Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

U igrama velikih sila Nesvrstani nisu bili nijemi promatrači

U najintenzivnijem razdoblju postojanja Pokreta nesvrstanih, od 1961. do 1991., diplomacija bivše Jugoslavije imala je značajnu ulogu, zahvaljujući kojoj se diplomate tadašnje države često pitalo za mišljenje o ključnim događanjima u razdoblju Hladnog rata. No, zemlje nastale njenim raspadom nisu iskoristile dobre veze s Pokretom što bi im koristilo na vanjskopolitičkom i gospodarskom planu. Istaknuo je to povjesničar Tvrtko Jakovina, gostujući na tribini “(Ne)svrstani u Hladnom ratu?”, u sklopu 8. kulturno-obrazovnog festivala Culture Shock u Križevcima.

Govoreći o snazi i ulozi nesvrstavanja, Jakovina je kazao kako su zemlje članice Pokreta bile u mnogočemu različite i nejedinstvene, posebno što se tiče društveno-političkog uređenja, gospodarske razvijenosti ali i odnosa prema dva suprotstavljena hladnoratovska bloka, no da ih je povezivala ideja miroljubive suradnje i borba protiv kolonijalizma i potlačenosti od strane velikih sila.

Zauzimanje ”treće strane” u Hladnom ratu mnogim je zemljama članicama Pokreta, a na vrhuncu moći Pokreta bilo ih je 120, omogućilo isticanje na pozornici svjetske politike, ali i izgradnju prepoznatljivog imidža. Nesvrstani su u Hladnom ratu često osuđivali postupke SAD-a i SSSR-a kao lokomotiva dvaju blokova. Među takvim zemljama bila je i bivša Jugoslavija, koja je imala jednu od ključnih pozicija u ovoj grupaciji, pa je stoga, osim političkih, sklapala i unosne gospodarske poslove.

Dakako, kako je rekao Jakovina, zbog toga ne valja biti nostalgičan za prošlim vremenima i nedemokratskim poretkom, no Hrvatska i njezina vanjska politika trebale bi bolje iskoristiti pozitivne dosege i uspostavljene veze s moćnim zemljama iz Pokreta, koje su danas u silovitom gospodarskom uzletu. Za to bi Hrvatska trebala uspostaviti kvalitetnu diplomatsku mrežu i razraditi strategiju vanjskih poslova. U svojem izlaganju, popraćenom i anegdotalnim prikazima 50-godišnje povijesti nesvrstanosti, ovaj je autor više knjiga iz suvremene hrvatske i svjetske povijesti, odgovarajući na pitanja Križevčana, govorio i o aktualnim vanjskopolitičkim žarištima, te je pohvalio interes publike za suvremenu povijest.