Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Križevački alpinisti osvojili najviši vrh Breithorna


Prošle subote, 16. kolovoza 2008. godine, članovi planinarskog društva "Kalnik" iz Križevaca Ivana Horvat i Ivica Picig popeli su se na Zapadni vrh (4165) odnosno najviši vrh Breithorna, u švicarsko-talijanskom predjelu Alpa. Evo ulomaka iz njihovih zapisa. –U četvrtak u noći krećemo put Zermatta. Autocesta nas vodi kroz Sloveniju, Italiju (njihovim sterilnim autocestama s prisilno posađenim drvoredima i šumama koje totalno neprirodno izgledaju) sve do Rande u Švicarskoj. To je put, od Zagreba, dug 880 km ili 9 sati neprekidne vožnje (osim točenja goriva i klopanja peciva na "Autogrillu").


Smještamo se u Randi. To je malo naselje odmah do Zermatta. U Zermatt se ne može automobilom jer je tamo (i do njega) zabranjen promet, samo vozila sa posebnim dozvolama i njihov planinski vlak voze do ulaza u grad. Po Zermattu voze samo služeni prijevoznici (taxi, bus, …) i to samo na električni pogon. Cijeli dan nas prati loše vrijeme. Petak popodne jako kišovito i hladno. Po prognozama koje pratimo i savjetovanjem u Zermatt Alpin Meteo centru odlučujemo se za uspon na Breithorn u subotu odmah ujutro, prognoza je "sunčano"!.


Ustajemo oko 06:00 sati i taxi-jem odlazimo do Zermatta (Taxi – kombi vozilo koje prevozi turiste do ulaza u Zermatt). Oko Zermatta voze besplatne autobusne linije koje turiste prevoze kroz sam grad. Autobusi i taxi-ji u samom gradu Zermattu rade na električni pogon tako da je zagađenje okoliša minimalno.


Cijeli grad je veliki hotel. Sve kuće su pretvorene u hotele ili apartmane za iznajmljivanje. Zimi je mjesto krcato turistima iz cijelog svijeta koji dolaze ovdje na skijanje. Niti ljeti nije prevelika razlika: sve puno turista. Iz Zermatta proteže se prekrasan pogled na Matterhorn koji se nadvio nad cijelom dolinom i gradom kao jedan veliki "rog".


Žičarom i gondolama odlazimo do visine od 3800 metara. Gore iznenađenje: sve puno skijaša iz cijelog svijeta. Razne skijaške reprezentacije ovdje su na pripremama za narednu ski sezonu (Canada, Italija, Švicarska, …). Zermatt ljeti ima otvorenih 20 km skijaških staza koje rade cijeli dan (08:00 – 17:00).


Zbog naglog uspona koji smo svladali u vrlo kratkom vremenu (s 1000 metara na 3800 metara) autor ovih redaka osjeća lagane posljedice odnosno glavobolju. Ali bez obzira na sve stavljamo potrebu zimsku opremu (toplu obleku, dereze, sunčane naočale, penjački pojas,…), radimo međusobni navez, uzimamo cepine u ruke i krećemo u "osvajanje" vrha (mi i još stotinjak planinara iz cijele Europe).


Puno alpinista kreće prema vrhu. U prvih pola sata staza je relativno ravna, odnosno ne svladava veliku visinsku razliku. Snijeg je prilično tvrd i osjećaj je kao da hodate po ledu, a ne po snijegu. Zupci dereza jedva prodiru u smrznutu površinu, ali ipak dovoljno da se sigurno krećemo po njoj. Ubrzo počinje uspon koji teče polagano jer se osjeća utjecaj visine i manjak kisika u zraku. Svakih par koraka stanka, treba uhvatiti zraka da se opet krene opet par koraka dalje. Barometar pokazuje pritisak zraka od 600 hPa što je skoro duplo manje nego "kod kuće".


Na visini od 4000 metara osjećam priličan utjecaj visine, odnosno klasičnu visinsku bolest. Boli me glava, vrtoglavica, teško fokusiranje pogleda, … ali i dalje nastavljamo prema vrhu. Ivani nije ništa, ona kao da planinari po Kalniku, a ne po nekom četiri tisućnjaku.


Nešto prije 12:00 stižemo na vrh. Termometar pokazuje temperaturu od -2 ºC, na suncu, no jak vjetar koji nas prati zadnjih sat vremena uspona pojačava osjećaj hladnoće tako da sva zimska oprema koju smo imali obučenu nije bila dovoljna da bi se zadržali dulje na vrhu. Brzo fotkanje za uspomenu i slijedi povratak u dolinu i u toplije krajeve!