Ratko Višak: ‘Bez timskog rada i druženja na matematičkoj grupi ne bi bilo ni pojedinačnih rezultata na natjecanjima’

U ovotjednom intervjuu portal Križevci.info predstavlja Ratka Viška, profesora matematike i fizike u križevačkoj Gimnaziji Ivana Zakmardija Dijankovečkoga, povodom rezultata koje su pod njegovim mentorstvom postigli gimnazijalci iz Križevaca i Varaždina na državnim i međunarodnim natjecanjima iz matematike. Uz već tradicionalno sudjelovanje na državnim natjecanjima, profesor Višak nam je ispričao svojim motivima za bavljenje matematikom s nadarenim učenicima, kao i stanju i perspektivi hrvatskog školstva.

Na ovogodišnjem državnom natjecanju iz matematike, koje je sredinom travnja održano u Poreču, sudjelovao si kao mentor križevačkim gimnazijalcima Luki Meštrovići i Mateu Kovačiću. Kakvi su bili rezultati i kako ste zadovoljni?

Plasmanom na državno natjecanje Luka (3. razred) i Mateo (2. razred) ostvarili su svoje najbolje rezultate do sada na natjecanjima iz matematike. Na državnom natjecanju Mateo je bio 19. od 24 natjecatelja, a Luka 16. od 23. Zadovoljan jesam jer su dečki osjetili da mogu i bolje te su se nakon povratka počeli pripremati za iduću godinu.

Ove godine su dvojica križevačkih gimnazijalaca postigli vrhunske rezultate na matematičkom natjecanju “Klokan bez granica” – Mateo Kovačić sa 100% bodova, a Dominik Juršić sa 96%. Koliko je Križevčana sudjelovalo, koje su rezultate postigli i u čemu je posebnost ovog natjecanja?

Za razliku od ranije spomenutog matematičkog natjecanja gdje je malo zadataka i puno vremena za rješavanje ovdje je puno zadataka i malo vremena. Iz naziva se vidi da natjecanje dolazi iz Australije, no nema međunarodni natjecateljski karakter jer su rezultati na državnoj razini. Na natjecanje se može prijaviti svaki učenik neovisno o ocjeni iz matematike. Ove se je godine prijavilo 40 naših učenika. Kao što je spomenuto, Mateo i Dominik su prvi i drugi u svojoj kategoriji. Osim njih još 13 naših učenika je u 10 posto najboljih u državi u svojoj kategoriji – Dora Kašik, Sandro Celovec, Lovro Bošnjak, Ana Filipan, Mateja Golec, Filip Trbuha, Domagoj Tomičević, Marin Meštrović, Martin Pleše, Luka Meštrović, Tara Dominković-Pavlinušić, Lovro Premelč i Domagoj Vlahek.

Varaždinskim gimnazijalcima si mentor preko Centra izvrsnosti iz matematike koji u Varaždinu djeluje već deset godina. O čemu se točno radi i zašto baš Varaždin?

Ne samo varaždinskim jer su u rad Centra uključeni učenici iz cijele Varaždinske županije, uz njih zbog blizine također dolaze i učenici iz Čakovca. Npr. prošle je godine Lukas Novak iz Čakovca na olimpijadi bio najbolji hrvatski natjecatelj gdje je osvojio srebrenu medalju, a ja sam mu bio mentor u Centru izvrsnosti. Kada je profesor Topić pokrenuo ideju Centra izvrsnosti za matematiku koji bi pohađali nadareni učenici iz Varaždinske županije zamolio me je da porazgovaramo o temama i kako raditi u centru jer sam ja do tada već imao rezultate u radu s nadarenim učenicima. Nakon što su počeli raditi pozvao me je da im se pridružim no s obzirom da sam ugovorom bio vezan za drugi posao tada nisam počeo raditi. Tek sam 2013. odlučio prihvatiti ponudu. Prvi razlog je bio taj što je organizacija školstva u Varaždinskoj županiji među najboljima u Hrvatskoj te je ovo bio dobar način da stupim u kontakt s relevantnim osobama iz tog miljea, od pročelnika do ravnatelja uspješnijih škola. Također sam u radu susreo neke specifičnosti koje do tada ovdje nisam, a zanimale su me. Uglavnom, od tamo imam veliko iskustvo i značajne kontakte za daljnji rad.

Od 2011. godine član si državnog povjerenstva za natjecanja iz matematike, a potpisnik ovih redaka još se živo sjeća državnog natjecanja 1992. godine na kojem je sudjelovao kao sedmaš, dok si ti bio mladi mentor vrhunskim matematičarima Maji Starčević, Ivici Ivecu i Alenu Ištoku. Od kuda motivacija za bavljenje matematikom s nadarenim učenicima?

Ove sam godine u istom hotelu bio na državnom iz fizike kao mentor Mateji Golec. S nama su još iz naše škole bili Luka Meštrović sa svojim mentorom Brunom Marinkovićem, a iz Sv. Ivana Žabna bila je Marija Biliškov kojoj je mentor Ratko Matić. Taj sam događaj iz 1992. opisao u osvrtu na dvadeset godina rada matematičke grupe, mislim da je to bio zadnji gimnazijski godišnjak iz 2012., gdje sam se uz tebe sjetio Zvonimira Rakamarića i vaših mentorica Vlaste Starčević i Goroslave Tkalec. One su me uvele u ovaj posao, hvala im. Ima anegdota iz tog hotela, kada si me ti pitao kako sam napisao natjecanje, koliko sam zadataka rješio… Od tada pa do ove godine naši se učenici natječu na državnim natjecanjima iz matematike, uz te koji su uspjeli proći na državno uvijek je postojao timski rad u grupi, mislim da bez tog rada i druženja ne bi bilo pojedinačnih rezultata i tradicija se ne bi održala. Uz navedeno, suvišno je objašnjavati motivaciju.

U Križevcima predaješ matematiku i fiziku već 28 godina, najprije u nekadašnjem Centru za usmjereno obrazovanje Križevci, a zatim i u Gimnaziji Ivana Zakmardija Dijankovečkoga praktički od njenog ponovnog osnutka. Kakvim ocjenjuješ stanje hrvatskog školstva, posebno u svjetlu stalnog “lomljenja kopalja” oko kurikularne reforme?

Sustav se održao na zavidnoj razini jer u dosta škola nastavnici zajedno s učenicima samoinicijativno provode svoje „reforme“ tako da te škole u svojem radu postižu dobre rezultate. Takvih primjera ima od strukovnih škola do gimnazija. Vjerujem da će ova kurikularna reforma otvoriti vrata za stalni proces promjena čime bi se ubuduće izbjegle ovolike političke bitke jer se promjene ne bi provodile u ovolikom opsegu i cjelovito te tako uvukle toliko skupina s različitim interesima koje žele utjecati na obrazovanje i odgoj.

Kao iskusni član radnog kolektiva križevačke gimnazije, kakvim vidiš perspektivu prirodoslovno-matematičkog smjera u Križevcima? Upisuju li bivši učenici studije matematike i fizike, prepoznaje li se važnost bavljenja matematikom?

Gimnazija je važna za grad i ona bi u sadašnjoj formi s dva odjeljenja opće i jednim prirodoslovno-matematičkim trebala zadovoljiti potrebe građana. Prirodoslvno-matematički smjer je oduvijek imao tu nijansu koja treba privući učenike sa željom učenja matematike i prirodoslovnih predmeta, tu ne mislim samo na satnicu nego i na pristup u obradi gradiva na tim predmetima. Tako da su i rezultati učenika primjereno tome bili uspješni. Od upisa na željene fakultete, npr. medicinu, FER, strojarstvo, PMF, do uspješnog studiranja. Trenutačni pokazatelji su takvi da će se ovakvo stanje zadržati.

No, važna nam je popunjenost i kvaliteta opće gimnazije. U tom kontekstu treba naglasiti da nam je širina uspješnosti za ovako malu školu značajna, fascinantno je da su nam učenici ove i prošle godine bili na državnim natjecanjima iz engleskog, latinskog, povijesti, geografije, fizike, kemije i matematike. Značajnim se pokazalo i to da nam je uz navedeno potrebno razvijati različite druge aktivnosti jer su interesi učenika različiti, te da se time kvaliteta života i rada u školi poboljšava. Naveo bih kao dobar primjer rad dramske grupe, s obzirom da postoji interes za likovno i glazbeno područje uz dramsku bi ih svakako trebalo aktivirati. Otišao sam u širinu, ali time sam želio naglasiti da isticanje samo jednog područja nije dobro jer se tada bez obzira na rezultate, npr. iz matematike, srozava kvaliteta škole i gubi interes za nju.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.