Danas, na Prvi maj obilježavamo Međunarodni praznik rada, u sjećanje na prosvjede u Chicagu 1886. godine, kada su radnici tražili osmosatno radno vrijeme. Njihova je težnja bila ostvariti “tri osmice” – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati slobodnog vremena (dokolice koju će koristiti za kulturno uzdizanje, sport i druge aktivnosti).
Na našim prostorima, sjećamo se radničkih legendi, poput često spominjanog heroja socijalističkog rada, rudara Alije Sirotanovića koji je za 8 sati rada sa svojih 8 komorata iskopao 152 tone uglja i oborio sve rekorde.
“Nije bio on niti bombaš
Nije bio on niti sportista
Sve što je imao od oružja
To su srce, ruke i lopata”.
Bilo je osim Alije lokalnih legendi koji se nisu posvetili rušenju radničkih rekorda, već borbi za prava radnika i seljaka. Pionir borbe za pravdu na ovim prostorima je Ambroz (Matija) Gubec, jedan od vođa Seljačke bune koja je 1573. godine eskalirala na prostoru današnjeg Zagorja. Legenda koja i danas otvorenih ruku dočekuje brojne posjetitelje Gornje Stubice te pritom punta kmetove, davno nas je naučio.
“Gospoda vam izgledaju veliko jer klečite, ustanite da vidite koliko su zapravo mali”.
Jedan od modernijih predstavnika radnika svakako je Branko Črnac, poznatiji kao Tusta, frontmen pulskih KUD Idijota. Uz glazbenu karijeru, Tusta je bio zaposlenik Tvornice električnih strojeva i uređaja Uljanik (TESU) te sindikalni povjerenik Sindikata Istre, Kvarnera i Dalmacije. Pankerski, Tusta je aktivno sudjelovao u sindikalnim aktivnostima i radničkim prosvjedima – malo je danas radnika i ljudi poput Tuste.
Zbog ovakvih radničkih legendi, razmislimo i danas jesu li zadovoljena prava radnika. Uz miris roštilja, opustimo se uz stihove… Živio Prvi maj!
“Ni danas nije počeo svenarodni ustanak
Idu svi na sindikalni prvomajski uranak
Proleteri kao jedan žure do cilja
Nozdrve golica miris roštilja
U potoku hladi se par gajbi piva
Iz flaša se nateže rakija šljiva
Radničke parole danas nema ko da nosa’
I neće se pjevat’ Bandiera rossa”.