Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Interview sa DJ 3000

migrationalbumcover1.jpgVrlo živopisna i pitoreskna ruta Rotterdam – Križevci – Barcelona donijela je u naš mali grad prvo gostovanje nekog umjetnika na kultnoj detroitskoj etiketi Underground Resistance.

Također, ovo je do sada najjače inozemno gostovanje u Klubu kulture.

Franki Juncaj (da, tako se piše) trideset i četvero godišnjak, čovjek, bivši b-boy i vozač BMX-a, a sada DJ, producent i remikser te vrlo povremeno i pekač kruha odvojio je par minuta za kratak razgovor o glazbi, Detroitu, pivu, Iraku i smislu života.



Što te dovodi u Križevce, Hrvatska?
U vašu zemlju me dovodi promocija novog albuma Migration koji izlazi 8. lipnja tako da je ovo prilika da ljudi ovdje čuju ekskluzivan novi materijal iz Detroitske kuhinje (smijeh). A i da se dobro provedu…

Ime koje koristiš je numeričko, što i nije česti slučaj sa DJ-evima; odakle ideja?
Dosta često pitanje, ali zašto ne još jednom odgovoriti na tu zagonetku koja muči ljude (smijeh). 3000 je poštanski broj jedne tvrtke u kojoj radim i kada sam trebao smisliti "estradno ime taj broj mi je pao napamet. Isprva je bilo čudno ali sad je baš dobro; ističe se.
Franki vuče neke korijene sa prostora brdovitog balkana i spominjao je mjesto Tuz (a nije Tuzla) ali ga niti nakon pola sata potrage po Statističkom atlasu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije  iz 1987. godine nisam uspio pronaći. Potraga i dalje traje…
Inače poštanski broj grada Detroita jest 1 000 000 koji je jednak procijenjenom broju stanovnika. Inače, Detroit ima najveći broj nezaposlenih u cijeloj zemlji.

Koji je bio poticaj da se kreneš baviti elektronskom glazbom?
DJ-ingom se bavim od 1996. godine, počeo sam kao i svi; sa malim partijima i malim klubovima i polako vježbao da bi par godina kasnije  potpisao za etiketu Underground Resistance. Doduše danas ima malo mjesta u Detroitu za svirati i puno se bolje prolazi u Europi nego u  Sjedinjenim Američkim Državama. Dvije godine kasnije, dakle 2002., pokrenuo sam vlastitu etiketu zvanu Motech za koju paralelno objavljujem. Dvije etikete na raspolaganju znače više kreativne slobode kod glazbenog izražavanja, a ta mi je stavka dosta bitna.

Glazbeni utjecaji privatno?
Vrlo veliki dijapazon; od etničke glazbe kojom Detroit vrvi jer ima mnogo raznih etničkih grupa preko RnB i hip-hopa jer sam bivši breakdancer ili b-boy do, naravno, elektronske glazbe jer ipak sam iz Detroitske škole techna izašao (smijeh).

Koji je tvoj stav prema digitalnoj distribuciji glazbe putem Interneta i ilegalnom downloadu kao glazbenika koji od toga živi?
Pa, ne može se živjeti isključivo od glazbe zasad, zato sam zadržao "normalan" posao, ali mi ovaj vid bavljenja glazbom omogućuje da proputujem svijet. Što se ilegalnih downloada tiče; to jest krađa u neku ruku, ali ako ljudi si glazbu ne mogu priuštiti neka ju nabave na ovaj način, jer ona je tu da se konzumira, a ne da se drži na policama.

Vinili ili CD prilikom seta?
Vinili definitivno, nosim oko stotinjak komada za prosječni trosatni nastup. Neka sam vrsta vinilnog junkiea (smijeh) a CD je odličan za distribuciju albuma i preslušavanje novog materijala jer je  u krajnjoj liniji jeftiniji za produkciju i tiskanje; no nema onog osjećaja koji prati ploče.

Eh da; pivo i smisao života?
Od piva Stella u Europi, a od smisla života biti dobra osoba koliko to banalno i jednostavno zvučalo.