Zajedno sa svim tvrtkama u svojem vlasništvu, križevački Radnik zapošljava više od 500 radnika, a ukupni prihod grupe lani je iznosio oko 560 milijuna kuna. Grade hotele po obali, zgrade banaka, gradske vijećnice, stambene komplekse i sveučilišne centre po Europi. Prije dvadeset godina bili su dvjestota građevinska tvrtka u Hrvatskoj, a danas su među pet najjačih. Predsjednik Uprave Mirko Habijanec u tvrtki je više od 40 godina, gradi je prema njemačkom modelu, a vjeruje da će uskoro radnicima osigurati i primanja što bliža njemačkim. Nedavno je pomladio ekipu, ali problem u građevinarstvu je, kaže, nedostatak kvalificirane radne snage.
Kontinuirani rast poslovnih prihoda doveo je Radnik među pet najvećih građevinskih tvrtki. Kako vidite budućnost tvrtke?
Budućnost tvrtke vidim pozitivno s daljnjim trendom rasta produktivnosti, konkurentnosti i plaća.
Za vrijeme posljednje krize koja je posebno pogodila građevinski sektor propale su mnoge tvrtke, a Radnik je sve uspješniji. U čemu je tajna uspjeha?
Ni u čemu posebnom, za vrijeme krize je bilo teže poslovati, bilo je manje posla, niže su bile plaće, puno nelojalne konkurencije, ali smo zahvaljujući iskustvima i znanju koje smo stekli u Njemačkoj uspjeli svladati sve te poteškoće i uz jedan bitan uvjet da smo pošteno i zakonito uvijek poslovali, što se za neke subjekte ne bi moglo reći. Vrijeme je pokazalo da su mnogi nestali iz tržišne utakmice, ostavivši iza sebe nepodmirena potraživanja, mučenje pravnog sustava i nepodmirene obveze prema radnicima. Zakoni bi tu trebali biti stroži i jasniji, ne bi smjeli dozvoliti takve manipulacije u kojima iste osobe koje su svoje tvrtke dovele u propast, nastavljaju s radom pod drugim imenom. Također, tu je i Zakon o predstečajnoj nagodbi jako pridonio tom neredu, trebalo bi ga preraditi, a u konačnici i ukinuti.
Proveli ste 20 godina na Radnikovim gradilištima u Njemačkoj, što ste tamo naučili i gdje smo mi u usporedbi s Njemačkom kad govorimo o građevinskom sektoru?
Ono što smo naučili u Njemačkoj prenijeli smo u Hrvatsku, a i dalje radimo u tom pravcu. Mislim tu u prvom redu na tehnološku razinu opremljenosti, potencijal i kadrove koje danas imamo. To je sigurno u usporedbi s onim prije dvadesetak godina višestruko unapređeno.
Trenutačno zapošljavate više od 500 radnika i radite po cijeloj Hrvatskoj. Susrećete li se s problemom nedostatka radnika?
Nedostatak radnika iz Hrvatske je osjetan, a u ostalim dijelovima svijeta ima dovoljno radnika, ali to nije dio naše politike. Strane radnike zapošljavamo tek kad ne možemo pronaći domaće i problem je s onima iz dalekih zemalja koji ne razumiju naš jezik. Takvi radnici su skuplji i imaju manju produktivnost.
Često upozoravate da je potrebno mijenjati školski sustav, da planovi upisa obrtničkih zanimanja ne prate potrebe na tržištu. Je li se što promijenilo i što predlažete?
Školski sustav treba posebno u strukovnom obrazovanju iz temelja promijeniti, a treba dograditi i osnovnoškolski sustav kako bi djeca bila kvalitetnije pripremljena za odabir zvanja i škole. Nije dovoljan napor odgovornih u osnovnom školstvu za pripremu djece za nastavak školovanja u strukovnim i ostalim školama. Što se tiče strukovnih škola i planova za strukovna zanimanja, modeli u svijetu su poznati i čak u bivšoj državi je to bilo bolje uređeno s više prakse i znanja nego danas. Mi radimo na tome, međutim školski sustav i oni koji upravljaju njime jako tromo i sporo reagiraju. Sustav je birokratiziran i politiziran, ne zanima ga školuje li kadrove koji trebaju gospodarstvu. Postavlja se pitanje što su škole i županije, pa i Ministarstvo učinili na promociji strukovnih zanimanja uopće u Hrvatskoj u zadnji nekoliko godina. U što ministrica troši milijardu kuna europskih sredstava za centre kompetentnosti, a u njima nema građevinara i drugih tridesetak deficitarnih i proizvodnih struka. Nije istina da se ništa ne može učiniti i da su premala zainteresiranost i nedostatne plaće jedini razlog za loš odaziv djece u strukovna zanimanja. Sigurno se, uz pomoć gospodarstvenika, može učiniti više. Ne tražimo nikakve novce, niti beneficije, nego samo tražimo da se urede zakonska rješenja i pomognu u djelo provesti dualni sustav obrazovanja u strukovnom školstvu.
Kao predsjednik HUP-ove Udruge poslodavaca graditeljstva predlagali ste povećanje plaća barem na polovicu njemačkih plaća u graditeljstvu. Što je prepreka povećanju plaća i što bi država trebala učiniti?
Točno je da predlažem da plaće budu na polovici plaća u Njemačkoj, pod čim podrazumijevam ukupna neto primanja s oporezivim i neoporezivim primanjima u odnosu na odgovarajuća primanja u Njemačkoj. Na tome radimo korak po korak u pregovorima sa granskim sindikatima, međutim na putu nam stoji nesposobnost cijelog javnog i ne samo državnog sustava kontrole primjene kolektivnih ugovora u isplati plaća. Iako je zakonom obveza poštivanja propisana, u praksi nema kontrole od strane Države. Sada se nešto u tom pravcu poduzima, no ni od jednog saborskog zastupnika nije se čulo da u Saboru spominje kolektivne ugovore u gospodarstvu, što znači da im to nije važna tema. Na zapadu je upravo to temelj i kičma gospodarstva u proizvodnim djelatnostima. Tu imamo veliko nerazumijevanje između pojmova minimalne plaće i osnovne plaće, što u praksi dovodi do zaključka da je isplata minimalne plaće jedina obveza. U stotinjak tisuća poduzeća u Hrvatskoj direktori sebi isplaćuju minimalne plaće, što znači da za zdravstvo i mirovinski sustav plaćaju manje nego naši kvalificirani radnici. Plaće u građevinarstvu trebaju biti otprilike 30 do 50 posto veće od minimalnih plaća i prosjeka plaća u javnom sektoru, što za sada nije slučaj. Čak naprotiv, situacija je obrnuta. To znači da imamo hiperprodukciju birokracije, a to nije dobro. Kultura rada je na niskim razinama, a za nerad s fiktivnim obvezama i velikim pravima, što se odnosi dobrim dijelom i na školstvo, se primaju dobre plaće koje nisu uvijek zaslužene.
Rekli ste da je tvrtka Radnik uspjela zato što nikad nije bila pod utjecajem politike, ipak redovito financijski pomažete političarima. Prema nedavno objavljenom izvještaju jedan ste od najvećih donatora kampanji aktualne predsjednice. Koji su razlozi za to?
Normalno je u svakoj državi da donatori koji to mogu financiraju određene političke stranke i njihove kandidate, u skladu sa zakonom. U tom nema ničeg posebnog i ne treba iz toga izvoditi velika pitanja jer ima daleko važnijih tema od toga. Smatram da je program kandidatkinje HDZ-a Kolinde Grabar Kitarović najkvalitetniji, a ona je i svojim radom i utjecajem u međunarodnoj politici i do sada pokazala. Dodajem također da unatoč tome politika nije nikada, ni prije ni sada, utjecala na poslovne odluke, niti je to itko od nas tražio, a prije svega zbog rukovodećih ljudi koji rade na osnovu kriterija sposobnosti, marljivosti i zalaganja i ostvarenih rezultata.
Radnik je gradio neke od najluksuznijih i najljepših hotela na Jadranu, istovremeno je vlasnik hotela Kalnik u Križevcima. Morate priznati da naš križevački baš nije reprezentativan u usporedbi s ovima koje ste gradili. Najavljivano je uređenje hotela, što je s tim planovima koji bi mogli utjecati i na pokretanje turizma u ovome kraju?
Da, gradili smo i gradimo prestižne i atraktivne hotele i objekte na atraktivnim lokacijama i to se u odnosu na Križevce teško može usporediti, zbog zemljopisnih, klimatskih i drugih uvjeta. No nesporno je da će se hotel Kalnik obnoviti i izgraditi nova poslovna zgrada Radnika, na lokaciji Trg svetog Florijana. Pitanje turizma i opravdanosti ulaganja u hotel je otvoreno i ako bi gledali ekonomsku stranu, onda do te gradnje ne bi nikad ni došlo. Više vodimo računa o ugledu tvrtke i grada Križevaca i to je presudno za tu našu odluku o navedenim ulaganjima.
U kakvim ste odnosima s gradskom vlašću i s lokalnim političarima?
S lokalnim političarima smo u korektnim odnosima iako ponekad ne dijelimo jednaka mišljenja, ali svatko od nas ima svoje poslove i zaduženja i na takav način se međusobno odnosimo.
Radili ste u inozemstvu i putovali svijetom, kako vidite Križevce u budućnosti? Što nam nedostaje, a što bismo trebali iskoristiti i u kojem se smjeru razvijati?
Križevci imaju dosta potencijala za razvoj gospodarstva, dobru prometnu povezanost sa Zagrebom i Europom. Treba jačati gospodarstvo u prvom redu kroz školstvo, demografiju i kvalitetniju kadrovsku politiku. Ljudski resursi našeg kraja su presudni za razvoj našeg gospodarstva i potrebni podaci o tome bi trebali biti dostupni svim gospodarstvenicima koji trebaju stručnjake, majstore i druge profile radnika. Biti ću zadovoljan onda kada gospodarstvo Križevaca bude moglo zaposliti prije svega sve ljude iz našeg kraja, a onda naravno i iz drugih krajeva Hrvatske pa i mnogo šire. Mi danas te podatke nemamo ni na razini grada ni županije, a očigledno niti na razini države. Primjerice poslije završene osnovne škole niti ravnatelji osnovnih škola, a ni pročelnici u gradskim i županijskim upravama, nemaju pojma gdje su ta djeca dalje završila, u kojim školama i kojim zanimanjima. Mogu reći da su rijetki primjeri da je netko iz javnih struktura zadužen za školstvo došao ponuditi kvalificiranog radnika, inženjera, tehničara, poslovođu i druge, dok je za administrativna zanimanja bilo brige. Naš je kraj poznat po građevinarstvu, cehovi udruženja obrtnika su poznati od prije 500 godina i mi trebamo takvu tradiciju nastaviti. Prije dvadesetak godina Radnik je bio na 200. mjestu, a danas smo među prvih pet tvrtki u građevinarstvu Hrvatske. Zato tražimo pomoć od škola i javne uprave kako bismo osigurali dovoljno stručnih radnika. Sigurno je da su za to potrebna novčana sredstva i mi smo ih osigurali. Nadam se da ćemo u našim pogonima ustrojiti jedan praktikum strukovne škole za nekoliko građevinskih zanimanja i tu nam je potrebna suradnja i pomoć škole. Smatram da Križevci ne trebaju graditi previše trgovačkih centara u kojima se troši novac na strane proizvode, nego trebamo školovati više stručnjaka i proizvodnih radnika za gospodarstvo. To svakako treba promijeniti pa bi Križevci mogli postati uzor i drugima.
Ljetos je najavljivan proces preslagivanja vlasništva u poduzeću Radnik. Je li došlo do kakvih promjena u vlasničkoj strukturi?
Što tiče vlasničke strukture tvrtke, ona je i dalje stabilna, a u vlasničku strukturu je ušlo 20-tak mladih stručnih i kvalificiranih kadrova, ljudi koji su narednih 20 godina potrebni poduzeću. Taj proces planiramo intenzivno nastaviti kako bi osigurali sigurniju budućnost poduzeća. Znači namjeravamo otkupljivati dionice od bivših zaposlenika i po povoljnim uvjetima ih prodavati mladim stručnjacima koji time preuzimaju obvezu na dugogodišnji kontinuirani rad u tvrtki. Smatram da je to ispravna politika osiguranja stabilnog poslovanja i razvoja, kao i uzor ostalima u gospodarstvu.
Pomlađena je i Uprava Radnika, vi ste još uvijek vrlo aktivni. Što očekujete od mladih snaga? Znate li već tko će vas zamijeniti na mjestu predsjednika Uprave?
Točno je da smo pomladili Upravu, kao i druga rukovodeća mjesta na koja su došli mladi stručnjaci, najčešće inženjeri građevinarstva. Sigurno je da među njima imamo jasan plan i znamo tko će i mene zamijeniti.
Poznati ste u svijetu biznisa, ali obiteljski život i prijateljstva čuvate daleko od očiju javnosti. Što vam osim posla zaokuplja pažnju, u čemu uživate i imate li kakve hobije?
Svoj obiteljski život ne opterećujem s problemima s kojim se nosimo u poduzeću. Svakako da moram biti zahvalan obitelji i supruzi na strpljivosti jer zahtjevi posla zahtijevaju moju veliku angažiranost pa za obitelj ostane premalo vremena. Glavni hobi mi je sadnja šuma hrasta lužnjaka i proizvodnja kisika putem mladih šuma. Zbog toga mislim da sam svoj odnos prema prirodi pokazao na ispravan i konkretan način. (GPP)
Komentari su zatvoreni.