Kad si tinejdžer u ranim osamdesetima, postoji samo jedan cilj. Preslušati što više ploča, ali kako do njih? Ne možeš ih kupiti sve odjednom, ali navodno u susjednoj ulici živi genijalan lik koji, povrh svega, ima i hrpetinu dobrih ploča: Nenad Raković, naravno – ili kako smo ga svi zvali – Brux.
Uske, fino izlizane traperice, bijela majica, crna, gusta kovrčava kosa, zavodnički smajl i kaput na ramenu, normalna stvar. Samo par godina stariji od mene, ali činilo se da posjeduje mudrost i niz vrlina koje su me zaintrigirale, kak’ se veli, na prvu i bio sam u pravu.
Prvi susret u njegovoj sobi, s njegovom predobrom kopijom Les Paula uštekanom u gramofon (ni dandanas ne znam kak’), bio je početak prijateljstva koje je trajalo pola stoljeća. Zajednička strast prema dobroj mjuzi čvrsto veže ljude k’o nijedan internet, otkriva dušu, skida maske i briše razlike.
Takav si bio i ti, Brux, stvaran, iskren i pun topline. Jedinstven kao dobra rock-pjesma. Nekad tiša, nekad glasnija, nekad sporija, nekad brža, ali uvijek s refrenom koji se pamti. Čak si i sam pisao pjesme i uvijek mi je bilo žao što ih nisi napisao više, jer si itekako imao što za reći. Jednu si mi čak dao i da snimim, naravno tvoj predivni “Prvi snijeg”. Osim toga, nikad mi nije bilo jasno kako si tako dobro znao odsvirati Satrianijev “Midnight”? Ne znam je li ga i on sam znao bolje odsvirati od tebe?
U ovakvim trenucima sve nas za rame povuku sjećanja i to ona najbolja, jer ih želimo uvijek ponavljati, proživljavati i prepričavati iznova. Tu ti dugujem najviše. Najbolje trenutke mladosti proveli smo skupa. Kome zahvaliti za beskrajne partije šaha, igrane bez neke vještine, ali sa strašću na kojoj bi nam pozavidio i sam Kasparov? Kome zahvaliti na meditiranju uz najbolju mjuzu ikad, jam sessione u kleti i pjevanje uz akustaru do kasno u noć. Kome zahvaliti na ergeli kobilica na mojim gitarama koje si ručno izradio i koje su bile bolje od Fenderovih?
Tebi, Brux. Bio si nevjerojatno svestran i snalažljiv u svemu. Ako treba popraviti kuću, auto, ili gitaru, ti bi našao način. Tvoj smisao za humor bio je vječna inspiracija. Tvoj istančani ukus za kreiranje moćnih rečenica ostat će mi u memoriji zauvijek i oprosti mi ako ću te ponekad htjeti kopirati u tome. Hvala ti za tisuće minuta smijeha i radosti.
Život nas je malo razbacao i razdvojio s godinama i svatko je morao svojim putem. Vjerujem da ti je zadnjih godina bilo teško, ali ostao si na nogama i borio se do kraja, iako ne mogu u potpunosti vjerovati da je kraj. Mislim da si samo promijenio adresu. Sad stanuješ u našim sjećanjima i kamo god išli, nosit ćemo te sa sobom. Ti si jednostavno tu u nama i to je neizbrisivo.
Ne stane cijeli život u jedno štivo, ali ovih par riječi šaljemo ti od srca. Voljeli smo te, Brux i beskrajno smo tužni što si prerano otišao od nas. Ako nas sad čuješ negdje gore sa “Stairway to Heaven”, evo još jedne male zahvale za kraj. Hvala ti što si zaboravio ugasiti svoje malo pojačalo i zaboravio smanjiti volumen na svom Les Paulu, pa će nam tako tvoj feedback ostati u ušima za vijeke vjekova, amen.
Nakon duge i teške bolesti u 59. godini preminuo je Nenad Raković, križevački izrađivač i serviser žičanih glazbala, scenski radnik i koncertni tonski majstor te autor rock-pjesama. Ispraćaj pokojnika će se održati u ponedjeljak, 8. prosinca 2025. godine u 14:00 sati na Gradskom groblju Križevci (kž.info).