Marko Katanović: U poslovnom svijetu političke boje ne smiju biti važne

Kad je mladi inženjer informacijsko-komunikacijskog prometa odlučio napustiti siguran posao i dobru plaću u velikoj križevačkoj tvrtki i pokrenuti vlastiti, mnogi su ga od toga odgovarali. Prije svega roditelji, najviše mama, jer su se bojali da će mu biti teško ili da možda neće uspjeti. No Križevčanin Marko Katanović odlučio je i od toga nije namjeravao odustati- otvorit će vešeraj, obrt za pranje rublja.

Prijateljima u početku nije htio priznati kakvim će se poslom baviti jer se bojao podsmjeha i njihovih komentara, no kad im je ipak rekao, njihova ga je reakcija iznenadila. Svi su ga svi podržali.

Nakon početne nesigurnosti posao se počeo širiti

Priča je počela prije dosta godina kad je Katanovićeva susjeda osnovala obrt za pranje rublja. Uglavnom joj je išlo dobro, nekad bolje, nekad lošije, ali nikad nije bilo jednostavno.

– Želio sam pokrenuti neki svoj posao, a ona je svoj htjela zatvoriti. Povezali smo se i počeli raditi zajedno. Dogovor je bio da mi pomogne dok se ne uhodam – prisjeća se Marko koji je vrlo brzo preuzeo sve klijente bivše vlasnice i privukao nove.

U početku ih je u praonici radilo dvoje, a ove godine zaposlio je još dvije radnice.Javio se na javni poziv za prostor u Razvojnom centru i tehnološkom parku u Križevcima i unajmio 160 četvornih metara prostora.

– Kad smo došli, ovdje nije bilo ničega. Ni zidova, ni podova, niti ikakvog priključka. U skoro tri mjeseca doveli smo struju, plin i vodu, uredili podove i napravili pregradne zidove kako bismo osigurali potrebne tehničko-tehnološke standarde – objašnjava Katanović.

Peru od stolnjaka i krpa do posteljine

Prostor je organiziran tako da u jedan dio dolazi prljava roba, u drugom se nalaze strojevi za pranje rublja, u trećem se rublje suši, dok se u četvrtom glača i pakira kako bi bilo spremno za dostavu korisnicima.

– U sat vremena možemo oprati 50 kilograma rublja, znači ako bismo radili 10 sati dnevno, mogli bismo oprati pola tone veša – objašnjava i dodaje da vrijeme pranja ovisi o vrsti robe.

 

Stolnjaci i kuhinjske krpe kuhaju se pa njihovo pranje traje dulje negoli posteljine. Vrste deterdženata i temperature na kojima se pere pojedina vrsta rublja, priznaje, naučio je tek kad je pokrenuo biznis.

– Nisam se baš susretao s time, uvijek su oko veša uskakale mama i sestra. Znao sam ispeglati košulju ili majicu kad mi je trebalo i to je sve – iskren je Katanović. No nije mu dugo trebalo da usavrši znanje i njegov je obrt zadovoljio stroge standarde kakve zahtijevaju korisnici. A klijenti Katanovićeve praonice su hoteli, restorani, medicinske ustanove i ordinacije i to uglavnom u Zagrebu i na sjeveru zemlje.

– Radimo s hotelima iz Ludbrega koji u travnju, svibnju i lipnju imaju mnogo turista iz Poljske, ali i sa zagrebačkim hotelima i restoranima koji su također puni turista. Moramo biti brzi jer se čitav hangar brzo napuni rubljem- objašnjava.

Mjesečno operu sedam tona rublja

Zapošljava tri radnice i svi rade kao uigrani tim jer je brzina u ovome poslu izuzetno važna. U udarnim mjesecima, kad su hoteli i restorani puni i svakog se vikenda organiziraju vjenčanja, Antonija, Martina i Blaženka, uz Markovu asistenciju, mjesečno operu i izglačaju sedam tona robe.Osim ulaganja u prostor, uložio je i u opremu. S nešto ušteđevine i posuđenog novca kupio je profesionalnu mašinu za rublje i još tri manje, dvije sušare, dva valjka za peglanje i tri profesionalne pegle na paru.

– Pregovaram s još restorana u Zagrebu. Ionako na tom području već dosta radimo, skoro svaki dan vozim robu pa nastojim dogovoriti što više klijenata na istom prostoru kako bismo racionalizirali poslovanje – planira Katanović i dodaje kako prvo namjerava otplatiti veći dio uloga s kojim je uređen prostor, a onda zaposliti još radnika.

– Nikakvu dobit ne isplaćujemo, sve se ulaže u nove strojeve, nove mašine. Cijene polovne kvalitetne mašine, koja je recimo kao BMW među autima, kreću se od tri do pet tisuća eura – slikovito objašnjava. Pođe li sve prema planu, već iduće godine uvest će drugu smjenu.

rpt

Ne miješa posao i politiku

Iako brine o poslovanju i ugovara nove klijente, naučio je prati i koristiti se valjkom za peglanje. Ipak, klasične pegle prima se jedino u velikoj gužvi.Dan mu počinje u pet, pola šest, odmah sjeda u auto i odlazi u Zagreb po prljavu robu.

– Ovdje sam do osam, kad cure dođu na posao roba ih već čeka i mogu početi raditi. Nakon toga idem u Ludbreg po novu robu. Radim sve. Nema tu direktorskog posla- kaže.

I dok poslovno vodi brigu o prljavom rublju, kao političara tuđe ga prljavo rublje ne zanima. Katanović je predsjednik Gradskog odbora SDP-a i predsjednik križevačkog Gradskog vijeća, no političke boje s poslom, kaže, nemaju nikakve veze.

– Od ovoga živim, stvaram nova radna mjesta i radnice dobivaju plaću. Preko Zavoda za hitnu medicinu i Srednje gospodarske škole, za koje radimo, surađujem sa Županijom. Suradnja je poštena i korektna, nadam se da će tako i ostati – objašnjava i otkriva da s Gradom ne posluje jer ne želi imati nikakve veze s ustanovama kojima je Grad osnivač.

– Tu se držim po strani – odlučan je Katanović. (GPP)

Možda vam se svidi

Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno