Smotra naučnih radova studenata agronomije – iz perspektive studentice

VII Smotra naučnih radova studenata agronomije, Agronomski fakultet, Čačak, Srbija, 24.–26. kolovoza 2011.

Studenti Visokog gospodarskog učilišta u Križevcima: Marta Gold, Nina Orak i Boris Nikšić sa svojim mentorima: Dr.sc. Želimirom Vukobratovićem, Dr.sc. Marijom Vukobratović i Sandrom Kantar, prof. (te iskusnim vozačem Tomislavom Berendom za volanom) krenuli smo na put u jutarnjim satima, oboružani hranom, pićem i dobrim raspoloženjem. Uz klimu i ugodnu vožnju ubrzo smo stigli u Srbiju gdje nas je iznenadila interesantna vožnja na cestama. Zabavljali smo se čitajući natpise na ćirilici, gledajući nepoznata lica, a začas smo stigli i do našeg odredišta, Agronomskog fakulteta u Čačku.

Dočekala su nas nasmiješena lica studenata, profesora i naše profesorice Kristine Svržnjak, koja je tamo stigla ranije. Razgledali smo fakultet, upoznali se i napokon smjestili; studenti u Đačkom domu, a profesori u motelu u okolici. Nakon smještaja pohrlili smo u grad, neki su probali ukusne pite s raznim nadjevima, karakterističnim za Srbiju, a neki su popili pokoje pivo. Mi, studenti, zaputili smo se do rijeke Morave, očekujući komarce, no umjesto njih susreli smo kolege iz Poljoprivrednog fakulteta u Osijeku s kojima smo sjeli na čašicu razgovora.

Sljedeće jutro svi su se tuširali, šminkali i uređivali za Smotru, dok su Križevčani pospano doručkovali. Naime, poklopilo nam se da držimo prezentacije tek u popodnevnom terminu, pa nije bilo jutarnje nervoze. Nakon svečanog otvaranja Smotre slušali smo prezentacije svojih kolega iz Hrvatske i drugih država: Srbije, susjedne Bosne i Hercegovine, Slovenije, Makedonije, Češke, Bugarske, pa i daleke Argentine i Rusije. Slušali smo izlaganja o voću, žitaricama, mlijeku, povrću, vinu, a sami smo predstavili slijedeće teme: Marta : “Društveni i bioetički aspekti upotrebe konoplje”, mentor: prof. Kantar i prof. Svržnjak; Nina: “Utjecaj različitih sustava gnojidbe na prinos i komponente prinosa špinata”, mentor: prof. M. Vukobratović i Boris: “Provođenje konvencionalne i organske proizvodnje kod ozime pšenice”, mentor: prof. Ž. Vukobratović. Nakon uspješnih prezentacija gladni smo požurili večerati, malo pjevali uz gitaru u vrtu Đačkog doma čekajući domaćine da nas odvedu na Moravu na “Pjena party”.

Ljudi koje smo upoznali sigurno će ostati zauvijek urezani u naša sjećanja, od njihove različitosti, jezika i kulture, ljubavi prema poljoprivredi do njihovih sličnosti s nama, makar bili miljama udaljeni. U nevjerojatnoj atmosferi na pjena party-ju u četvrtak navečer moglo se vidjeti toliko puno ljudi koji su prepušteni glazbi i obojenim svjetlima. Upoznali smo još domaćih ljudi i kvalitetno se družili do kasnih sati, zaboravljajući da nas sutra čeka naporan dan. Tada ništa drugo nije bilo važno osim novosklopljenih prijateljstava.

Jutro, za neke mamurno, petak. Nakon doručka odlazimo busevima na Ovčarsko-kablarsku klisuru, koju tvore planine Ovčar i Kablar, gdje se penjemo još 500 metara na vrh planinskog masiva Kablar. Pogled na meander rijeke Morave oduzima nam dah. Nakon napornog uspinjanja u rano jutro, iako nas je obavila bijela magličasta koprena, sav trud se isplatio jer stojeći tamo gore osjećaš koliko si malen, a koliko je veličanstvena priroda. Nakon što smo upili sve čari prekrasnog krajolika spuštamo se nazad u buseve koji nas vode do rijeke Morave. Domaćini nas smještaju na brod “Sveti Nikola” i dobra zabava se nastavlja, sada i uz švedski stol pun raznoraznih delicija; od pita, mesa i ribe pa sve do kolača. Na otvorenom katu broad promatramo rijeku, litice,od kojih neke imaju i špilje, a mještani nas informiraju o zanimljivostima, pozdravljamo kupače i ribiče i fotografiramo se s novostečenim prijateljima.

Poslije izleta stižemo na Fakultet na dodjelu diploma. Boris osvaja treće, Marta drugo, a Nina prvo mjesto u kategoriji preddiplomskih stručnih studija. Sretni smo, a mentori iznimno ponosni. Nakon diploma vrijeme je za polazak. Žalosni što su ova tri dana, prepuna sadržaja i osjećaja, ipak bila samo tri dana. Opraštamo se sa svima, razmjenjujemo kontakte, a Čačani nas pozivaju na sljedeću konferenciju koja će se održati 2013. godine. S tim pozivom nam je nekako lakše otići jer čvrsto vjerujemo da ćemo se vratiti.

Ovako nezaboravan doživljaj zaista je nemoguće vjerno pretočiti u riječi na papiru, već se samo može doživjeti. Upoznali smo jedanživotopisan grad, mnogo talentiranih i marljivih ljudi iz raznih zemalja, zaljubili se u energiju druženja s njima, razmijenili mnoštvo informacija o poljoprivredi i studiju, te dolazimo u Križevce bogatiji za još jedno životno iskustvo, s nadom da ćemo za dvije godine ponovno moći predstaviti rezultate nekih novih projekata, steći nova prijateljstva, te nastaviti stara.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.