Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

‘Skaville uplesao u srce Dalmacije’ ili ‘Dok čekaš kebab sa sejtanom’

Jednom Križevci (kod Majurca), triput Voz (kod Krka), jednom Preluk (kod Opatije) – ne, ne radi se o popisu lokalnih gastronomskih specijaliteta diljem Lijepe Naše, već prethodnim lokacijama međunarodnog glazbenog festivala koji, kako kažu organizatori iz istoimene udruge, sve redom Križevčani (ili se tako osjećaju), promiče ska glazbu i sve njegove varijacije. Šesto izdanje festivala ovog se ljeta spustilo jadranskom obalom prema jugu, i usidrilo na prekrasnoj lokaciji kampa Martinska, u istoimenoj uvali nasuprot šibenske rive.

Već od četvrtka, posljednjeg u srpnju, krenulo je partijanje uz DJ-eve kao dobrodošlica backpackerima i šatorašima iz raznih krajeva Hrvatske, ali i šire regije, koji su došli obnoviti uspomene s prošlih “Skavillea” ili pak provjeriti zašto i po par tisuća ljudi dolazi na ovaj festival. Neumorni festivalski rezident DžonSkaVolta i noć prije je ska i reggae ritmovima zagrijavao publiku na kraju šibenske rive, u starom dijelu poznatom kao Dolac, a neke čak mitio majicama i ulaznicama. Pod sloganom “Dance the Ska!” sve je bilo spremno za još jedno ludo plesno festivalsko izdanje.

Za press-ekipu redakcije križevačkog portala i njihove tjelohranitelje (domaćim gemištima, sirom i kobasicama) festival nažalost nije počeo u četvrtak jer je trebalo uredno privesti kraju radni tjedan, da se Prvi i Svi Redom Ostali Potpredsjednici ne naljute zbog nerada i neorganiziranosti kojima Hrvati tako rado teže. U petak kasno navečer, nakon prijave u mali, simpa hostel (smješten upravo “na Docu”), ipak se nije lovila brodica za Martinsku, već se opuštalo i guštalo na rivi, i u svirci (još uvijek) mladog križevačkog kantautora Luke Belanija.

No, prvoborci su rekli da je koncertni petak prošao odlično, uz domaće Justin’s Johnson i ST!llness te talijanski Los Fastidios, srpski ZAA, austrijski Skaputnik i, konačno, mađarski The Mighty Fishers. Nešto umorniji dan kasnije, prvoborci su rekli da je subotnje otvaranje dobro prošlo uz splitski PleSKA i lokalni NH3, a na izvrstan nastup “Jebenih Francuza” (ako se i sami tako zovu, zašto to cenzurirati) iz benda Joke ipak se stiglo, nakon pregovora sa skiperom zamjenske brodice na relaciji riva-Martinska, koji je cijenu prijevoza digao za 100%, jer je dojučerašnja konkurencija, navodno opijena atmosferom (i još koječime), uspješno slupala brod. Hvala providnosti (Prvog Potpredsjednika, bi’će) za petak!

Joke je ekipa očito dobro poznata ska-publici, a atmosfera koju su tu večer postigli u Martinskoj bila je upravo fantastična! Uz nekoliko dobropodilazećih obrada (“Blam” Dubioze Kolektiv) i napitnica (himna rakiji), kombinacijom brass-a, punk distorzije, muških hip-hop “pevaljki” te DJ-a, ovi su psihotični momci zapalili publiku na proplanku jedne male uvale u srednjoj Dalmaciji. Nakon njih je Postolar Tripper, kako su i sami priznali, imali težak zadatak, no odmah su se uspješno našli s publikom na zajedničkoj misiji koja je negirala naslov njihovog posljednjeg albuma “Čujem ja netko šuti”. “Zorane, vrati se kući,” odjekivalo je Martinskom, plesalo se “Na kolodvoru”, bilo “Na rubu ponora”…

Posljednji su na pozornicu, apsolutno zasluženo, stupili The Resignators, sedmeročlana ska atrakcija iz Australije, koja je u Hrvatsku stigla rentanim kombijem iz Njemačke. Ovi “Jebeni Australijanci” (TM) svojim su rock-obojenim nastupom pokazali da ska-priča može biti itekako žestoka, da truba i trombon idu “ton na ton” s teškim basom, virtuoznom gitarom (Well done, Steve!), zbornim punk-pjevanjem i opasnim scratchanjem jednako takve DJ-ice, dok glavni vokal ulijeva povjerenje “lučkog radnika”. Odlično, plesno izdanje festivala završilo je offstage jammingom do ranih jutarnjih sati, u kojem su sudjelovali gotovo svi izvođači.

P.S. A kebab iz naslova? On je doista bio sa sejtanom, što je gdjekojem gorljivom mesožderu diglo živac i žućninu, ali su ponuda dobre i neskupe nizozemske pive te sijaset rakija uspješno poslužili kao “protuotrov”. Do idućeg ljeta, Dance the SKA!