Čak 106 godina napunio je danas Križevčanin Zdenko Premzl! Slavlje su mu priredili obitelj i dom Senior Care u kojem boravi posljednjih godina, dobio je dvije torte i čestitke s dobrim željama, a posebno iznenađenje bio je “muzikaš” na violini, jer je baš violinu gospon Zdenko nekad svirao.
“Najljepše mi je bilo kad sam svirao u gradskom orkestru“, rekao je danas, prisjećajući se najboljih trenutaka iz više od stoljeća dugog života. Sjećate li se iz tog orkestra Zvonka Richtera, pitam ga, a odgovara odmah – “Zvonko mi je bio najbolji prijatelj“. Prije šest godina, kad je napunio stotu, ispričao mi je više detalja, da je Richterov otac František “tukel bubanj”, da je kontrabas svirao Straka, saksofon je svirao jedan koji se zvao Šlaus, njih jedno dvoje, troje su svirali puhačke instrumente, a jedan stolar je svirao prvu trubu. “To su bila lijepa vremena“, rekao je.
Od mladog violiniste danas je poželio čuti pjesmu Tiho noći, moje zlato spava jer mu najviše nedostaje supruga Olga, s kojom je živio 71 i pol godinu. Rođen je mjesec dana nakon što je Njemačka potpisala Versajski sporazum i formalno je okončan Prvi svjetski rat, nadživio je i preživio razne režime i države, a nije se selio iz Križevaca.
Ne otkriva nam recept za dug život, nikako ne preporučuje prejedanje i uzrujavanje. Alkohol nije pio, makar su njegovi roditelji imali gostionu. Trebao je biti računovođa i tome ga je četiri mjeseca u gradskoj upravi podučavao gradski računovođa Kurpez, no ipak je završio zanat i postao mesar. Stariji Križevčani još pamte kakve je viršle radio, a meso i špek je dostavljao i obitelj Kiepach, vlastelinima koji su u Križevcima živjeli do kraja Drugog svjetskog rata i čiji je najpoznatiji član Marcel.
Kakav je kao roditelj bio gospon Zdenko, ispričala je njegova kćerka Štefanija. Pamti da su je roditelji već s pet godina poslali Idi Hanžek na učenje klavira i njemačkog jezika. Danas je s ocem gledala fotografije iz tog razdoblja dana, prisjećajući se obitelj i prijatelja s kojima su se družili. Gospon Zdenko je prokomentirao da je na tim slikama još bio mlad, da je imao osamdesetak godina. “Ma ovdje si imao puno manje, negdje oko četrdeset“, ispravila ga je Štefanija. No mladost nema veze s godinama, važnije je kako se s njima nosimo.
Da je najstariji Križevčanin – nitko to ne bi rekao gosponu Zdenku – bolesti ga ne muče, hoda sam, do nedavno je sam išao i u trgovinu, koristi računalo i dopisuje se s kćerkom i unucima koji su po cijelome svijetu. Pisao je knjigu o svome životu, kao obiteljsku uspomenu, o svemu čega se sjetio. Sad više ne piše, ali pamti najljepše trenutke, najbolje prijatelje, svoju Olgu i violinu.
Komentari su zatvoreni.