26. siječnja 2018. godine na sjednici Hrvatskog sabora jednoglasno je donesena odluka o proglašenju 1. ožujka Nacionalnim danom edukacijskih rehabilitatora. Zvanje magistra edukacijske rehabilitacije stječe se na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za što je potrebno 5 godina i ukupno 300 ECTS bodova.
Kroz godine kako se razvijala struka mijenjao se i naziv pa su se edukacijski rehabilitatori nekad nazivali defektolog – učitelj, defektolog – odgajatelj, defektolog – rehabilitator, profesor rehabilitator i sl. što često dovodi do zbunjenosti šire javnosti koja nije upoznata s promjenama u nazivu struke.
Na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu uz studij Edukacijske rehabilitacije postoji i studij Logopedije te Socijalne pedagogije. Studij Edukacijske rehabilitacije sastoji se od tri odsjeka: odsjek za inkluzivnu edukaciju i rehabilitaciju, odsjek za motoričke poremećaje, kronične bolesti i art – terapije, te odsjek za oštećenje vida. Tijekom studija studenti stječu znanja iz područja edukacijsko-rehabilitacijskih znanosti. Navedeno podrazumijeva provođenje različitih dijagnostičkih, edukacijskih i rehabilitacijskih postupaka. Ciljana populacija su osobe s oštećenjima vida, teškoćama učenja, deficitom pažnje/hiperaktivnim poremećajem (ADHD), intelektualnim teškoćama, poremećajima iz autističnog spektra, višestrukim teškoćama, motoričkim poremećajima, kroničnim bolestima, itd.
Proglašenje Nacionalnog dana inicirao je Savez edukacijskih rehabilitatora Hrvatske, a podržalo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. 1. ožujka vezan je za dan smrti profesora Tomislava Špoljara, koji je početkom 20. stoljeća u Varaždinu inicirao osnivanje i rad prvih pomoćnih odjeljenja za učenike s teškoćama u razvoju. Godine 1963. osnovao je Visoku defektološku školu pri Sveučilištu u Zagrebu koja je u to vrijeme bila prva i jedina visokoškolska ustanova sveučilišnog studija defektologije u Hrvatskoj, ali i u cijeloj tadašnjoj državi. Naknadno, ta je škola prerasla u fakultet, a profesor Špoljar bio je njegov prvi dekan.
Edukacijsko-rehabilitacijska djelatnost obuhvaća:
- rano otkrivanje i ranu intervenciju,
- timsku dijagnostiku,
- procjenu potreba za podrškom,
- izradu individualiziranih programa poticanja, osobno usmjerenih i obiteljski usmjerenih planova podrške,
- procjenu profesionalnih interesa i sposobnosti,
- promicanje prava djece s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, kao i osoba s invaliditetom u zajednici,
- edukacijsko-rehabilitacijske individualne i/ili grupne postupke i programe,
- odgojno-obrazovni rad s djecom s teškoćama u razvoju,
- koordinaciju podrške u različitim sustavima u svrhu zastupanja, upućivanje i praćenje korisnika,
- edukacijsko-rehabilitacijsku superviziju, savjetovanje, suradnju i timski rad,
- edukacijsko-rehabilitacijska stručna i znanstvena istraživanja i evaluaciju.
Edukacijsko-rehabilitacijski (individualni i/ili grupni) postupci i programi su:
- bazična perceptivno-motorička stimulacija
- poticanje perceptivno-motoričkog razvoja
- rehabilitacija igrom
- poticanje senzorne integracije
- primijenjena analiza ponašanja
- strukturirani programi s vizualnom podrškom
- sustavi augmentativne i alternativne komunikacije
- kognitivne strategije učenja
- tehnike individualnog i grupnog poučavanja
- poticanje razvoja kognitivnih, praktičnih i socijalnih kompetencija
- poticanje harmoničnih odnosa s vršnjacima
- poticanje osobnog i socijalnog razvoja u grupi
- poticanje razvoja prirodnog kruga podrške
- modeli osobno i obiteljski usmjerenog planiranja podrške
- tranzicijski programi
Edukacijski rehabilitatori imaju znanja i vještine potrebne za profesionalnu interdisciplinarnu suradnju koja se može ostvariti u edukaciji, rehabilitaciji i kliničkoj praksi. Mogu provoditi neposredni odgojno-obrazovni rad kao i savjetovanje drugih stručnjaka i roditelja. Raditi mogu u ustanovama u kojima se obavlja djelatnost zdravstva, znanosti, odgoja i obrazovanja i socijalne skrbi te mogu raditi u privatnoj praksi.
Povodom prvog Nacionalnog dana edukacijskih rehabilitatora, Centar za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju Križevci je u četvrtak 1. ožujka 2018. godine u 17h u Multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice organizirala tribinu na temu „Tko su edukacijski rehabilitatori?“. Cilj nam je bio upoznati širu javnost s radom edukacijskih rehabilitatora, a isto tako povezati se i pozvati na suradnju stručnjake srodnih zanimanja iz područja zdravstva, odgoja i obrazovanja te socijalne skrbi.
Nadamo se da će proglašenje nacionalnog dana utjecati na prepoznavanje i vrednovanje uloge edukacijskih rehabilitatora od ranog otkrivanja i intervencije, procjene potreba za podrškom, izradu individualiziranih programa poticanja, promicanja prava djece i odraslih s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja.
S održane tribine povodom Nacionalnog dana edukacijskih rehabilitatora
Predavanja su se održala u čitaonici stručnih časopisa Gradske knjižnice „Franjo Marković“ Križevci, a početak svečanog obilježavanja otvorila je pozdravnim govorom ravnateljica COOR-a Križevci Marija Prodan. Sandra Belajec, mag.rehab.educ. prisutnima je prezentirala Povijesni tijek razvoja edukacijsko-rehabilitcijske struke.
Tko su zapravo edukacijski rehabilitatori, pojasnila je Ivana Dugina Baran, mag.rehab.educ. dok je o edukacijskim rehabilitatorima u lokalnoj zajednici govorila Mihaela Brkić, prof.def. mentor koja je predstavila djelatnost križevačkog Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju, koji zapošljava 12 edukacijskih rehabilitatora i to na poslovima stručnih suradnika, učitelja edukacijskih rehabilitatora i edukacijski rehabilitator u predškolskom odgoju. Potporu pružaju i ostali stručnjaci od logopeda, psihologa, socijalnih pedagoga, kineziterapeuta, školskog knjižničara, vjeroučitelja, odgojitelja te profesora tjelesne i zdravstvene kulture.
Komentari su zatvoreni.