S krajem ljeta budi se kulturna scena diljem Hrvatske, donoseći u malim gradovima sadržaje koji se kvalitetom mogu mjeriti s ponudom u velikim urbanim sredinama i središtima. Projekt koji je zvučnošću programa prerastao lokalne okvire su i Večeri udaraljkaša Križevci (VUK), čije je 15. izdanje prvi vikend rujna. Idejni začetnik i autor projekta je prof. Josip Konfic. Ponikao je u križevačkoj Glazbenoj školi Alberta Štrige gdje je bio zaposlen na Odjelu udaraljki koji ove godine obilježava 20 godina postojanja. Diplomirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi Ivane Kuljerić i Igora Lešnika, sudjelovao na festivalima i radionicama po cijeloj Europi, Južnoj Americi, Aziji, surađivao s ovdašnjim simfonijskim, filharmonijskim i kazališnim orkestrima… Trenutno je nastavnik na Glazbenom učilištu Elly Bašić u Zagrebu. Sklada i izrađuje aranžmane za udaraljke, ima Oskare znanja… Bubnjao je svugdje po svijetu, ali mu je najveće zadovoljstvo što je efektni i egzotični zvuk timpana, marimbe i drugih perkusija doveo u rodni grad i pokrenuo VUK.
Kako je nastala ideja za pokretanje Večeri udaraljkaša u Križevcima prije 15 godina i jeste li tada mogli zamisliti da će festival toliko ‘izdržati’, a i vi kao autor zajedno s njim?
Sve je počelo s redovnim godišnjim koncertima učenika udaraljkaša u Glazbenoj školi Alberta Štrige Križevci bez nekog dugoročnog plana, sasvim prirodno i spontano, i nisam ni mogao zamisliti da ću se sad već 15 godina veseliti početku rujna u rodnim Križevcima.
Nakon nekog vremena koncerti su postali dvodnevni s gostima iz drugih glazbenih škola, a nedugo nakon toga trodnevni pa i četverodnevni, sa stručnim skupovima za nastavnike udaraljki iz cijele Hrvatske, udaraljkaškim radionicama za učenike te unazad dvije godine i zabavno-edukativnim karakterom, glazbenim kvizom i slušaonicom udaraljkaških ritmova iz cijeloga svijeta. Sve to ne bi bilo moguće bez maksimalne podrške ravnateljice Branke Špoljar od samih početaka do danas. VUK je tako iz godine u godinu rastao i cilj je postajao sve jasniji, a to je omogućiti besplatna udaraljkaška događanja za križevačku publiku i goste u ugodnoj atmosferi i prostoru.
Koji su Vam trenuci ili nastupi od 2011. bili najzvučniji, kojih se izvođača najbolje sjećate?
Ima ih mnogo, recimo od samih početaka sjećam se odličnog nastupa slovenske udaraljkašice Špele Mastnak na drugom VUK-u 2012. godine, romantičnu atmosferu koncerta Šimuna Matišića u poluzamračenoj Koncertnoj dvorani Glazbene škole, energični nastup studentskog udaraljkaškog ansambla PAMAS iz Sarajeva, velike logistike oko četverodnevnog VUK-a 2019. s nedjeljnom matinejom u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu, nezaboravni koncert nakon otrčane Križevačke osmine udaraljkaša Darka Karlečika i čarobnu večer na prošlogodišnjem VUK-u Nine Čorić i Flam-a Dua pod nazivom Una noche flamenca uz lampice u prekrasnom atriju.
Na radionicama je isto tako bilo zabavno uz bubnjarske ritmove Janka Novoselića, najbrojnijoj djembe radionici Krešimira Oreškog, uz latino ritmove renomiranog udaraljkaša Hrvoja Rupčića, cajon radionici genijalnog Jake Strajnara iz Slovenije, glazbenoj priči za najmlađe divne Lucije Stanojević i prošlogodišnjoj bodypercussion radionici zaista posebnog sastava Alice in Wonderband.
Neki su glazbenici na VUK-u bili više puta. Što ih ovamo privlači, osim prilike za nastupom u divnom ambijentu?
To bi možda bolje oni odgovorili, no nadam se da se vraćaju zbog divnog iskustva i lijepih sjećanja, naše gostoljubivosti i zaista posebnog ambijenta u centru grada uz zadnje dane ljeta, zahvaljujući ravnateljici Gradskog muzeja Križevci, Tei Hatadi.
Posebno veseli pratiti napredak učenika udaraljkaša kroz njihove prve javne nastupe pa kasnije kao studente muzičkih akademija i na kraju kao nastavnike i zrele glazbenike. Upravo je to još jedan od ciljeva VUK-a, predstaviti svake godine učenike, studente i akademske udaraljkaše.
Svih ovih godina VUK ima regionalni, odnosno međunarodni karakter s obzirom na to da nastupaju i inozemni glazbenici. Koliko je vama bitno da i oni budu prisutni?
Kad ide sve po planu, nekako prirodno dođe da se festival s godinama i širi van granica. VUK je krenuo na samom početku s hrvatskim glazbenim školama, solistima, zatim udaraljkaškim ansamblima pa je s vremenom ugostio udaraljkaše iz Slovenije, BiH i Srbije. Plan je i dalje širiti suradnju i pozivati vrsne udaraljkaše u Križevce ne bi li križevačka publika upoznala i nove izvođače, udaraljkašku literaturu i na kraju krajeva, i druge kulture kroz glazbu.
Vezano uz to, koga još uvijek niste uspjeli dovesti, a i dalje želite, u skladu s organizacijskim mogućnostima?
Želja mi je dalje dovoditi renomirane udaraljkaše iz ostalih europskih zemalja, ali i udaraljkaške sastave recimo iz Makedonije ili Bugarske.
Kakva je danas scena udaraljkaške glazbe u Hrvatskoj?
S obzirom na veličinu zemlje, smatram da s 30 udaraljkaških odjela u Hrvatskoj stojimo vrlo dobro i da se ne trebamo brinuti za budućnost. Budući da se u svom radu primarno bavim obrazovanjem mladih udaraljkaša, mogu reći da je obrazovna scena aktivna, vrijedni nastavnici diljem zemlje predano rade s novim generacijama, od kojih se mnogi odlučuju nastaviti glazbeno obrazovanje kroz srednju školu, a potom i na Muzičkoj akademiji. Osim obrazovnih institucija, važan dio usavršavanja čine i festivali, ljetni i zimski seminari te natjecanja. Posebno bih istaknuo Međunarodno natjecanje Sonus u Križevcima, na koje s pravom možemo biti ponosni zbog velikog odaziva i izvrsnog feedbacka sudionika i pedagoga. A što se tiče izvođačke scene, u subotu 6. rujna, Križevčani će se moći iz prve ruke uvjeriti i poslušati par excellence udaraljkaški kvartet pod nazivom Percussion Club.
S kojim se izazovima susrećete tijekom pripreme VUK-a: kako slažete program, kojim se kriterijima vodite?
Priprema VUK-a iz godine u godinu donosi nove izazove, ali i prilike za rast. Program se slaže pažljivo, s ciljem da publici i sudionicima ponudimo kvalitetne sadržaje, od koncerata vrhunskih izvođača do edukativnih radionica i predstavljanja različitih aspekata udaraljkaške glazbe. U odabiru izvođača i programa vodim se umjetničkom kvalitetom, raznolikošću i edukativnom vrijednošću za publiku, posebno mlade udaraljkaše. Naravno, jedan od stalnih izazova su financijska ograničenja, osim honorara za umjetnike, treba osigurati i sve logističke uvjete: prijevoz, smještaj, hranu, transport udaraljkaških ili drugih instrumenata te osigurati ostalu tehničku opremu. Osim toga, važno je uskladiti raspoloživost izvođača, što zna biti pravi organizacijski izazov jer nastupe dogovaramo godinu, nekad i dvije unaprijed.
VUK osim izvedbenog dijela, kroz koncerte, ima i edukativni sadržaj. Zašto je on važan?
Moram priznati da mi je potreba za edukativnim sadržajem došla prirodno i činila mi se kao logičan slijed. Na tim radionicama najmlađi mogu isprobati, testirati i bolje upoznati udaraljke, ritmove, udaraljkašku glazbu, ali i pobliže upoznati izvođače, postaviti im pitanje ili stupiti s njima u kontakt. Od radionica klasičnih orkestralnih udaraljki, seta bubnjeva pa sve do tradicionalnih kao što su conge, djembe ili pak tjeloglazbe (bodypercussion), svi imaju priliku pobliže upoznati i iskušati se u nečemu novome. Tko zna, možda se netko zaljubi u marimbu ili timpane i postane udaraljkaš ili udaraljkašica.
Na tim radionicama su u prvim redovima udaraljkaši i udaraljkašice iz Glazbene škole Alberta Štrige Križevci zahvaljujući njihovom nastavniku Štefanu Đurkoviću, koji su, ne zaboravimo, svi zajedno jedna velika tehnička pomoć oko festivala, no znaju doći i učenici iz Zagreba i drugih glazbenih škola, kao i svi zainteresirani bez obzira na godine i prethodno glazbeno obrazovanje ili znanje.
Koliko se promijenila percepcija udaraljki kod publike otkako postoji VUK?
Nadam se da se u ovih 15 godina VUK publika barem dijelom upoznala s udaraljkaškim svijetom koji je bogat i šarolik. Kada pričamo o udaraljkama najčešće se misli samo na set bubnjeva, no udaraljkaška obitelj je brojčano najveća. Primjerice u zapadnoj klasičnoj glazbi koristimo i do 100 različitih udaraljkaških instrumenata. Ako na tu brojku dodamo i tradicionalne instrumente iz svih kultura svijeta te moderne elektronske udaraljke dolazimo lako i do broja 1000.
Siguran sam da publika već zna što može očekivati na VUK-u, a to su dobri koncerti, zanimljive radionice ali i zabavno-edukativni sadržaj. Na VUK glazbenom kvizu svi mogu testirati svoje glazbeno i udaraljkaško znanje i osvojiti vrijedne nagrade, a uz VUK Slušaonicu Sonje Mrnjavčić upoznati se s raznim udaraljkaškim ritmova i instrumentima u svijetu.
S tolikim trajanjem ovaj je ‘festival’ ili ‘projekt’, neovisno o tome kako ga nazvali, postao i kulturna institucija u Križevcima. Kakva je u tom smislu podrška samoga Grada, mislimo na gradsku upravu? Jeste li zadovoljni potporom?
U početku je to sve bilo skromno do te mjere da je jedne godine gradska vlast potpuno ukinula financiranje. Iskreno ja sam već tada polako razmišljao o formiranju novog festivala u Zagrebu u Studentskom Centru, no uz pomoć ravnateljice križevačke glazbene škole nekako smo pronašli rješenje i festival se održao. Zadnjih godina imamo punu podršku Grada Križevaca te Koprivničko-križevačke županije i hvala im na tome, to nam zaista mnogo znači.
Festival je zapravo dobio zamah kada nam se u organizaciji pridružila udruga POINT sa svojim timom vrijednih ljudi. Bez njih ovaj festival u ovom obliku ne bi bio moguć i zato velika hvala Martinu, Hrvoju, Nikoli i cijeloj ekipi. Iz godine u godinu festival ima sve veće ambicije, a 2024. nastupa i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija.
Treba li ona biti veća? Evo, od ovoga ljeta nova je vlast u Križevcima.
Ja smatram da treba jer želim da festival bude iz godine u godinu bogatiji i dovodi nam zvijezde udaraljkaške glazbe. Osim izvođača dolazi nam i publika iz drugih sredina u Križevce što je na kraju lijepa promocija za naš grad. Osim ulaganja u kulturu veliki sam zagovaratelj ulaganja i u obrazovanje, na sve moguće načine, jer je to ključno za budućnost i razvoj društva, za što treba strpljenja, ali rezultat je neprocjenjiv.
Da možete poslati pismo sebi prije 15 godina, kao pokretaču VUK-a, koja bi bila glavna poruka?
Nisam ni mogao zamisliti da će od koncerta učenika, danas 15 godina nakon, u samom centru grada početkom rujna biti trodnevna udaraljkaška parada. Nemam neku glavnu poruku ali možda imam formulu – uz pametne i vrijedne ljude u timu, sve je puno lakše. Imam sreće što su uz mene ti pametni i vrijedni ljudi iz udruge POINT kao i Glazbena škola Alberta Štrige Križevci na koju sam jako ponosan i kojima sam na kraju svima zahvalan.
Što nas čeka u ovom jubilarnom izdanju ovaj petak, subotu i nedjelju 5. – 7. rujna?
Očekuje nas do sada najbogatiji VUK sa tri udaraljkaška koncerta (studentski sastav Resonance Duo, udaraljkaški kvartet Percussion Club te učenici iz glazbenih škola iz Varaždina i Križevaca), dvije edukativne radionice (radionica glazbene improvizacije i bodypercussion radionica), stručnim skupom nastavnika udaraljki, glazbenim kvizom, slušaonicom udaraljkaških ritmova iz cijeloga svijeta uz križevačke adute vinarijom Korenko i Križevačkom pivovarom te po prvi put afterpartyjem za učenike i roditelje.
Također povodom 15. godišnjice svaku večer festivala spremamo iznenađenje za posjetitelje pa ovim putem pozivam sve ljubitelje udaraljki i egzotičnih ritmova da zadnje ljetne večeri provedemo zajedno u predivnom ambijentu u samom centru grada na 15. Večerima udaraljkaša u Križevcima.
Komentari su zatvoreni.