Križevčancije: (Prvo)travanjske budalaštine

Ukoliko su shvaćene, šale se ne objašnjavaju. U idealnom slučaju, ovdje bi ovaj tekst završio. No, nije tako. Iako podrijetlo tradicije prvotravanjskih šala nije u potpunosti razjašnjeno, jedno je sigurno – toga dana ne treba vjerovati svemu što čujemo, vidimo ili pročitamo. Iako često vođeni mišlju kako nas ama baš nitko i ništa neće uspjeti prevariti, zbog nepresušne ljudske inspiracije svake se godine nađu nove "žrtve" bezopasnih smicalica i psina.
Kako i svi, tako i novinari nisu imuni na nasjedanje podvalama. No, ono što ih razlikuje, ili bi ih trebalo razlikovati, od ostalih, običnih ljudi po tom pitanju jest njihovo osnovno sredstvo za rad – informacija.

Sposobnost provjeriti informaciju, sposobnost dokučiti istinu, sposobnost prepoznati dobru priču – sve su to vještine koje se mogu naučiti te izoštriti iskustvom i plodnim radom. Bez ulaženja u analizu kompetencija, intuicije te iskustva ikoga, donosimo ovdje dva primjera uspjelih prvotravanjskih psina koje su plasirali organizatori Culture Shock Festivala i urednici portala Križevci.info.

Prva psina uredno je plasirana u mjesečnom programu festivala kao najava događaja iznenađenja na sam 1. travnja u 19 sati u Klubu kulture. O "spektaklu" koji se trebao odigrati taj dan, kao posljednji festivalski događaj, nigdje nije bilo dodatnih informacija, pa su se mnogi pitali hoće li se uopće išta tamo odigrati. Posljednjeg dana ožujka interes je pokazala i novinarka dopisništva jedne TV-kuće koja se telefonski raspitala kod organizatora što to očekivati idući dan. Iako je pokazala interes snimiti i prilog o rezimeu festivala, uredno je obaviještena kako se prvotravanjski događaj "ili hoće ili neće održati", dakle da dolazi na vlastiti rizik.

Istu su večer, inspirirani prvom "žrtvom", urednici križevačkog portala pripremili lažnu vijest o najavi preuzimanja prostora Kluba kulture od strane nekih poduzetnika koji za to imaju dobre pravne temelje. Kako bi se suprotstavili toj užasavajućoj mogućnosti, redakcija Križevci.info u istom tekstu poziva sve građane na skup podrške i prosvjed koji bi se održao, pogađate – 1. travnja u 19 sati u Klubu kulture. Prvoaprilska psina je time dobila konkretan sadržaj i medijsku pozornost.

Da sažmemo daljnji tijek događanja, novinarka je s ekipom i opremom došla na zakazano mjesto, bila razočarana i gotovo uvrijeđena izostankom spektakla te je propustila snimiti prilog o festivalu koji se itekako održao s 27 događaja u 33 dana. Nažalost, nije niti prepoznala mogućnost da i sama, s lica mjesta, plasira solidnu prvoaprilsku priču, pa makar u posljednjoj rečenici autorskog priloga.

Druga psina zapravo je proizašla iz prve. Naime, travanjski broj lokalnog tiskanog mjesečnika, devetnaesti po redu otkad izlazi, donio je na 36. stranici "vijest" da nasljednici projektanta Hrvatskog doma traže prenamjenu prostora. Nepotpisan, kao i neki u prijašnjim brojevima preneseni s portala Križevci.info, članak djeluje prilično zapanjujuće jer, osim što prenosi tekst prvoaprilske šale, također tvrdi da se spomenuti prosvjed i održao!

I dok je prvoaprilsku šalu križevački mjesečnik plasirao u ozbiljnoj rubrici žiteljima ovog kraja na cjelomjesečno iščitavanje, njihov kolumnist Francek na zadnjoj je stranici nekoliko ozbiljno intoniranih rečenica posvetio prošlim Križevčancijama. Uz poštovanje prema starijoj osobi, autor ovih redaka ipak želi replicirati da iznošenje činjenica nikako ne može biti stvaranje afere, već afere stvaraju odgovorni koji bježe od svoje odgovornosti i tako čine ili omogućavaju loše stvari. Također, iako autor ovih redaka tek treću godinu volontira kao lokalno piskaralo, zasigurno nije poletarac, kao ni ostali članovi udruge koja uređuje ovaj portal i čije aktivnosti u lokalnoj zajednici, vjerujemo, nije potrebno nikome posebno opravdavati.

Alex Boese, kustos svjetski poznatog "Muzeja prijevara" u San Diegu, zagovara tezu da je šaljivi običaj 1. travnja nastao iz starog europskog festivala obnove, čiji su obavezni dio programa bile upravo šale i smicalice, a koji se slavio početkom travnja. Možda je neka vrsta obnove upravo ono što napokon ovom gradu treba, obnove starih struktura koje se ili neuke petljaju u tuđe poslove, ili ih bahate bojkotiraju, ili tašte ne žele priznati vlastitu pogrešku. Abusus abusum invocat.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.