Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Velike muke po trgovini: Kad bih mogao javno progovoriti o jadu nas malih

Državu nam vode nesposobni ljudi, ne možeš niti donositi zakone ako za to ne pitaš ljude – poanta je Renata Šatvara iz Križevaca, vlasnika pet malih dućana Robin, u kojima radi 19 ljudi. On je prve neradne nedjelje u godini “šizio”, zbog toga “kaj su naš posel radili neki kaj za to nisu – benzinske postaje i pekare!”.
– Bitno je kaj nama ne daju raditi, a ja sam u pet dućana nedjeljom imao promet više od 20.000 kuna do 13 sati – to mi je donosilo 80.000 kuna mjesečno, odnosno 3 plaće. Zatvaranjem trgovina te mu je plaće, tvrdi, netko sada uzeo, a troškovi su mu ostali isti.

Šatvar, koji je prvi dućan, popularni “Farmer” uz obiteljsku kuću u križevačkom Gornjem gradu otvorio još 1988. godine, objašnjava da je već dao prvi otkaz, i to upravo radniku koji mu je bio nedjeljna zamjena za ostale. Kad smo ga pitali što će sljedeće poduzeti obzirom na to da će mu i prihodi biti manji, kaže da će biti prisiljen smanjivati plaće, a zadnja mu je mjera, iskreno će, davanje otkaza.
– Mojih 19 radnika, od čega 17 žena, djeluju kao obitelj, međusobno napravimo i fešte, kad je netko bolestan suosjećamo, stvarno se radi bez pritisaka – navodi Renato i ističe da su neki kod njega i desetak godina. Da je loš poslodavac, davno bi otišli u veće centre, kojih je samo u Križevcima u posljednjih godinu dana niknulo čak tri.
– Ovo sada je totalna glupost i cirkus, u situaciji kad je kriza da netko ide drugome braniti pravo na rad! Nitko ne razmišlja da se ovim upropaštavaju moji radnici, te njihova i moja djeca, jer i ja sam radim u dućanu! Kaj je cilj da svi idemo nedjeljom u crkvu? Onaj tko želi za crkvu će sigurno naći vremena!

Šatvar tvrdi da su mali trgovci ugroženi ne samo od države, koja se po njegovome ne bi smjela miješati u odnose njega kao poslodavca i radnika, već i od strane velikih lanaca, i pogrešno je što ih se tretira jednako.
– Razlika među nama je kao nebo i zemlja, ja mjesečno po radniku napravim 50.000 kuna, dok veliki ostvare i 2 milijuna – oni mogu i ne raditi nedjeljom, mi si to pak ne možemo priuštiti jer ćemo propasti – svi smo na knap!
– Nas male su trebali podržati, jer svakome treba dati mogućnost da radi.
Ni djelatnici u dućanima Robin ne podržavaju novi Zakon o trgovini, jer su svjesni da žive od svoga rada. Kupci priznaju da će se morati snalaziti drugdje po gradu. Svi kažu da jedino još u malim dućanima u kvartu kupca dočekuju ljudski, a ljudski ga se i otpravi, dok je u velikim centrima kupac potrošač koji stoji u redu i gura kolica, a nitko ga ni ne pogleda.

– Nažalost, nas zastupaju isti ljudi, što je pogrešno, a žalosno je i da plaćamo iste kazne, koje nas male mogu i uništiti. Mali trgovac i tajkun nisu isto i to netko mora shvatiti – glasan je Šatvar, koji se pita i kome je u interesu da njegovih 19 radnika ostane bez posla? U prilog tezi da se njihov glas rijetko čuje, Šatvar apelira i na medije:
– Bio bih sretan kad bih mogao reći javno, negdje progovoriti o jadu nas malih trgovaca!