Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Križevci kao život – grad gledan očima njemačkog Križevčanina

U Redakciju portala Križevci.info pristiglo je pismo našeg sugrađanina Zdravka Širole, koji već nekoliko desetljeća živi i radi u Njemačkoj. U svojim promišljanjima upućenima svim Križevčankama i Križevčanima, Širola, pored pohvale upućene gradskim kulturnim  i inim pregaocima,  iznosi i  gledište o užem središtu grada, a internetsko predstavljanje Križevaca smatra pravim približavanjem našeg grada svim iseljenim i raseljenim stanovnicima križevačkog kraja. Pismo prenosimo u cijelosti.

Cijenjenom uredništvu križevci.info-a!
Već pet godina s oduševljenjem čitam vaše stranice. Već sam vam mnogo puta želio zahvaliti za vaš trud da približite Križevce u svaki kutak ove zemaljske kugle po kojoj smo se rasprostrli. Već preko dvadeset godina izbivam iz Križevaca u nekad dalekoj Njemačkoj. Zahvaljujući vama i mnogim drugim križevačkim internetskim entuzijastima uspjeli ste ovu preko tisućkilometarsku geografsku odvojenost od Križevaca ukinuti i gotovo svakodnevno vratiti me u moj rodni kraj. Vratiti mi svojim člancima natrag dio moga djetinjstva i mladosti!
Ukinuti sve ove kilometarske udaljenosti! Ima li još nečeg većeg s čime bi usporedio moju zahvalu? Nakon pet godina velikog zadovoljstva da o mojim Križevcima najbrže saznam upravo preko vašeg portala, vrijeme je da se jednom već kaže veliko hvala i (po starim štatutima) barem s jednom “kupicom” proslavi.

Hvala ujedno i svim onim poznatim i nepoznatim entuzijastima iz P.O.I.N.T.-a, iz K.V.A.R.K.-a (za neviđeno mnoštvo priredba, festivala i fantastičnu internet prezentaciju), iz Pučkog otvorenog učilišta, iz Gradske knjižnice Franjo Marković, iz Glazbene škole Alberta Štrige, iz Gradskog muzeja, iz Gradskog puhačkog orkestra, iz Križevačkog likovnog kruga… Hvala i drugim križevačkim internetskim portalima (ne mogu ih sve pobrojati), preko kojih prikupim meni dragocjene informacije o Križevcima. Neka mi oproste svi oni koje u ovom spontanom nabrajanju nisam spomenuo a svojom su mi internetskom prezentacijom vratili i ponovno približili moje Križevce. Ponosan sam na sve te križevačke entuzijaste. Mnogi veći gradovi i institucije ne mogu se uporediti s njima. Veliko hvala svim poznatim i nepoznatim autorima koji su me svojim fotografijama i prilozima ganuli.
Ivici Mihaliću za predivne fotografije i podsjećanja na naše križevačko djetinjstvo. Moram ga citirati iz njegovog članka “Priče iz djetinjstva: U carstvu Keca”:

Kad danas pročitam neko književno djelo, divim se pojedinim autorima s kolikom su preciznošću sposobni opisati neki događaj ili radnju iz prošlosti. Navode godinu, opis lika ili krajolika, točno u podne, recimo 5. siječnja, a djevojčica je imala suzu, baš u lijevom oku, zbog uginule mačke miljenice. Prije svega, za takove opise značajno je dobro sjećanje, ponekad istraživačke radnje koje prethode pisanju nekog djela, a nadasve mašta, ili moć književnog stvaralaštva. A, ja!? Što sa mnom? Ne pamtim što sam jučer jeo za ručak, kad odem po novine donesem cigarete, jasno bez novina, i proklinjem svoj senilni mozak kojega je ubilo vrijeme. Ili, možda…

Ivice i drugi:
Svi mi patimo od zaborava. Netko više netko manje. Ja se npr.čudim kako si se sjetio svih tih meni nekad poznatih a s vremenom zaboravljenih imena i detalja. Jedini lijek od zaborava je upravo ono što i ti činiš, i što bi i mi svi trebali činiti: raditi na tome da se ne zaboravi!

Svi mi u svojoj imanentnoj komociji (samo jedan eufemizam za lijenost) već automatski pronalazimo isprike zašto to i ne činimo. Jedna on najčešće upotrebljavanih stupidnih floskula je: “nemamo vremena”. Druga je: “mi to ne znamo dovoljno dobro”. Kao, drugi su super i nepogrešivi. Pada mi odmah pomisao na aktualnu križevačku temu preuređenja trgova.
Često me pitaju o tome.

 


Treba se truditi učiniti naš život i okolinu boljim i lijepšim ali ne treba robovati floskulama i mitologijama nepogrešivosti. Kao što ni mi sami, tako i niti jedan projekat nije idealan. Svi mi (pa i arhitekti) dajemo bolje ili lošije uradke. Na žalost, arhitektonski uradci (i pogreške) su mnogo skuplji, nametljiviji i trajniji. Stoga je potrebno veće uključivanje svih onih „pogođenih“ prije donošenja takvih rješenja. Loša ili nedovoljno dobra rješenja (opet jedan eufemizam) trgova nisu samo specifična za Križevce već i za mnogo veće gradove svijeta.
Trgovi su se uvijek gradili da budu okupljališta stanovništa jednoga grada (parkovi grada već imaju sasvim drugu namjenu). Koliko je uspješno rješenje jednog trga govore ne spektakularna arhitektonska rješenja, blještavi graniti i mramorne kocke toga trga, već život i broj ljudi koje taj trg na sebe privuče. To nije samo pitanje arhitekture trga već i mnogočeg drugoga.

 Ne baš uspješna rješenja nisu samo slučaj Križevaca.
Već četrdeset godina veselim se doći na trg ispred reimske katedrale u Francuskoj (u kojoj su krunjeni gotovo svi francuski kraljevi) i uz čašu šampanjca ispred zapadnih portala uživati u ljepoti katedrale. Nekada je taj trg bio pun ljudi, stolova i stolica. Pun života. Pilo se  i časkalo. I bez perfektno posloženih kamenih ploča. Prošle godine najednom se nađoh na arhitektonsko efektno popločanom pustom trgu bez života i ljudi koji bi mogli u miru uživati ovo grandiozno djelo srednjovjekovne arhitekture. Preko pločnika samo užurbano prolijeću turisti škljocajući fotoaparatima, žureći se pobjeći od užarenog sunca s pustog trga. Ne znam da li su arhitekti i gradski oci za ovo skupo novo popločenje dobili nekakvu nagradu. Ja samo znam da su meni uskratili jedno veliko uživanje, veselje i tradiciju. Što vrijedi blještavim kamenom opločani pusti trg i prostor!? Makar i od UNESCA zaštićen!

Trgovi su kao i život.
Ili žive punim životom ili ne. Ili više uspješno ili manje uspješno. Zadovoljni do kraja nikada nećemo biti.
Najgore što nam se može dogoditi da se zadovoljimo zaključkom:  sad je sve gotovo ili prekasno! Nismo uvijek u stanju dobiti najbolja i idealna rješenja. Sa svakim novim rješenjem ipak postajemo malo pametniji i bolji. Svi mi. Uključujući i arhitekte i političare. MIJENJAJMO stvari na bolje! Po mogućnosti ODMAH! Korak po korak! Dio po dio! To sigurno možemo. Ne čekajmo iluzorno ponovno stotinu godina i nekakvog SUPER stručnjaka koji će umjesto nas sve SUPER riješiti.

U Križevcima kao i u čitavom svijetu, tako i u našem životu postoje i ružne i lijepe stvari.
Nekada sam kao križevački gimnazijalac vatreno sa mladalačkom strašću pisao žestoki članak na Matoševu temu “O ta uska varoš, o ti uski ljudi…” Grozio sam se ograničenosti male učmale sredine, mediokritetstva masa, baruštine… Otišao sam na sve moguće krajeve svijeta, i vraćao se natrag u te moje Križevce. S vremenom sam spoznao da ta Matoševa Stara pjesma ne vrijedi samo za Križevce već i za sve varoši ovoga svijeta. I u svakoj varoši i svakoj učmaloj baruštini pored smrada niču i dalje, iznova, predivni lopoči.

Takav je život. Takvi su i Križevci.
Sretan sam i zahvalan svim tim nekadašnjim i novim predivnim križevačkim lopočima, entuzijastima svih boja. Vaše internetske stranice vratile su me i približile njima. Ne radimo uvijek svi idealno ali jedni od drugih učimo,  ukazujuci jedan drugome i na vlastite propuste. Često propustimo za dobra dijela reči HVALA. A i to je dio dobrog odgoja.
Prije dvije godine ganuo me je na tu temu na vašim stranicama pročitani članak “Zbogom, gospodine Nemet” u kolumni Crni Petar. Hvala i Crnom Petru i svim onima koji su me svojim trudom i entuzijazmom ganuli, oplemenili i oduševili.

Ponosan sam na sve vas i hvala vam.

Zdravko Širola