Karlo Florenino: ‘Prije upisa fakulteta u Danskoj sam radio dva-tri posla istodobno’

Foto: privatni arhiv K.F.

U našim povremenim intervjuima s mladim Križevčanima koji studiraju u inozemstvu, ovaj put smo razgovarali s Karlom Floreninom (22), koji studira u Danskoj na University College of Northern Denmark. Karlo nam je ispričao što ga je motiviralo za studij u inozemstvu, kako se snašao u Danskoj i kakvi su mu planovi nakon diplome.

U Križevcima si odrastao i završio osnovnu i srednju školu. Koje srednjoškolsko obrazovanje imaš i kako si se odlučio za studiranje vani?

U Križevcima sam završio Srednju gospodarsku školu, opći smjer poljoprivredni tehničar. Dok sam odlazio u Dansku primarni cilj mi nije bilo studiranje nego posao. Nisam baš volio školu, tako da prije dvije godine kad sam stigao u Aalborg nisam niti razmišljao o studiranju. Tijekom 2016. u Danskoj radio sam na farmi kuna, ali uz to sam imao posao i u građevini, 2017. sam radio kao dostavljač novina, građevinske poslove, u restoranima, u hladnjačama… Često sam mijenjao poslove i radio dva ili čak više poslova u isto vrijeme.

Sredinom 2016. promijenio sam svoj fokus i počeo istraživati o školi i smjerovima koje bih mogao upisati. Po pričama drugih ljudi i njihovim iskustvima, počeo mi se sviđati danski sustav školstva, tako da sam odlučio upisati fakultet u Danskoj. Nažalost, puno puta sam čuo da neću moći upisati, da nisam konkurentan zbog moje srednje škole i da to neće biti dovoljno. Ali, tvrdoglava sam osoba i kad mi kažu da ne mogu, tek onda ustrajem da to dobijem. Do trenutka kad sam pronašao smjer koji bih želio upisati proveo sam puno sati istraživajući i radeći u programima potrebnim za taj smjer. Kad je došao dan za prijavu, ja sam već imao svoj portfolio koji mi je zapravo omogućio upisivanje željenog smjera.

Prošlu jesen si upisao UCN – University College of Northern Denmark u Danskoj. Zašto si izabrao to sveučilište, jesi li slao prijave i drugamo?

Odlučio sam se za UCN jer sam, istražujući o fakultetima u Danskoj i kroz razgovore s drugima dobio dojam da bi mi se svidjelo tamo studirati, išao sam za vlastitim osjećajem da bi to sveučilište bio najbolji izbor za mene. Nisam slao prijave na faksove, znao sam što želim i bio sam siguran da ću to i upisati.

Studiraš i stanuješ u Aalborgu, lučkom gradu na sjevernom dijelu poluotoka Jyllanda. Kako si se snašao, kakvi su uvjeti života za stranog studenta?

Od početka je bilo uspona i padova, čak više padova nego uspona, ali na kraju dana uvijek se sve riješilo. Za stranog studenta uvjeti za studij su među najboljima. Kao strani student u mogućnosti si uzdržavati samog sebe. Neki od mojih stranih kolega uz faks imaju i privremene poslove, to su poslovi u kuhinjama, skladištima i slično, uglavnom oni poslovi koje domaći studenti, Danci ne žele raditi.

Uz primanja od tog posla strani student dobiva i stipendiju u iznosu od cca 5.300 kuna, no uvjet za nju je raditi minimalno 44 sata mjesečno, ali ne više od 80, a primanja bez stipendije ne smiju bit viša od 11.500 kuna. Privremeni poslovi su, ako usporedimo s Hrvatskom, neusporedivo bolje plaćeni, po satu student može dobiti od 100 kuna na više. Tako da, uz primanja od 8-10 tisuća kuna, nakon oporezivanja, student može imati ugodan studentski zivot.

Što se tiče grada i kvalitete života, Aalborg nije najveći grad u Danskoj, zapravo se radi o gradiću ako ga usporedimo s Kopenhagenom, ali to je studentski grad gdje uz 45 tisuća studenata uvijek ima nekog popratnog sadržaja i mjesta za slobodno vrijeme i zabavu.

Što točno studiraš, koliko traje studij i kakvi su ti planovi po završetku studija? Hoćeš li se vratiti u Hrvatsku i u rodne Križevce?

Studiram Design Technology and Business, što bi na hrvatskom značilo poslovanje i tehnologije u dizajnu, ali nama je fokus 70 posto na poslovnu stranu, a 30 posto na sam grafički dizajn. Ovaj profil traje dvije godine, a nakon toga ću trebati odlučiti idem li više u smjeru tehnologija ili biznisa. Već sam donio odluku da ću nastaviti u smjeru biznisa. To traje dodatnih godinu i pol do završetka prvog stupnja (Bachelor), a kako sada stvari stoje ne planiram nastaviti na diplomskom (Master) studiju nego se vratiti u Hrtvatsku.

Roditelji su ti poduzetnici i obrtnici, a apartmani “Florek & Florica” jedan od posljednjih njihovih poduhvata. Jesi li sudjelovao u realizaciji?

Florek & Florica je obiteljski projekt, tako da aktivno svi skupa sudjelujemo u njegovoj realizaciji. Naravno, sestra i ja ne možemo biti toliko aktivni zbog školovanja – sestra ide u školu u Zagrebu, a ja sam u Danskoj. No, roditelji nas pokušavaju što više uključiti u projekt, uvijek pitaju za mišljenje i traže ideje. Budući da sam tako daleko, moj doprinos je vezan uz marketing, tako da uvijek pomažem oko izrade vizitki, brošura, letaka, web stranice i slično.

Za kraj, molim te reci što bi poručio mladima u Križevcima?

Mislim da sam još uvijek premlad i bez dovoljno iskustva da bih dijelio savjete mladima, no kad prođe neko vrijeme i kad ću vlastitim primjerima moći argumentirati, onda ću moći iznijeti svoje mišljenje na temelju stečenog iskustva.

Možda vam se svidi
2 komentara
  1. Nitro Biber piše:

    Jos jedan “bravo” za momka!
    Mogao je raditi bilosto,slepati se na biznisima,i maminim i tatinim i sve pet,femili lajf …..ali,otisao je zato-bravo!
    @ kaja …
    Nemamo,ja barem nemam, to nesto “iz onog sistema” da ce se netko ili nesto,pobrinuti za mene.
    Danas pogotovo jer je,sto se tice obrazovanja i opcenito usmjeravanja covjeka, “onaj sistem” neusporedivo bolji od ovog sistema.
    Svatko pametan i dvoljno star zna pa te nezelim uvrijediti,jedino ako imas premalo godina da bi se mogla sjecati bitnih razlika.
    Ono sto moja generacija nije imala a danasnja neograniceno uziva u njemu je famozni Internet,nemoram nista vise reci….
    Da je danasnja Hrvatska zemlja koja je u clanstvu Europske Unije i nema barijera sto se tice viza i propisa koji su nas drzali na distanci,nekada prije.
    Svaki pametan momak il đevojka ce otici odavde jer u drzavi kakva je ova,nece niti ostvariti svoje ambicije,planove a snove takodje.
    Drzavu koju ne zabrinjava sto je drustvo duboko podijeljeno,u kojoj je glasna manjina alfa i omega i drzava koja svojom politikom negira samu sebe,ja nikako nemogu dozivjeti kao mjestom za normalan tivot,ma sto god znacilo to normalno…
    Jednom ce se i atmosfera u Hrvatskoj promijeniti ali dok mi sjedimo u nasim,roditeljevim,unajmljenim,neotplacenim,ukradenim ili poklonjenim foteljama umjesto da uzemo stvari u svoje ruke,nece to tako brzo…..

  2. kaja piše:

    Baš me fascinira naš Karlo, ovo njegov stav tvrdoglavosti, a na kraju ipak skromnosti u dijeljenu savjeta za naše malde u Križevcima.
    Na neki način sam ljubomorna (ali ne zločasto), kako naši mladi koji znaju jezike imaju svijet na dlanu.
    Sviđa mi se da ste uveli ovu rubiku, iskustvo onih koji su otišli, ali nadam se samo za kratko.
    Ponekad mi se čini, kako smo mi “komotni” (valjda je to ono generacijsko iskustvo iz bivšeg sistema), čekamo da se država- društvo za SVE pobrine, ali takva su vremena iza nas.
    Mislim da mladima, koji ipak nisu imali naša iskustva to je razmišljanje strano, i dobro je da je tako.
    Karlu želim, da uspije u svemu što si je isplanirao, ali da se ipak vrati, jer takve ljude trebamo!

Komentari su zatvoreni.