Uz Tucu zaplivala mnoga djeca

“Ne znam točan broj, nikad nisam računala“, odgovorila je Snježana Mergon na pitanje koliko je klinaca naučila plivati. Kad je počela računati, brojka je i nju iznenadila – najmanje 15 tisuća neplivača “pretvorila” je u plivače! Križevčanka svima poznata po nadimku Tuca, kao profesorica kineziologije godinama je vodila škole plivanja u Zagrebu, Varaždinu, Čakovcu, u odmaralištu na Pagu i na križevačkom bazenu.

Već 15 godina svakog ljeta pomaže malim Križevčanima da zavole vodu i u njoj se osjećaju sigurno, a i za nju je voda prirodno okruženje. Otkad zna za sebe – pliva i to najviše u bazenu. Svrstala se u kategoriju bazenskih plivača pa i kad ode na more, uvijek traži bazene.

Moj muž kaže da promijenim izraz lica kad dođem pred bazen, tako da idemo često. Ovaj križevački mi je baš prirastao srcu jer sam tu dolazila s mamom i s pol ulice klinaca. Nekad je bilo najnormalnije da ljeta provodimo na bazenu, ljeti je tu bilo središte društvenog života, čak nam se nije išlo na more da ne bismo propustili nešto važno“, prisjeća se Snježana. S plivanjem je nastavila i za vrijeme studija na Kineziološkom fakultetu, a instruktorica je postala – slučajno.

Kolega je tražio da ga zamijenim dva, tri tjedna na bazenima u Daničićevoj kad je išao na skijanje, a meni se taj posao odmah svidio. Osjećala sam se kao riba u vodi i za mene je to bio posao iz snova”, kaže. Tečaj je položila bez problema, odmah su je zvali iz Zagrebačkog plivačkog saveza i ponudili joj da radi s vrtićancima. Tad je, priča Snježana, Zagreb bio jako dobro organiziran što se tiče obuke neplivača. Volontirala je i u Malom domu u Zagrebu, a onda se vratila u Križevce i posljednjih petnaestak godina radi u Centru za odgoj i obrazovanje s djecom s teškoćama u razvoju.

Samo nebo je granica kod njih! Sila teža pogotovo djeci s cerebralnom paralizom ne radi usluge, ali kad ih staviš u vodu to je sasvim druga priča. Ne osjećaju težinu, imaju masažu, a spazmovi su im puno blaži. Voda i terapija u bazenu je nešto što bi oni trebali imati u svakodnevnom životu“, objašnjava i dodaje da roditelji stalno šalju snimke kako je plivanje njihovoj djeci pomoglo fizički, ali i podiglo samopouzdanje.

“To je divno! Evo, javila se jedna mama i rekla da im je ovo bilo najljepše ljeto dosad jer su njena dva sina uživala u vodi. kad sam zadnji dan vidjela curicu koja se bojala smočiti glavu kako je zaronila, htjela sam vriskati od sreće“, iskreno kaže Snježana koja je prošlog vikenda dobila zahvalnicu Plivačkog kluba Vidra Varaždin za dugogodišnji rad i doprinos u Školama plivanja za djecu s teškoćama u Varaždinu i Čakovcu.

Ljetos je u Križevcima školu plivanja prošlo najviše djece dosad, a osim Snježane s njima su radili profesori Darinka Šimunčić, Antonija Ščetarić Hrg i Alen Pavliček uz volontere Ognjena Mergona i Marka Horvata. Preko Zajednice sportskih udruga grada Križevaca bilo je 80 učenika trećih razreda i još 60 vrtićanaca i 20 djece s teškoćama u razvoju u sklopu projekta Hrvatska pliva. Kod nas ne postoji relevantan podatak i pouzdana statistika koliko među školarcima ima neplivača jer se ispitivanje radi samo na papiru. Djeca tijekom školovanja ispunjavaju upitnike i izjašnjavaju se o svom plivačkom znanju i iskustvu, ali jesu li napisali istinu i znaju li plivati – nitko ne provjerava. Zato vjerojatno još uvijek i među srednjoškolcima ima učenika koji ne znaju plivati.

Već desetak godina kineziolozi se bore da se u program obaveznog školovanja vrati obuka neplivača, to je izbačeno iz programa, odnosno nije obavezno pa se najčešće niti ne provodi“, otkriva profesorica. Bazeni i navika redovitog odlaska na plivanje neophodni su za razvijanje plivačke kulture kakva postoji u mnogim europskim zemljama, primjerice u Mađarskoj gdje gotovo svaka, pa i seoska škola, ima bazen i pruža mogućnosti za bavljenje sportovima u vodi. No bazeni su korisni i za umirovljenike, uvjerava nas profesorica kineziologije, kao i za sve koji trebaju fizikalnu terapiju i hidroterapiju pa bi mogućnost cjelogodišnjeg korištenja bazena u Križevcima značajno podigla kvalitetu života njegovim stanovnicima.

Mnogi gradovi imaju balone iznad bazena, Rijeka ima pet bazena ispod takvih cerada. Već to bi produljilo kupališnu sezonu od svibnja do listopada. Nitko ne očekuje da ćemo se u takvim uvjetima kupati na -10, ali šest mjeseci godišnje bilo bi puno više od ovoga što imamo sad i mnogim našim sugrađanima bi značilo jako puno“, poručila je profesorica Snježana Mergon.

Vezano
Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno