Svi oni koji bi trebali posjećivati ovakve događaje… jednostavno nisu došli, no nije problem sada više u nedovoljnom plakatiranju, reklami ili sl. ovdje se radi doslovno o bojkotiranju sadržaja, koji se nudi na taci ( da se tako izrazim). Vrlo slaba posjećenost odraz je kulturoloških pogleda današnje mlade i mlađe generacije.Nekada, u velikim i malim urbanim sredinama pitanje statusa pripadanja određenoj grupaciji, bilo je determinirano poznavanjem ili upoznavanjem sa modernom glazbom.
Nekadašnji disko klubovi bili su ”hramovi”, gdje smo se svi zajedno okupljali te educirali i otkrivali ”svoje” bendove. Moj prvi odlazak u takav klub bio je sa 13, 5 godina. Danas sa odmakom od 33 godine slobodno mogu napisati, da još uvijek imam isti ” feeling”, koji vjerojatno nikada neće nestati. S druge pak strane, promatram već duži niz godina što se to događa u ovoj našoj maloj, učmaloj, malograđanskoj sredini. Gdje su ti mladi … koji bi trebali posjećivati ovakve prostore i nazočiti ovakvim …ajmo i to kazati svjetskim događajima, jednostavno nema publike. Mlade generacije ne vole rock glazbu. Ova konstatacija nije spojiva sa mojim poimanjem i svrstavanjem tih mladih naraštaja sa rock glazbom. Nije moguće da se u našem gradu više voli i sluša tamo neka Seka, Goga, Ceca i sl. ”cajke”. Osobno, teško mogu prihvatiti tu činjenicu.
Mnogi mladi ljudi u ovome gradu imali su mogućnost preko svojih roditelja upoznati rock glazbu. I opet, osobno ne mogu vjerovati da smo i tu zakazali. Na kraju cijele ove priče izgleda da je to glavni razlog a ne cijena karte od 20 kn. Budući da sam i sam roditelj, osim srama pred ovim izvrsnim rock blues triom, jučer nije bilo drugih osobnih osjećaja.
U mom gradu, koji je nekad slovio za pravi rockerski grad, nije se moglo skupiti niti tridesetak ljudi….sramota! No, sve to zahtjeva neku stručniju analizu. A sada, vratimo se samom koncertu, koji je jučer oduševio malobrojne posjetitelje.
Billy The Butcher od prve pa do zadnje stvari žario je i palio je prostorom kluba. Spontana komunikacija, izvrsna reakcija i brzi ”feedback” kada su u pitanju sugestije publike, rezultirali su zaista dobrim i efektnim nastupom. Billy sjajno spaja elemente hard rocka, bluesa i boogiea. Njegova respektirajuća gitaristička vještina u kojoj jednako dobro barata rifovima, solažama i slide tehnikom. Naravno, osjeća se tu influencija od velikih gitarističkih majstora od J.Hendrixa preko S.R Vaughana pa do Johnny Wintera. Billy The Butcher ima sve što treba, dobar nastup, efektnu vizualizaciju te solidnu ritam sekciju. Posebno želim istaknuti basistu koji uz pomoć bubnjara vrlo efektno odrađuju i pokrivaju ”background” skladbi. Jučer smo imali prigode čuti impresivne izvedbe od poznatih blues / rock & boogie standarda i to od Red House, Sky Is Crying, Highway 66 Revisited, zaista zanimljivu izvedbu Baby, Please Don’t Go, Zombie i Cocaine Blues, a tu su još bile I Just Wanna Make Love to You i Medison Blues, te za kraj odnosno bis; uslijedila je impresivna izvedba legendarne ”Voodoo Child”. Nakon koncerta, proveli smo ugodno vrijeme u razgovoru sa Billyem, koji je eto iznenađen slabom posjećenošću, ali s druge pak strane oduševljen je malim ali probranim fanovima sa ”feelingom”, koji su pratili njegov nastup i stvorili mu zaista ugodnu atmosferu, koja ga je dodatno inspirirala tako da su Billy The Butcher zvučali zaista snažno i impresivno. Svaka čast … BRAVO!!!
Komentari su zatvoreni.