Emina Baričević: Da bi čipka dobila naziv križevačka i bila priznata, treba puno godina rada i truda

Zahvaljujući učiteljici Emini Baričević Križevci se već nekoliko godina nalaze na „čipkarskoj“ karti Hrvatske, a od 2016. godine imaju i novi suvenir- čunčanu čipku. Iako čunčanje nije tradicijska vještina koju su njegovale naše prabake i bake, već se o njoj u Križevcima govori unazad nekoliko godina, čunčana se čipka uspjela pozicionirati kao najmlađa hrvatska čipka, uz lepoglavsku, pašku i hvarsku koje su uvrštene na UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine. Primjer je to kako se uz dozu znatiželje i puno upornog rada, može stvoriti dobra priča.

– Prije deset godina na internetu sam, tražeći ideje za neki rad, naišla na čipku koja mi je bila posebno zanimljiva i lijepa, ali nepoznata. Tad nisam ni znala da se takva čipka zove čunčana – prisjeća se učiteljica Emina koja je odmah pronašla i video uratke s načinom izrade takve čipke i uz njih je napravila prve čunčane korake.

– Ali nisam još imala pravih radova. Nedugo nakon toga, sudjelovala sam na izložbi slika i rukotvorina u Gornjogradskom dobrotvornom i kulturnom društvu Lipa. Kažu da se ništa ne događa slučajno, jer prvo što sam uočila bile su uokvirene čunčane čipke. I tada je krenula cijela naša ozbiljnija priča o čipki – priča Emina. Saznala je da je autorica spomenutih čipki gospođa Milica Jembrek i da se čunčanjem u Križevcima bavi od 1980. godine.

– S njom sam se tada upoznala i ona mi je pomogla u daljnjem radu svojim savjetima, uzorcima i razgovorima – objašnjava.

Legenda kaže da su čunčanu čipku radili mornari

Nakon stalnog istraživanja o čipki, Emina je stupila u kontakt i započela suradnju s dr.sc. Tihanom Petrović Leš s Odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, jednom od osnivačica i dugogodišnjom stručnom voditeljicom čipkarskog festivala u Lepoglavi.

– Preporučila mi je literaturu u kojoj mogu pronaći informacije o čunčanoj čipki, a u rujnu 2014. godine čunčana čipka prvi puta predstavlja Križevce na Međunarodnom festivalu čipke u Lepoglavi, na kojem do danas redovito sudjeluje kao jedna od hrvatskih čipaka – ponosno priča križevačka čipkarica. Objašnjava nam da je čunčanje specifičan način izrade čipke pomoću posebnih alata na koje je namotan konac za izradu – čunaka. S jednog čunka ide nit koja je osnova, a pomoću niti s drugog čunka se preko prve vežu čvorići. Rade se dva osnovna oblika: krugovi i lančići. Posebnost na čipki su zubići koji služe za spajanje pojedinih dijelova i kao dodatni ukrasi. Na motivima prevladavaju većinom simetrični geometrijski oblici. Od tih se oblika može onda napraviti i neki cvjetni ili drugi motiv – objašnjava i dodaje da je učenje izrade čipke prilično zahtjevno i potrebno je puno strpljenja i upornog vježbanja kako bi se tehnika savladala.

Još nije poznato jesu li se i nekad davno u Križevcima čunčale čipke, neki izvori kažu da ona potječe s Orijenta, a drugi da je iz Francuske.

– Legenda kaže da je čunčana čipka nastala na brodovima, vjerojatno zato što izrada čipke podsjeća na izradu ribarskih mreža. Mornari su na svojim dugim plovidbama izrađivali različite ukrase koje bi po povratku darivali svojim djevojkama i ženama – priča Emina. Na talijanskom se čunčana čipka naziva chiacchierino, što vjerojatno dolazi od izraza chiacchiere, odnosno ćaskanje jer se izrađivala uz razgovor i druženje. Tako se izrađuje i danas.

Uporabna vrijednost

Od 2014. u Križevcima se održavaju besplatne radionice čunčanja u kojima je sudjelovalo više od stotinu žena od 10 do 75 godina i jedan muškarac.

– Kako je u našem gradu čipka jako dobro prihvaćena, čipkarice su redovito prisutne sa svojim uradcima u javnom životu grada. U čipku su obukle pisanicu koja u uskrsnom vremenu krasi glavni gradski trg. Izradile su čipkane pahuljice u kuglicama koje ukrašavaju strop paviljona u vrijeme adventa. Sudjelovale su na brojnim izložbama i događanjima u gradu, a najaktivnije u svim događanjima su polaznice Dnevnog boravka Crvenog križa – kaže čipkarica koja je radionice održala i u Dječjem vrtiću Zraka sunca i Srednjoj školi Ivan Seljanec, gdje su maturantice krojačkog smjera svoje čipke aplicirale na haljine – svoje maturalne radove. Za sljedeću školsku godinu u planu su i radionice s osnovnoškolskom djecom.

– Naša čipka živi u sadašnjosti i ima uporabnu vrijednost. To se najviše očituje u raznom čunčanom nakitu koji je vrlo privlačan i tražen – priča Emina koja je učiteljica savjetnica u OŠ Sveti Petar Orehovec i u područnoj školi u Gregurovcu, u sklopu učeničke zadruge, vodi sekciju rukotvorina. Već pet godina njena čunčana čipka predstavlja se na svim važnijim festivalima i izložbama čipke u Hrvatskoj, od Lepoglave do Ozlja i Sikirevaca. Izlagala je na Međunarodnom obrtničkom sajmu u Celju, a nedavno je bila i dio ekipe koja je predstavila kulturu naše županije u Krakovu u Poljskoj. S gradskim vlastima razgovarat će o mogućnosti zaštite čipke, no pred njima je opsežna procedura koju zahtijevaju Ministarstvo kulture i Restauratorski zavod.

– Da bi čipka jednog dana dobila naziv križevačka i bila priznata, treba puno godina rada i truda. Mislim da smo blizu toga – otkriva Emina Baričević. Budući da sve vezano uz čipku radi volonterski, a čipka se svima sviđa, do sada su joj sva vrata bila otvorena pa nema razloga da čunčana čipka uskoro ne postane križevački brend.(GPP)

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.