Nikola Cooks: Hrana i putovanja

Nikola_Cooks_kolumna_Hrana_i_putovanja_Nikola_KranjcevicHrana i putovanja začini su koji pojačavaju okus života. Neprekidno su isprepleteni u kulture koje nas okružuju i omogućavaju upoznavanja sa svijetom kroz više osjetila. Hrana nam omogućuje da se u potpunosti prepustimo osjećajima, a putovanja zadovoljavaju našu potrebu za istraživanjem. Ukoliko zbog nedostatka vremena nemamo mogućnost putovati, hrana pruža okuse i zanimljivosti najudaljenijih i sakrivenih kutaka svijeta u vlastitom domu. S druge strane, delicije neke zemlje su na putovanjima neizostavan dio i ravnopravna turistička atrakcija kao i muzeji, opere, parkovi, dvorci…

Zovem se Nikola, ali u zadnje vrijeme koračam svijetom i kao Nikola Cooks

Moja priča počinje oduševljenjem Amerikanaca i Rusa sarmom. Kuhao sam je prvi put u životu, s nedostatkom namirnica, improvizacijom i mamom na telefonu kako ništa ne bih zaboravio. Uvijek sam volio kuhati, pogotovo za druge. Svako izbivanje roditelja iz kuće koristio bih kao priliku da ih dočekam nekom od svojih kreacija. Nerijetko bi to završilo sudoperom punim posuđa, nauljenim štednjakom i maminim sakrivanjem ljutnje. Nakon toga sam daleko dogurao. Put od mamine kuhinje u Križevcima do glavnog grada Amerike bio je dug, a i dalje traje. Jednoga dana za vrijeme moga boravka u Washingtonu odlučio sam pritisnuti taj sudbonosni Create i tako je sve krenulo. Razmišljao sam o blogu dulje vrijeme, ali nikad nije bilo vremena ili dovoljno motivacije, ali tamo je u zraku potreba da se stalno nešto radi, a strah od neuspjeha je sveden na minimum. U svakom kafiću svi tipkaju na svojim laptopima. Nitko ne gleda okolo i ne zuri u prazno. Ako ne probaš, nećeš uspjeti. U mom slučaju odmah u početku bile su to salve oduševljenja i jednostavno sam shvatio da moram dalje i da ne smijem posustati. Primarna ideja kombiniranja recepata za ljude i njihove najmilije ljubimce se sama od sebe počela razvijati i kristalizirati čim sam shvatio da ono što je meni svakodnevnica nekome može biti zanimljivo.

Duže vrijeme pratim razno razne blogere i vlogere na prostranstvima interneta, što strane što domaće. I uvijek je negdje u pozadini postojalo pitanje zašto i ja sam ne bih nešto takvo pokrenuo. Zašto ne bih počeo pisati, objavljivati slike i videa povezane s mojim životom i stvarima koje me zanimaju. Ono što me uvijek kočilo su bili neuspjesi ljudi koji se se na taj pokret odvažili, ali nažalost, njihova ideja nikad nije zaživjela. Da su to bili neki nezanimljivi i dosadni projekti ne bih ništa rekao, ali uglavnom se radilo o situacijama koje bih usporedio s gledanjem neke zanimljive serije koja je nakon prve sezone bila ukinuta. Taman se navučeš, uspije te pridobiti tako da s nestrpljenjem iščekuješ nastavak i samo odjednom naiđeš na članak u kojem ti priopćuju tu tužnu vijest. Ja sam odlučio da moja priča neće biti takva.

Živim na 2 kontinenta, u 3 države i 3 grada

Balansiram između Sjedinjenih Država, Češke i Hrvatske. A što može biti zanimljivije od kombinacije toliko različitih kuhinja? Američke koja sebi prilagođava kuhinje cijelog svijeta, slatkaste češke kuhinje sa neopisivo puno ugljikohidrata i naše hrvatske, koju više volim zvati balkanska jer većina hrane se identično priprema na cijelom “buretu baruta” samo nosi drugo ime. Upravo ta kombinacija otvara veliki prostor za eksperimentiranje i upoznavanje s nepoznatim.

Međutim, ne treba se zaustaviti na tome. Štoviše, uz svuda dostupan internet bila bi ogromna šteta ne upoznati kuhinje najudaljenijih točaka kugle zemaljske. Tako sam jednom prilikom u svom studentskom stanu u Zagrebu proizveo miris orijentalne Kine. Bio to recept na koji sam potrošio ni više ni manje nego 6 sati, a sam rezultat je nestao u roku od petnaestak minuta. Ne znam je li za to zaslužna samo zanimljivost i punoća okusa ili to što sam na večeru pozvao kolege studente. Bilo kako bilo, izučavanje stranica posvećenih gastronomiji je jedna velika ljubav (koja se nikako ne smije prakticirati u kasnovečernjim satima).

Ipak sam još student

Iako ne svi, većina mojih recepata i kulinarskih iskustava je u skladu sa studentskim mogućnostima. Pod time ne mislim da se bavim kuhanjem tjestenine i vrhnja za kuhanje ili jaja na oko sa sirom koji se sakrio u kutku frižidera. Pod studentski prvenstveno mislim na to da se uz namirnice koje se već nalaze u kući, uz minimalnu potrebu za nadopunjavanjem, mogu napraviti čuda.

Do sljedeće kolumne me možete pronaći na raznim društvenim mrežama. Slobodno lajkajte moju Facebook stranicu, pretplatite se na moj YouTube kanal, budite jedan od mojih followera na Instagramu. Puno bi mi značilo kad biste sve to podijelili sa svojim prijateljima i znancima. Također, nedavno sam pokrenuo vlastitu Indiegogo kampanju kako bih sve ovo podigao na jednu višu razinu. Sve potrebne informacije možete pronaći ovdje.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.