Nakon godina izbivanja i turneja po jadranskoj obali, festival Skaville se vratio u Križevce. Osmi po redu Skaville, održao se u vikendu od 10. do 13. srpnja u prostorima bivše križevačke vojarne. Koncept festivala se ove godine razlikovao od prošlih ne samo po lokaciji, već i po programskoj ponudi u koju su, osim koncerata ska bendova, organizatori odlučili uključiti i druge vrijedne projekte, poput umjetničkog festivala Granje, košarkaškog turnira Crosscity buckets, biciklijade i neizostavnih žonglera i akrobata. Sva ova događanja, organizatori su ujedinili u koncept Skavillage-a, jedinstvenog mjesta susreta koje je cijeli festival približilo različitim generacijama i interesima publike. Lagali bismo vam kada bismo rekli da smo, unatoč trudu, uspjeli popratiti sva od ovih događanja, ali ćemo zato prenijeti dojmove s onih na kojima smo bili.
Boravak redakcije portala na Skavillu je počeo u petak, mada je festivalsko zagrijavanje počelo već dan prije, s otvaranjem kampa i slušaonicom na otvorenoj pozornici u parku. U petak su obje festivalske pozornice bile u pogonu, i ona u parku, kao i ona u prostoru bivšeg ljetnog kina Doma HV-a na kojoj su se održavali koncerti za koje se naplaćivao upad. Već pri dolasku nas je iznenadila veličina prostora koji je, čini se, porastao od prostora ljetnog kina kakvog pamtimo. S obzirom na kišu koja je s prekidima padala cijeli tjedan, ugodno iznenađanje je bio i šljunak na tlu oko glavne pozornice, umjesto blata kojeg smo bili očekivali.
Oko 21 sati kad smo stigli, volonterke i volonteri festivala na upadu su mijenjali ulaznice za narukvice, križevačko pivo se već naveliko točilo za šankom, a na glavnoj pozornici se prvi bend pripremao za svirku. Od četiri benda koji su nastupili na koncertu u petak, S.A.R.S. je bio glavni headliner, a uz njega smo čuli još i Raggalution, Ska-Pecs i Drvored. Potonji je bend ove godine već nastupio u Križevcima, u sklopu Culture Shock Festivala, ali je ovaj puta bio u malo širem sastavu i ponovo odlično zvučao. Teško je procijeniti koliko je ljudi bilo na koncertima, zbog širine prostora oko pozornice i zato što je velika količina ljudi neprestano ulazila i izlazila, ali svakako više stotina, najviše koncentriranih oko pozornice za vrijeme nastupa S.A.R.S-a. Atmosferi je, kao što smo već i navikli na koncertima u Križevcima, trebalo neko vrijeme da se zagrije, ali do kraja večeri smo se svi dobro naplesali. Oni kojima je nedostajalo blato oko glavne pozornice, mogli su taj nedostatak kompenzirati posjetom pozornici u parku gdje je svake večeri bio afterparty uz DJ-eve Killo-Killo, Nite Club Boss, Baga Sound i Hannibal Selector.
Subotnji su koncerti, začudno, bili slabije posjećeni od onih u petak, a nastupili su beogradski Samostalni referenti, francuski Jah on Slide i domaći Postolar Tripper. Izostao je, nažalost, najavljeni meksički bend La Bolonchona, otkazavši nastup zbog, prema riječima organizatora, problema u prometu i lošeg vremena. Beograđani su odlično raspoloženi pokazali publici kako se rasplesati, što su okupljeni, pogotovo oni najbliže pozornici, odmah i prihvatili. Tu odličnu interakciju je potvrdilo i tradicionalno čučanje cijele publike na poziv benda tijekom izvedbe „Rocksteady“. Šestorica iz Pariza žustrim su nastupom zadržali interes rasplesane publike, ujedno se i sami odlično zabavivši na pozornici. Posljednji nastup večeri izveli su zadarski SKAkavci, jednoipolsatnom svirkom zabavivši tad nešto brojniju publiku koja je unisono s bendom pjevala “Marijanu”, “Natašu” kao i druge njihove hitove, poput “Redara Željka“ tijekom kojeg im se na pozornici pridružio Ante Cash.
Nedjeljni dan je protekao uz malu pozornicu pored koje je poslijepodne bilo otvorenje izložbe nove skulpture Igora Brkića, impresivnog T-rexa izrađenog od granja, golemog uradka koji je prošlogodišnjeg mamuta ostavio u sjeni. Gomilu male djece privukli su zatim simpatični žongleri Amixila koji su nastupili prije koncerta i najavili zatvaranje festivala. A prije zatvaranja, na maloj pozornici su nastupila još dva odlična benda, domaće snage Naturalna mistika i New York Ska Jazz Ensamble. Potonji bend je bio možda najkvalitetniji bend festivala i svakako žanrovski najraznolikiji. Šteta je da se nije uspio predstaviti pred većom publikom, ali je njegova glazba bila vrlo dobro prilagođena nedjelji i zadnjem festivalskom danu. Posebnost križevačkog Skavilla i jedan od simpatičnijih aspekata je da su roditelji koji su s djecom došli na i žonglere i velikim dijelom ostali i na koncertima, mogli pustiti klince da skakuću pred pozornicom, dok su oni bez bojazni odlazili do šanka po pive.
Križevački Skaville je svakako izgubio dio atmosfere i prednosti preseljenjem s obale, ali je zato doprinio kontinentalnoj ljetnoj ponudi, a da ne spominjemo onu križevačku. Ako nam dozvolite malo nostalgične retrospektive, priznat ćemo i da nas je podsjetio na prve Gradske alternativne dane – GAD na otvorenom kojeg je još pred petnaestak godina organizirala grupa križevačkih entuzijasta okupljenih u tada mladu udrugu K.V.A.R.K. Udruga se otada dosta promijenila, i članstvom i ciljevima, svela se manje-više na vođenje Kluba kulture, ali je sigurno da može još puno toga ponuditi gradu. Dolasku većeg broja posjetitelja sigurno nije pogodovalo nestabilno vrijeme, vrlo netipično za sredinu srpnja, pa će biti teško procijeniti koliko je za taj gubitak krivo preseljenje festivala, a koliko vrijeme. Organizatori su u svakom slučaju dali sve od sebe, pa da pohvalimo još i hrpu „malih“ vrlo vještih organizacijskih poteza, kao što su popusti za vlak i gradske bazene posjetiteljima festivala, ponuda križevačke pive i organizacija kampa.
Sve u svemu, Skaville je iz perspektive publike prošao vrlo uspješno, premda se njegovi vjerni posjetitelji sjećaju i puno posjećenijih godina. Drugim riječima, Križevcima je itekako potreban Skaville, a jesu li Skavillu potrebni Križevci, odlučit će idućih godina organizatori.
Komentari su zatvoreni.