Šimunec: ‘Nedostatak prostora najveći je problem orkestra!’

"Glazba je zvonka radost!" poznata je izreka nepoznatog autora, a je li to doista tako, barem što se puhačke glazbe tiče, popričali smo s Krunoslavom Stijepanom Šimuncem, dugogodišnjim članom i od prošlog lipnja predsjednikom Gradskog puhačkog orkestra Križevci (GPOK), ovogodišnjim prvakom s 21. susreta hrvatskih puhačkih orkestara u Novom Vinodolskom.

Krunoslave, otkad se amaterski baviš glazbom? Naime, tvoja je struka elektrotehnika, preciznije energetika, no iako nisi pohađao glazbenu školu, član si orkestra praktički od njegovih početaka, od koje ono godine?

U orkestar, tada još limenu glazbu, došao sam u veljači 1995. Nekolicina mojih prijatelja, među kojima je bio i Miroslav Kajganić, danas prva truba orkestra, i ja čuli smo na Radio Križevcima oglas da limena glazba poziva bivše članove i sve željne sudjelovanja u radu da se priključe. Tih gimanzijskih dana nam se to učinilo zanimljivim i otišli smo na probu u glazbenu školu. Tamo su gospoda Stjepan Fortuna i Siniša Mrazović napravili audiciju i prema našim afinitetima dodijelili nam instrumente.
Kako se nitko od nas prije nije susreo s puhačkim instrumentima, organizirali su nam nastavu. Onda smo bili jako zagriženi za to, sastajali bi se kod moje kuće, vježbali i izluđivali susjede (smijeh). S vremenom smo postajali vještiji, a susjedi sve zainteresiraniji za našu glazbu (smijeh). Nakon otprilike godinu dana uključeni smo u sastav orkestra i sudjelovali na svim nastupima, tada većinom promenadnim.

Što je po tvom mišljenju bilo presudno u pretvorbi gradske limene glazbe u puhački orkestar, dakle podizanje kvalitete skupnog muziciranja i repertoara?

Nema sumnje da je to bio dolazak dirigenta profesora Marija Komazina, koji je i danas s nama, u listopadu 1998. Do tada je glazba izvodila uglavnom koračnice, a njegovim dolaskom repertoar orkestra je postao uglavnom koncertni. Od tada kvaliteta muziciranja stalno raste što pokazuju rezultati ostvareni na susretima hrvatskih puhačkih orkestara. No, to ne bi samo po sebi došlo da moji predhodnici i prijašnja vodstva orkestra, kao i svi svirači koji su svirali i koji još uvijek sviraju, nisu prihvatili takav način rada te trudom i radom doprinijeli razvoju orkestra.

Orkestar od 2000. godine redovito sudjeluje na državnim susretima puhačkih orkestara, pa je tako prije mjesec dana proglašen najboljim u Hrvatskoj, iako ovogodišnja smotra nije bila natjecateljska. Reci molim te nešto o dosadašnjim postignućima orkestra.

Kada je limena glazba prvi put sudjelovala na natjecanju Hrvatskog sabora kulture, u Ravnoj Gori 2000. godine, nitko nije pomišljao da bi mogli postati najbolji orkestar u svojoj kategoriji. Osvojili smo zlatnu plaketu i 1. mjesto, neočekivano, ali zasluženo. To je bilo nezaboravno iskustvo i beskrajna sreća.
Samo ću napomenuti da se natjecanja održavaju svake dvije godine. Nakon toga smo 2002. došli i opravdali ulogu favorita, ponovili 1. mjesto i zlatnu plaketu. Na natjecanju 2004. orkestar je prešao u A kategoriju i u konkurenciji najjačih hrvatskih orkestara iz Šibenika, Varaždina, Bjelovara ponovio zlatnu plaketu, s osvojenim 2. mjestom iza Šibenika.
Prošle godine orkestar je osvojio brončanu plaketu i 4. mjesto. Zbog tadašnjeg teškog financijskog stanja orkestar je prvo polugodište 2006. radio sa smanjenim brojem proba zbog čega težak i zahtjevan program A kategorije nije bio dovoljno uvježban, što je u izuzetno oštroj konkurenciji rezultiralo nešto slabijim rezultatom. No, ovo ostvarenje nije loš rezultat, dapače, bili smo četvrti među 125 amaterskih puhačkih orkestara iz Hrvatske, među kojima su orkestri koji raspolažu puno većim budžetom. Kao što si već rekao, ovogodišnje ostvarenje, iako nije bilo natjecanje, najveći je uspjeh orkestra. Biti prvi u Hrvatskoj u bilo čemu nije mala stvar, a ako uzmemo u obzir masovnost natjecanja i brojnost sudionika uspjeh je još veći.

Djelovanje orkestra prirodno je vezano uz glazbenu školu Alberta Štrige. Kakva je suradnja sa školom, ima li u njoj odjela puhačkih instrumenata?

Sadašnja suradnja s glazbenom školom je na izuzetno visokom nivou. Rekao bih da je bez nje rad orkestra nezamisliv. Pošto je orkestar bez vlastitog prostora za rad, škola nam ustupa Malu dvoranu Hrvatskog doma za održavanje proba. Ima jako dobro opremljen odjel udaraljki i ustupa nam na korištenje čitav udaraljkaški instrumantarij. Nadalje, iz redova glazbene škole regrutiraju se mladi svirači, postoje odjeli puhača – uči se flauta, klarinet, saksofon, truba te udaraljke, a u pripremi je uvođenje roga i trombona.
S druge pak strane, u orkestru učenici glazbene škole pohađaju dio nastave iz skupnog muziciranja. Također ustupamo školi na korištenje dio svog skromnog instrumentarija udaraljki. Postoji još mnogo prostora za razvijanje suradnje. Za instrumente koji se ne uče u školi (tuba, bariton, trombon, rog) orkestar organizira nastavu koju vode akademski glazbenici, profesori navedenih instrumenata. Iskoristio bih priliku i zahvalio ravnateljici gospođi Branki Špoljar na svesrdnoj potpori koju pruža orkestru.

Financiranje udruga uvijek je aktualno pitanje. Kako se GPOK snalazi po tom pitanju, može li se prosperirati u uvjetima u kojima djelujete?

Gradski puhački orkestar Križevci se kao neprofitna udruga građana financira iz različitih izvora. Osim iz gradskog proračuna, orkestar podupiru i brojni donatori iz grada i okolice. Također prijavljujemo projekte na javne natječaje za dodjelu donacija.
Normalno je da bi orkestar puno bolje prosperirao kada bi imao zajamčenu financijsku sigurnost. Međutim, to je teško očekivati u ovakvoj situaciji. Zaposlen sam u profitnom sektoru i znam da je situacija na tržištu općenito dinamična i neizvjesna i da se poduzeća moraju boriti za opstanak. Na isti način shvaćam i svoj angažman u Gradskom puhačkom orkestru Križevci. Na kraju bi mogao reći da u ovom slučaju doslovno vrijedi poslovica "Kol’ko para, tol’ko muzike!"



Nakon što si prošlog lipnja na izvanrednoj skupštini udruge izabran za predsjednika, čini se kao da se djelovanje orkestra inteziviralo. Dvadesetak koncerata i nastupa u 2006. godini, povećanje broja aktivnih članova, akcija za kupnju nove tube, povratak orkestra u Hrvatski dom, nove Web-stranice, prvi POOHFEST… stvarno je impresivan popis aktivnosti!

… kupnja novih instrumenata, osvojena prva nagrada na državnoj smotri… Kad bismo mogli ostvariti sve ideje koje imamo, taj popis bi bio još dulji. Međutim, zbog ograničenosti resursa, vremena, prostora, ljudi i financija, odabiremo one aktivnosti koje imaju najveći cost-benefit za orkestar. Iza svega stoji ogroman trud i rad sviju, od uprave do ostalih članova koji nesebičnim i vrijednim radom i zalaganjem doprinose kvaliteti rada u orkestru. Iskoristio bih priliku i zahvalio svojim najbližim suradnicima: tajniku Gordanu Pavlinušiću, koji je pravi radilica i pokretačka snaga svih naših akcija, već spomenutoj gospođi Branki Špoljar, i ostalima iz Upravnog odbora: Hrvoju Belaniju, Matiji Čupenu, Krsti Đorđevskom i Krešimiru Prevariću kao i svim članovima sviračima na svemu što pružaju našem orkestru.

U vrijeme ovogodišnjeg, 40. Spravišča orkestar je u Križevcima pokrenuo festival puhačkih orkestara POOHFEST i ugostio glazbe iz Predavca, Zatona kod Dubrovnika, Sv. Križa Začretje te veliki Orkestar Hrvatske vojske iz Zagreba. Otkud ideja i potreba za festivalom i kakvi su planovi za iduću godinu?

Ideja se razvila u jednom neobaveznom druženju potkraj prošle godine. Nije originalna na razini Hrvatske jer i sami sudjelujemo na sličnim manifestacijama kao gosti drugih okrestara, ali je nešto dosad neviđeno u našem gradu. POOHFEST-om želimo u Križevcima i okolici popularizirati puhačku glazbu kao i sam orkestar, približiti se ljudima i obogatiti kulturnu ponudu našeg Križevačkog spravišča. Ove godine smo prvi puta radili festival, a plan ga je i dogodine još kvalitetnije ponoviti u sklopu Spravišča, neke propuste ispraviti i detalje poboljšati. Planiramo na POOHFEST uvijek zvati ponajbolje orkestre iz Hrvatske i, ubuduće, barem jedan renomirani orkestar iz inozemstva.

Unatoč svim vašim naporima, ostaje gorka činjenica da orkestar još uvijek nema vlastiti prostor, iako nosi i pronosi ime grada. Dosadašnja obećanja gradskih vlasti se nisu ostvarila, kako ćete dalje?

To je već dulje vremena naš najveći problem. Istina je da je jedini prostor kojim orkestar raspolaže poštanski sandučić na ulazu u zgradu Hrvatskog doma. Zamislite koliko je prostora potrebno da organizacija koja broji preko četrdeset ljudi može normalno raditi. A rekao sam već kojim prostorom mi raspolažemo.
Od prošlog ljeta smo intenzivirali zahtjeve i zamolbe prema Gradu za dodjelom bilo kakvog prostora, neke sobice u koju bi smjestili arhivu, instrumentarij koji se trenutno ne koristi, nototeku orkestra, priznanja i nagrade. Sva ta imovina orkestra se sada nalazi po kućama članova, a dio instrumentarija je smješten i u glazbenoj školi. Prirodno je da naš prostor bude u zgradi Hrvatskog doma, pošto smo glazbena udruga, imamo veliku suradnju s glazbenom školom, probe se održavaju u istoj zgradi, a na kraju krajeva tamo nam je i službena adresa.
Problem se počeo rješavati prošle jeseni. Pronašli smo sobicu u Hrvatskom domu koja bi odgovarala našim potrebama. Taj prostor nije bio prazan, već je bio na korištenju Pučkom otvorenom učilištu i Gradskoj knjižnici. Pučko otvoreno učilište i ravnateljica gospođa Zdenka Gold nam je izišla u susret i ispraznili su, uz našu pomoć, svoju polovicu. Međutim, zbog kroničnog nedostatka prostora, gradska knjižnica nije imala kamo premjestiti svoje stvari i tu je stvar zapela. Obećali su pokušati pronaći alternativni prostor, ali po tom pitanju se trenutno ništa ne događa. Po svemu sudeći, čekat ćemo dok se knjižnica ne preseli u zgradu bivšeg Doma HV i da se oslobode prostori koje knjižnica trenutno koristi. Nadamo se tada dobiti odgovarajući prostor koji radom i rezultatima već odavno zaslužujemo. Na žalost svih nas, činjenica je da je najbolji puhački orkestar u Hrvatskoj još uvijek beskućnik!

I za kraj pitanje – kako stvari stoje s nabavkom sredstava za kupnju F-tube? Naime, mnogima je poznato da su sadašnje tube u orkestru stare nekoliko desetljeća, sve teže ih je održavati i na njima kvalitetno muzicirati.

Naša ideja vodilja bila je obnoviti kompletan instrumentarij. Prošle godine smo sukladno mogućnostima nabavili dva nova baritona. Sljedeće su na redu tube, koje imaju iza sebe već preko pet desetljeća i odavno su izslužene. Pošto su to najskuplji instrumenti, krenuli smo u nabavku jedne po jedne. Ove godine nova F-tuba, iduće nadamo se B-tuba. Do sada prikupljanje sredstava ide prema planu, potrebno je prikupiti oko 46 tisuća kuna. Od Ministarstva kulture smo na natječaju za tu svrhu dobili 20 tisuća kuna. Prikupljeno je oko 8 tisuća kuna priloga građana na božićnom koncertu i za Dan Grada. Osim toga, Gradsko poglavarstvo nam je doniralo 10 tisuća kuna. Projekt nabavke nove F-tube smo prijavili i na nekoliko natječaja za dodjelu donacija pa se i tu nadamo najboljem.

Hvala lijepo na razgovoru, a pošto ti je ovih dana i rođendan, portali Križevci.info i Svijet glazbe poklanjaju ti nosač zvuka "Out of This World" Luke Belanija, u izdanju udruge P.O.I.N.T. Čestitamo!

Hvala i tebi na razgovoru, na lijepom poklonu i rođendanskim čestitkama. Imao sam priliku čuti dio pjesama sa Lukinog CD-a ali ga nisam uspio nabaviti, tako da ću ga s veseljem slušati! Lijep pozdrav čitateljima portala Križevci.info!

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.