Križevčancije: Kad se nalukneš i zgadi ti se

Kad je jedan čitani domaći newsportal 2011. objavio slike unakaženog, tada još malo i živog tijela jednoga diktatora, vodeći se za važnošću sadržaja, doživio je kritike i čitatelja i medijskih stručnjaka, koji su upozorili da eksplicitni prizori nikako nisu primjereni, bez obzira na mogući javni interes. Prikazivanje ranjenih, ozlijeđenih i pogotovo leševa, bez ikakvih upozorenja i zamućivanja prizora, nedopustivo je i jednom riječju – neetično. Već i prije ovog slučaja, a naročito odonda, portali su u Hrvatskoj, barem oni koji drže do čitatelja, takve i slične prizore, najčešće iz prometnih nesreća, ubojstava ili ratom pogođenih područja diljem svijeta, nastojali svoditi na najmanju mjeru ili potpuno uklanjati. Malo koji elektronski internetski medij odolio je tom pravilu i “počastio” čitatelje krvavim scenama – bilo da je riječ o terorističkim napadima ili očevidima s prometnih nesreća.

Do neki dan, kad je jedan domaći portal, u pokušaju da bude važan, skršio etičke standarde, i nepisane i one zapisane i u Kodeksu časti Hrvatskog novinarskog društva (HND – članci 14., 15. i 16.), dvaput u svega par sati jednog dana. Objavom vijesti o prometnoj nesreći s poginulom osobom u Guščerovcu, u kojoj su bile i fotografije malo vidljivog mrtvog tijela na nosilima pred kombijem hitne pomoći, a potom i vijesti o nađenom mrtvom tijelu uz prugu u Prikraju Križevačkom, s vidljivim prizorom leša, sablaznio je javnost i, u želji da ima sadržaj što jači i klikaniji, ispao lešinarski odvratan. Tek nakon komentara dijela revoltiranih čitatelja koji su ih posramili zbog objave spomenutih prizora, uređivači su sporne slike uklonili, ali eventualna isprika čitateljima nije uslijedila.

Riskirajući da nas se ponovno “svisoka” i paternalistički iz izvora bliskih tom portalu špota da se petljamo u tuđa posla, kolegama s prigorskog portala poručit ćemo da bi im pametnije bilo da se educiraju o odgovornosti za napisano, slikano i snimljeno, prije nego išta objave ili im se omakne ovakva glupost.

Ne bi bilo naodmet i da se late ozbiljnoga pečenja zanata u koji su tako hitro uskočili, pomalo bez glave i repa. Nitko se nije rodio s perom u ruci, ono se brusi i šilji u praksi, da bi se postalo kolumnistički “star” mora se osjetiti biti terenski “prašinar”, proučavajući primjere boljih i pismenijih i učeći na pogreškama svojim.

Koliko god djeluje neuvjerljivo onima koji tekstove štancaju i kopipejstaju, uopće ih ne pregledavši, svaki članak ipak je ispit, svaka slika ogledalo vjerodostojnosti. “Puknuti” fotku leša uz prugu ili na cesti, neprerađenu i sirovu, s predumišljajem da je baš “wow” i da čitatelji baš to traže – žalosno je, sirovo, diletantski i sramotno. I kao ubojstvo iz nehaja. Onih čitatelja koji prate, slijede, nalukavaju se, pa i lajkaju.

“Čitatelje je teško dobiti, ali još ih je teže zadržati, a lako izgubiti” – jedna je od zlogukih primisli u svakom od nas koji se bavimo novinarskim poslom, profesionalno ili volonterski. Na spomenutom portalu, bojim se, prevladava uređivačka politika u kojoj je, čini se, više politika i manjak uređivanja i poštovanja čitatelja. Dečkima iz impressuma, redom aktivnim članovima križevačkoga Gradskog vijeća, dakle političarima, portal, čini se, kao da služi poput makjavelističkog alata da postignu što žele.

Nije sporno da novinar, kao javni djelatnik, ima svoje preferencije, otkriva i ljudskost. Može se tolerirati i da je član političke stranke, legitimno. (članak 22. Kodeksa časti). No, nepojmljivo mi je, a  što je i kolega Belani primijetio u svom istupu u posljednjoj epizodi ove kolumne, da vodstvo, uredništvo medija, čine ljudi koji dijelom pretendiraju na osvajanje vlasti, i to još neskriveno, kao sudionici gradskoga političkog tijela (članak 21. Kodeksa časti). Čak i da sami osobno ne napišu nijedan redak na svom portalu (većina članaka ionako je (ne)potpisana kao Urednik, vidjeti o tome članak 27. Kodeksa časti HND-a), njihova je neutralnost i objektivnost u plasmanu i uređivanju sadržaja upitna. Kao što je i retoričko pitanje – hoće li oni napustiti politiku ili novinarstvo? Uzevši u obzir “faul” s objavom nedoličnih fotografija, te portalske priče koje su nerijetko jednostrane, bez istraživanja druge strane i traženja komentara nadležnih, strpimo se do odgovora još nekoliko mjeseci.

20 godina CSF
Vezano
3 komentara
  1. Čitatelj piše:

    Lijepo je kad kolege kolegama daju savjete s željom da bolje rade i manje griješe, ružno je kada netko s visoka ovako javno kao cijenjeni gospodin Novosel, pokušava dijeliti lekcije spočitavajući nekome njegovu političku pripadnost, a još do nedavno je ako se ne varam s tim istim ljudima bio u istoj političkoj stranci. Svakome tko se i malo razumije potpuno je jasno iz nekoliko poslijednjih članaka objavljenih ovdje ( g. Belani, sada Novosel-Vučković) da je sve to samo priprema ovog portala za političku bitku koja slijedi.
    Zato bi vam bilo bolje da skinete maske, i umjesto pljuvanja po konkurentskom portalu jasno iskažete svoja politička opredjeljenja, biti će to vjerodostojniji način od ovih zakulisnih igara koje igrate. Možete vi pričati što god hoćete, ali ako ste nekada i bili neovisni to danas sigurno niste. Gospodin Belani i sada gospodin Novosel već su dobrano uvukli ovaj portal u politička prepucavanja.
    I dobro vam je napisala Paola, ne gledajte svijet s visoka budite manje prepotentni jer niste pozobali svu kuruzu ovoga svijeta.
    Usput rečeno, da li ste pogledali koje slike su povodom ovih događaja objavili koprivnički portali? Ali za oplesti po podravskim portalima treba imati da prostite muda ili u kritiziranju jedne Drave.info ili epodravine nemate politički interes?

  2. Paola Epifani piše:

    Čini se da lagano “urednicima” popuštaju kočnice, pa si daju za pravo nametati svoje osobne stavove i mišljenje. Kao pravi “novinari”.Pozivaju se na kodeks časti. Isti onaj koji sami krše.
    Dakle, pročitati što piše draga ekipo “novinari”…http://www.hnd.hr/kodeks-casti-hrvatskih-novinara.
    Usporedite “životno bitan članak”, https://www.krizevci.info/2017/01/23/tomislav-katanovic-sastanak-s-nasim-iseljenicima-jedan-je-od-mojih-prioriteta-u-washingtonu/, sa kodeksom. Nešto ne štima? Tko vam plaća takve promidžbene spotove čovjeka koji je upropastio svega čega se primio? Zašto se ne bavite istinskim problemima u gradu? Kada ste napisali nešto pametno, a da niste imali od toga koristi?
    Nemam veze niti sa vama, niti sa vašom konkurencijom, ali čitam vas oboje.Vi mi idete mi na živce jer u svakoj riječi koju napišete pršti prepotencija. Pogotovo dok vas se prokaže. Vaša konkurencija nije “jaka”, ali je bolja od vas.

  3. Mario piše:

    Vjerojatno nisu nikad niti čuli za kodeks časti. Ali i čemu kad nisu novinari… Portal služi za samopromociju. Nažalost, većina članaka po hrvatskim portalima su nepotpisani i neetički. Ali tko im što može? A najžalosnije od svega je što takvo novinarstvo stvara javno mnijenje..

Komentari su zatvoreni.