Kako piše jedan regionalni tjednik, prošli tjedan u Križevcima su se sastali predstavnici policijske uprave i župnici crkve Svete Ane radosne i crkve Blažene Marije žalosne. Pod radnim naslovom “Kako povećati sigurnost(?) u gradu”, razgovaralo se o suradnji ovih dviju srodnih, kompatibilnih organizacija, s posebnim naglaskom na detekciju i način otklanjanja pogibelji koje vrebaju ovaj razulareni grad i pomahnitale građane. U uvodnom izlaganju predstavnici obiju strana izložili su svoja saznanja i onda zajednički locirali najvažnije probleme starog kraljevskog grada. Mudre glave složile su se da nam prijeti: kuga, kolera, glad, potresi, meteori, erupcija vulkana na Kalniku, poplave iz Kalničkog potoka, požari, opće bjesnilo, depresija, represija, cigle s Mlinareve ruševine, jednom riječju zemaljska sranja te – latentna bezbožnost, posebno mladih i pad milodara što spada u duhovna sranja za koja, ako se ne pokajemo na vrijeme, možemo računati na besplatno grijanje za vijeke vjekova.
Kako bi nas obranili od prvih, a posebno ovih drugih pogibelji, napravili su detaljan raspored dužnosti i obaveza. Obje strane, svjetovna i crkvena, usuglasile su se da će neke stvari obavljati zajedničkim duhovnim i fizičkim naporima. Još se mora definirati par praktičnih pitanja kao što su: kada i gdje će se održavati edukacija i seminari, odabir predavača, troškovi, itd. Iskrsnuo je tek sitni nesporazum oko prihoda, onih za vjenčanja, sahrane, mise zadušnice, ali i onih od naplaćenih kazni za prebrzu vožnju, vožnju pod gasom, vožnju u suprotnom smjeru, za parkiranje na mjestima rezerviranim za invalide kao i kazni ako ste policajca u samoposluzi krivo pogledali, i sl. Kako se nisu mogli usuglasiti o podjeli utrška dogovorili su da će formirati povjerenstvo, u krajnjom slučaju da se ide na arbitražu, u kojoj bi svakako bili predstavnici Neba i zemlje. Ono najbitnije je da će se ljudski resursi nadopunjavati, što znači da će policajci i župnici moći jedni drugima uskočiti u slučaju bolesti, službenog putovanja, godišnjih odmora i slično.
Župnici će mladima pričati o svetosti braka i apstinenciji od seksa prije braka, o štetnosti višekratne upotrebe istog prezervativa, o ludosti konzumacije raznih trava i opijata, o svojim iskustvima s nasiljem u obitelji te o štetnosti “vršnjačkog nasilja” (citat), s posebnim naglaskom na smrtni grijeh, ako se pred školom potučeš s vršnjakom jačim od sebe. Upozoravat će ih i o beznađu pozivanja na Boga, i prednosti posjedovanja gotovine kad ti u tri sata iza ponoći policija na cesti zaželi dobro jutro. Župnici će također vršiti regulaciju prometa, ići u noćne ophodnje, legitimirati građane u sitnim satima, privoditi (još se ne zna gdje – u župni dvor, policijsku upravu ili gradsko poglavarstvo) i u skladu sa zakonom primjenjivati sredstva prisile, što drugim riječima znači da će župnici moći po gradu dijeliti šamare, što su do sada imali pravo samo neki policajci.
Policajci će s druge strane mladima držati vjeronauk, zaručničke tečajeve, vjenčanja, voditi bračno savjetovalište, obavljati krštenja, prvu pričest, krizmu i sahrane i, što posebno veseli, ispovijedati građane. Župnici su zamolili policijsku upravu da njihovi zaposlenici dežuraju pored ispovjedaonice i brinu da griješnici mole pokoru koja ih spada. Složili su se da je prilično teško znati miče li Štef usnama zbog molitve ili psovke, pa su gospoda iz policije upitali župnike:
– Zar ne bi bilo praktičnije da glas iza zavjese ispovjedaonice šapne: “Dijete moje, čujem te, griješio si, ovo će te koštati 700 kuna i grijesi će ti biti oprošteni,” nego da biflaju Očenaše…
Poslije kratke telefonske konzultacije župnika s Kaptolom ovaj prijedlog je prihvaćen i počinje se primjenjivati prvoga travnja. Točka 13 promemorije ovog povijesnog sporazuma sadrži stavak da će policija i župnici zajedno mlade voditi na hodočašće u Mariju Bistricu i stazama djetinjstva Sv. Marka Križevčanina, a jednom godišnje u posjet rodnoj kući gospođe Baran, križevačke grešnice na tragu svetosti.
… Subota je, tri ujutro, ispred lokala, iz kojega trešti melos s istoka, izlaze tri pijana maloljetnika kojima ni šest nogu nije dovoljno da se osove i dođu do tatinog auta. Župnik sakriven iza ugla (baš kao i naši policajci) iskače iz mraka, škropi ih svetom vodicom, lista Novi zavjet i traži evanđelje po Mateju:
– “Alkohol u krvi, krv na asfaltu,” citira sv. Mateja (Mt.15,19-20) župnik u maskirnoj uniformi s kolarom, naoružan do zuba.
– “Odmah da ste mi izrecitirali barem 7 od 10 zapovjedi Božjih, inače ćete morati na vjeronauk u policijsku upravu,” rezolutno će župnik.
Dečkići se bacaju na mokri asfalt, kleče i recitiraju uglas:
– “Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata…”
– Dosta, doostaa!” zavapi ganuti župnik, “Jovanoviću, ministre moj, brate naš, ovo bi morao čuti i vidjeti!”
Sitne su ure, a gore u centru pustoš. Život se preselio u podrume gdje se mladi hedonisti mole svojim bogovima. Dva policajca izlaze iz crkve Sv. Ane, odradili su noćnu smjenu. Sjeverac s Kalnika podiže im mantije, a oni mirno hodaju usnulim gradom. Mlađi će starijem:
– “Grad je noćas miran, tko je u ophodnji, brate?”
– “Bogu hvala, župnici.”
– “Lijepo, onda smo sigurni.”
– “Jesi za jednu, s nogu…?”
– “U ovo doba, a kamo, gdje?”
Hodaju prema kvartu odakle dopire galama. Pred lokalom čistilište, u lokalu pakao. Sklopljenih dlanova dvojac gleda u nebo. Malo se nećkaju, a onda ulaze. Zvijezde se smiješe iz visina. Svijetle se i dva prozora na poglavarstvu, to gradonačelnik opet radi prekovremeno.
Bog i sv. Petar baš su u wellnessu, gledaju u Dolinu Štefova, Bog pita Sv. Petra:
– “Petre moj, što se ono dolje dešava?”
– “Bože dragi, zar i sam ne vidiš…”
– “Molitva, dakle, netko Boga slavi,” zadovoljno će Bog.
– “Ti jedini koji vidiš, znaš i možeš sve, daj pogledaj bolje…”
– “Politika, moj Petre, znam, samo politika…”
Komentari su zatvoreni.