Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Križevčancije: Kad se nalukneš i zgadi ti se

Kad je jedan čitani domaći newsportal 2011. objavio slike unakaženog, tada još malo i živog tijela jednoga diktatora, vodeći se za važnošću sadržaja, doživio je kritike i čitatelja i medijskih stručnjaka, koji su upozorili da eksplicitni prizori nikako nisu primjereni, bez obzira na mogući javni interes. Prikazivanje ranjenih, ozlijeđenih i pogotovo leševa, bez ikakvih upozorenja i zamućivanja prizora, nedopustivo je i jednom riječju – neetično. Već i prije ovog slučaja, a naročito odonda, portali su u Hrvatskoj, barem oni koji drže do čitatelja, takve i slične prizore, najčešće iz prometnih nesreća, ubojstava ili ratom pogođenih područja diljem svijeta, nastojali svoditi na najmanju mjeru ili potpuno uklanjati. Malo koji elektronski internetski medij odolio je tom pravilu i “počastio” čitatelje krvavim scenama – bilo da je riječ o terorističkim napadima ili očevidima s prometnih nesreća.

Do neki dan, kad je jedan domaći portal, u pokušaju da bude važan, skršio etičke standarde, i nepisane i one zapisane i u Kodeksu časti Hrvatskog novinarskog društva (HND – članci 14., 15. i 16.), dvaput u svega par sati jednog dana. Objavom vijesti o prometnoj nesreći s poginulom osobom u Guščerovcu, u kojoj su bile i fotografije malo vidljivog mrtvog tijela na nosilima pred kombijem hitne pomoći, a potom i vijesti o nađenom mrtvom tijelu uz prugu u Prikraju Križevačkom, s vidljivim prizorom leša, sablaznio je javnost i, u želji da ima sadržaj što jači i klikaniji, ispao lešinarski odvratan. Tek nakon komentara dijela revoltiranih čitatelja koji su ih posramili zbog objave spomenutih prizora, uređivači su sporne slike uklonili, ali eventualna isprika čitateljima nije uslijedila.

Riskirajući da nas se ponovno “svisoka” i paternalistički iz izvora bliskih tom portalu špota da se petljamo u tuđa posla, kolegama s prigorskog portala poručit ćemo da bi im pametnije bilo da se educiraju o odgovornosti za napisano, slikano i snimljeno, prije nego išta objave ili im se omakne ovakva glupost.

Ne bi bilo naodmet i da se late ozbiljnoga pečenja zanata u koji su tako hitro uskočili, pomalo bez glave i repa. Nitko se nije rodio s perom u ruci, ono se brusi i šilji u praksi, da bi se postalo kolumnistički “star” mora se osjetiti biti terenski “prašinar”, proučavajući primjere boljih i pismenijih i učeći na pogreškama svojim.

Koliko god djeluje neuvjerljivo onima koji tekstove štancaju i kopipejstaju, uopće ih ne pregledavši, svaki članak ipak je ispit, svaka slika ogledalo vjerodostojnosti. “Puknuti” fotku leša uz prugu ili na cesti, neprerađenu i sirovu, s predumišljajem da je baš “wow” i da čitatelji baš to traže – žalosno je, sirovo, diletantski i sramotno. I kao ubojstvo iz nehaja. Onih čitatelja koji prate, slijede, nalukavaju se, pa i lajkaju.

“Čitatelje je teško dobiti, ali još ih je teže zadržati, a lako izgubiti” – jedna je od zlogukih primisli u svakom od nas koji se bavimo novinarskim poslom, profesionalno ili volonterski. Na spomenutom portalu, bojim se, prevladava uređivačka politika u kojoj je, čini se, više politika i manjak uređivanja i poštovanja čitatelja. Dečkima iz impressuma, redom aktivnim članovima križevačkoga Gradskog vijeća, dakle političarima, portal, čini se, kao da služi poput makjavelističkog alata da postignu što žele.

Nije sporno da novinar, kao javni djelatnik, ima svoje preferencije, otkriva i ljudskost. Može se tolerirati i da je član političke stranke, legitimno. (članak 22. Kodeksa časti). No, nepojmljivo mi je, a  što je i kolega Belani primijetio u svom istupu u posljednjoj epizodi ove kolumne, da vodstvo, uredništvo medija, čine ljudi koji dijelom pretendiraju na osvajanje vlasti, i to još neskriveno, kao sudionici gradskoga političkog tijela (članak 21. Kodeksa časti). Čak i da sami osobno ne napišu nijedan redak na svom portalu (većina članaka ionako je (ne)potpisana kao Urednik, vidjeti o tome članak 27. Kodeksa časti HND-a), njihova je neutralnost i objektivnost u plasmanu i uređivanju sadržaja upitna. Kao što je i retoričko pitanje – hoće li oni napustiti politiku ili novinarstvo? Uzevši u obzir “faul” s objavom nedoličnih fotografija, te portalske priče koje su nerijetko jednostrane, bez istraživanja druge strane i traženja komentara nadležnih, strpimo se do odgovora još nekoliko mjeseci.

wpDiscuz