje Tuđmana na katastarskim česticama broj 1554/12 i 1554/17, k.o. Križevci.
Preciznije, na otvorenom će se, na zelenoj površini između bivšeg restorana „Vojarna“ i ceste koja prolazi uz sve četiri zgrade (bivše hangare) Razvojnog centra i tehnološkog parka Križevci postaviti borbeno vozilo pješaštva (BVP M‐80A), oklopni bojno‐radarski sustav „Big Fred“ (SNAR‐10), borbeno oklopno izvidničko vozilo (BRDM-2, inačica PZO), top „trocjevac“ (PZO TOP 20/3 mm) te top „ZiS-3“ (PO TOP 76 mm B1 ZIS‐3).
Ako malo bolje istražimo što predstavljaju ti eksponati, prvo navedeno vozilo je praktički amfibija koja na vodi za pogon koristi gusjenice, ima valobran te uređaj za izbacivanje prodrle vode. Prvi navedeni top je samovozni protuzrakoplovni, a ovaj potonji, višenamjenski divizijski top još je komunistički diktator Staljin u doba 2. Svjetskog rata nazvao „remek djelom topništva“, o kakvom se skoro pa antikvitetu radi. I tu sva fascinacija ovim inženjerskim proizvodima zastarjele ratne tehnike završava. Ili bi trebala završiti.
Zašto onda aktualna gradska vlast upravo na mjestu jedne vizionarske ideje poput planetarija, koji bi zasigurno okupljao na tisuće posjetitelja godišnje, a najviše djece i mladih (empirijski dokaz tome je križevačka zvjezdarnica koju godišnje u prosjeku posjeti oko tri tisuće posjetitelja) želi istovariti staro, ratno željezo? Zašto su voljni i čak vrlo angažirani da potencijalno mjesto edukacije za budućnost zamijene zahrđalim memorabilijama prošlosti? U odluci deklarativno navedeni razlozi za to nemaju uporište u stvarnosti iz nekoliko razloga navedenih u nastavku.
Zar nije sasvim dovoljno što u istom susjedstvu još od 2007. godine ispred Doma zdravlja u Križevcima postoji Park hrvatskih branitelja sa kamenim spomenikom „Majka poginulog junaka“, postavljenim u čast 37-orici branitelja, Križevčana koji su poginuli tijekom Domovinskog rata 1991.-1995., koji je autorski rad kipara Luigija Tarasa sa Sardinije u Italiji i dar prijateljskog grada Reana del Roiale?
Zar nije sasvim prikladno zatim veliko i novije, doista monumentalno spomen-obilježje braniteljima Domovinskog rata s područja Grada Križevaca „Ponos branitelja – u znaku križa“, izrađeno prema idejnom rješenju i umjetničkom radu profesora likovne kulture mr.sc. Josipa Bosnića i suradnice, diplomirane arhitektice Slavice Bubić Mihanović, izabrano na javnom natječaju 2019. godine?
Zar sasvim ne upotpunjuje potrebu za informiranjem budućih pokoljenja o tematici Domovinskog rata „Spomen-soba hrvatskim braniteljima“ otvorena još 2016. godine u obližnjoj Gradskoj knjižnici „Franjo Marković“ kao izložbeni prostor s eksponatima poput isječaka iz novina, fotografija, vojnih karata i video materijala koji služe za potrebe edukacije budućih generacija, ali i kao mjesto trajnog sjećanja?
Moramo li doista prijeći tu granicu dobrog ukusa i od cijelog kvarta s više kvalitetnih spomen-obilježja u čast i slavu hrvatskih branitelja i Domovinskog rata, nauštrb jedne vizionarske ideje pune turističkog i edukativnog potencijala za generacije djece i mladih, napraviti na svakom sljedećem koraku trulu oružarnicu, s kramom koja doslovce dolazi s inventurnog otpisa jednog državnog tijela koje čisti svoja skladišta? Da ne spominjemo očitu ugrozu sigurnosti djece koja bi se pentrala po topovima i vozilima te mogla ozlijediti, a ujedno znamo da svako dječje igralište treba imati odgovarajuće certifikate.
Promatrajući što se događa, sve bi se više činila opravdana i bojazan, da nije od prethodne vlasti bilo ugovoreno i obveza već postojala, valjda bi i na gradskom zemljištu za novu zgradu Veterinarskog zavoda Križevci – što je mjesto znanosti i istraživanja kakvih Križevci skoro pa i nemaju (odnosno mogli bi imati upravo s planetarijem) – nikla neka mahovinom obrasla haubica „na uspomenu i dugo sjećanje“? Zar je to doista suština kojom želimo inspirirati generacije koje dolaze?
U kontekstu današnjeg trenutka u svijetu, čovjek bi mogao reći – pa da, što nam drugo preostaje. U posvemašnjem ludilu gdje svjetske velesile opet pokazuju teritorijalne pretenzije izvan vlastitih, pa i svih granica, stoljeća razvoja kao da nas nisu ničemu naučila već i dalje funkcioniraju samo najniži barbarski principi. Kako je onomad jedan Pjesnik prepoznao, „i tad su došli popovi, pa topovi, pa lopovi, čitav svijet se izobličio, ispuzali su grabljivci, pa lažljivci, snalažljivci…“
Unatoč svemu tome, valjda imamo dovoljno mudrosti, životnog iskustva i neiskvarenosti da znamo prepoznati što su kvalitetne, bezvremenske i univerzalne poruke koje želimo poručiti budućim pokoljenjima, da znamo izgraditi mjesta okupljanja i života, mjesta gdje dječja znatiželja i mladenačka upornost mogu stvoriti čuda u znanosti i istraživanju, da znamo spokojne duše toj mladosti i prepustiti da dalje grade bolji, uviđavniji, normalniji svijet.
Što još poručiti, kakvu poruku poslati, a da se ovaj tekst ne shvati kao napad na „hrvatske svetinje“, već kao želja da se među iste treba uvrstiti prije svega obrazovanje djece i mladih, obrazovanje za budućnost, mir i suživot? Možda još samo crtica iz biografije francuskog autora antologijskog dječjeg romana iz kojeg su izvučeni uvodni i završni citat:
Dana 31. srpnja 1944. godine Antoine de Saint-Exupery nestao je u izviđačkom avionu tipa P-36 na Sredozemlju, blizu Marseillea. Vjeruje se da je pogođen neprijateljskim njemačkim projektilom. Bivši pilot Luftwaffea, Nijemac Horst Rippert, otkrio je da je srušio slavnoga pisca, kada je rekao: „Da sam znao da je to Saint-Exupery, nikad ga ne bih srušio.“
…
„Svi odrasli su nekada bili djeca… Ali samo nekolicina njih se toga sjeća… Živio sam među odraslima. Vidio sam ih osobno, izbliza. I to nije mnogo poboljšalo moje mišljenje o njima.“
—Mali princ (Antoine Marie Roger de Saint-Exupery, 1943.)