Od 24. do 26. srpnja, u Koprivnici je održan 14. po redu RockLive festival, koji je i ove godine u Kampus doveo brojne izvođače. Iako su prethodna dva članka bili osvrti na prvi i drugi dan festivala, u zaključnom izvještaju valja se osvrnuti ne samo na posljednji dan, već i cjelokupnu organizaciju.
U subotu je prvi nastupio TereT, mladi zagrebački bend za koji je jasno kako glazbu stvara pod utjecajem legendi poput Led Zeppelina. Sami se opisuju kao indie/funk/hard rock/psihodelični bend te stvaraju specifičan zvuk, a članovi su i JeboTon kolektiva. Nakon njih, stage je preuzeo bend Pičke vrište.
Ljubitelji metala došli su na svoje nastupom Cold Snapa, žestoki moshpit nastao je u nekoliko navrata, na nogama su ostali samo oni najspremniji na naguravanje. Cold Snapu valja zahvaliti na energičnom nastupu, sve je preostale koncerte bilo lako preživjeti čak i u japankama. Svaki dio Zagreba grada i sve što pod Zagreb spada na RockLive-u #14 opjevali su Stole i Djerko – reperski duo koji publika obožava. Neiscrpnu energiju Stoke dodatno upotpunjava mladi Djerkoulica, a suradnje poput numere Crveni tepih iz 2024. dokazuju kako se u hrvatskom rapu još ima štošta za reći.
Okupljene je nakon zagrebačkog rapa rasplesao nastup S.A.R.S.-a (Sveže amputirana ruka Satrianija), Beograđani su podigli atmosferu svojim uspješnicama – Perspektiva, Buđav lebac, Praktična žena. Osim toga, izvedbu Lutke valja pamtiti kao najromantičnije minute RockLive-a, možda čak i ne samo ovog izdanja, već i svih prethodnih. Za sve one koji su zanemarili S.A.R.S., frontmena Žarka Kovačevića prati izvrstan bend – od ritam sekcije do gitare, nikako ne valja propuštati njihove nastupe.
Pozornicu je nakon S.A.R.S.-a preuzeo Buč Kesidi, mladi dvojac iz Pančeva koji u siječnju 2026. organizira koncert u Areni Zagreb. Ako je suditi po iskustvu iz Koprivnice, ovaj će indie-rock-boy-band dobro proći u Areni, publiku im u velikom broju čine mladi. Luka Racić (gitara, vokal) i Zoran Zarubica (bubnjevi, vokal) izveli su Tužne ljubavi, Nedjelja ujutru, Nema ljubavi u klubu i mnoge druge numere. Jedino s čim se ne slažemo je izjava da Đuskanje ne pomaže. Đuskanje uvijek pomaže…
U samoj koncertnoj završnici nastupio je miljenik publike Edo Maajka, pratnja mu je tradicionalno bio DJ Oli Dobolli (Oliver Linzbauer). Publika je, kao i obično u glas pjevala No sikiriki, Prikaze, Bomba, Pržiii (se srce moje). Maajka je poslije ionako dugog nastupa izašao na bis tri puta, nakon što je publika u glas skandirala Edo, Edo, Edo… Šta Edo, Edo?!, pa nisam vam ja Šaban da me ovako zovete – Šabane, Šabane…, s osmijehom je izjavio koprivničkoj publici i pred kraj izveo No pasaran.
Nakon ovog, 14. po redu RockLive-a ostalo je samo čekati RockLive #15. Ovogodišnje izdanje bilo je izvrsno, za ništa manje od ocjene 5. Organizacija je bila uigrana, pivo hladno, a stage zagrijan već od kasnih popodnevnih sati. Nije iznevjerio ni dvojac na RockLive radiju – rakija je bila tradicionalno topla, kao što smo preporučili u jednoj od najava festivala. Svima onima koji su posljednji dan otkazivali zbog kiše, možemo samo pustiti numeru koju je okupljenima na afteru pustio Ivan Gundić, pročelnik za kulturu općine Živi Rok – It’s Raining Men (Hallelujah).
Još jedan dokaz da je na RockLive Festivalu #14 bilo odlično, jest činjenica da autor teksta piše završni članak s odmakom od dva tjedna – bilo je baš dobro. Vidimo se u Koprivnici 2026. na RockLive-u #15! Neka živi, živi Rok!
Foto: Irma Horvat (Instagram, https://www.instagram.com/horvat_irma/).
Komentari su zatvoreni.