O kozmosu, prirodi i čovjeku

Priroda se nalazi u aktualnosti našeg svakodnevnog života, kaže Petar Pavlović, ravnatelj Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode u Križevcima, u kojem nastoje ostvariti uvjete za slobodno, kritičko i misaono – prirodoslovno i filozofsko – ispitivanje prirode, koje bi bilo oslobođeno svakog oblika dogmatizma i tržišnih pritisaka

Petar Pavlović ispred zvjezdarnice čije je otvorenje planirano za jesen (Foto: Dragan Grozdanić)

S kupole se vidi Sunce. Zvjezdarnica raste prema Suncu; u toj petmetarskoj kupoli radnici zavučeni kao mravi kuckaju, štemaju, oblažu je i oblače u novo ruho. Kad najesen posao mine i zvjezdarnica zaiskri svojim dalekovidnim teleskopskim očima, bit će to jedan od rijetkih svjetovnih objekata koji su, pored nametljivih crkava, u zadnja tri desetljeća izgrađeni u Križevcima. I dok prolaznici, pogleda skrenutog načas prema kupoli, beru svoje svakodnevne brige, jedan je radnik svoju zagonetku dugo kuhao na tom nesnosnom suncu ispod kupole.

– Zašto moramo još jedan kat napraviti? Kolika je po tebi ta udaljenost do Sunca? – pita svog domaćina, astrofizičara Andreja Dundovića.

– Sto pedeset milijuna kilometara – odgovara začas astrofizičar.

– Pa, što onda tebi znače ta četiri metra u životu? – pronicljivo će radnik.

Je li riječ o retoričkom pitanju ili prije o određenom životnom stavu, svejedno je, već se nalazimo iza staklenih zidova Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode, jedinog takvog (pionirskog) projekta u nas, čija je buduća zvjezdarnica njegov integralni dio.

Kozmologija obuhvaća genezu svemira i pitanja koja je monopolizirala religija. Cilj je spoznaja svijeta u totalitetu, filozofska škola koja bi poticala na rasprave i razmišljanja o svijetu. Ova zgradica je fizički nukleus naših napora – ističe Andrej Dundović

U Institutu, koji se sastoji uglavnom od jedne radne sobe i druge izdvojene administrativne, stanuju redom renesansni ljudi, Galileo Galilei i Nikola Kopernik, od živućih Morris Tenenbaum… Spomenuti Dundović, zagrebački student Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i doktor teorijske astrofizike sa Sveučilišta u Hamburgu, slikovito nam je rastumačio simboliku buduće zvjezdarnice i time dijelom nagovijestio planove budućeg Instituta.

– Nije isto kada vidite obojane fotografije sa svemirskog teleskopa Hubble ili s novog teleskopa James Webb, čija je rezolucija najpreciznija ikada, ili kada pogledate kroz teleskop i vidite prsten na Saturnu i uskliknete: gle, to je zbilja prsten! To neposredno iskustvo ima puno jači utjecaj na čovjeka od nekakvih kičastih, šarenih fotografija svemira – kaže Dundović.

Što nam astrofizičar želi reći? Da gledanje kroz teleskop i brojanje svjetlosnih godina nije jedini način da se kozmos spoznaje, već je cilj da se on spoznaje i kroz filozofiju i različite znanstvene i umjetničke discipline. Tehnicizam je došao do svoga kraja, smatra Dundović, mi ne možemo više ništa drugo učiniti osim povećavati broj megapiksela u mobilnim telefonima.

Ravnatelj Instituta Petar Pavlović, koji je također doktorirao na spomenutom njemačkom sveučilištu, ekspert za opću teoriju relativnosti, fiziku svemira, rani svemir i elektromagnetizam u svemiru, naglašava da, želimo li razumjeti prirodu, istovremeno moramo razumjeti što je u slici prirode zapravo naše, a koliko od toga pripada prirodi samoj po sebi. U tom smislu moramo se vratiti unazad, velikim kritičkim filozofskim sistemima, prije svega onima iz 19. stoljeća koji su bili vrhunac takvog razmišljanja: treba iznova proučavati filozofiju Kanta, Hegela, Fichtea i Schellinga i reaktualizirati njihovu misao s obzirom na današnji razvoj znanosti i suvremena znanstvena otkrića. Pavlović nam objašnjava da se od fizičara i astronoma Isaaca Newtona naovamo postepeno odvijalo razdvajanje filozofije i znanosti. Znanost je tako prestala biti mišljenje o prirodi i postala čista tehnička primjena metode, čime je izgubila mogućnost da proučava izvornu prirodu.

Zato se dvojica naših fizičara zalažu za povratak znanja i renesansnog ideala koji ne priznaje podjele poput zatvaranja jedne discipline u odnosu na drugu, kako se ne bi pravila razlika između humanističkih i prirodoslovnih disciplina.

Projekt križevačkog Instituta za kozmologiju i filozofiju prirode (Foto: Dragan Grozdanić)

– Radi se o povratku promišljanja o prirodi kao cjelini, odnosu čovjeka prema prirodi u smislu spoznaje. Mi više ne razmišljamo o tome kako vozi auto ili kako rade televizor ili rasvjeta, radi se, dakako, o tehničkim izumima, koji su omogućeni prvenstveno znanjem o pojedinim prirodnim procesima. Prvobitno je uvijek postojalo teorijsko otkriće koje je otvorilo pogled na novu razinu građe prirode, koje dotada nije bilo poznato; zakoni elektriciteta ili zakoni mehanike. Ako se čovjek putem tehnologije otuđuje od samog sebe i svog odnosa prema prirodi, postajemo robovi igračaka koje sami proizvodimo, što već jesmo – govori Pavlović.

A sve je počelo još 2018. godine, kada su Dundović i Pavlović došli na ideju o kozmološkom centru, koji je na kraju osnovan uz podršku i novčanu pomoć Grada Križevaca i europskih fondova. Kozmologijom se u Hrvatskoj bavi svega dvoje-troje znanstvenika.

U manifestu objavljenom na stranicama Instituta piše: “Svrha je našeg djelovanja put prema spoznaji Svemira u njegovoj suštini. Kozmologija kao nauka koja se nastoji približiti toj suštini, iskazanoj kao povezanost i organizacija među svim pojavama u svijetu, po definiciji pred sobom ima cilj koji je apsolutan i najviši – jer svi ostali predstavljaju samo njegove posebne dijelove. Zbog toga je kozmologija zapravo identična filozofiji prirode.”

– Kozmologija obuhvaća genezu svemira i pitanja koja je monopolizirala religija. Cilj je usmjeren ka spoznaji svijeta u totalitetu, filozofskoj školi koja bi poticala na rasprave i razmišljanja o svijetu. Ova naša nova zgradica je fizički nukleus naših napora. Skupili smo šestero-sedmero članova koji nisu iz Križevaca i kolege u inozemstvu, koji se slažu s našim principima. Kladim se da će biti interesa za ovo što radimo, koliko god ljudi bili istrenirani konzumerizmom koji njeguje površnost, u njima ipak leži znatiželja – kazuje nam Dundović.

Najveća opasnost čovječanstvu ne prijeti od pada nekog asteroida, govori Pavlović, već od samog društva, destruktivnosti pojedinih pojava u njemu: od želje za stvaranjem profita, povezanih ratova i uopće intelektualne stagnacije

Upravo je završen ljetni semestar dvogodišnjih radionica, Future Hub Križevci i SPARK – sinergija prirodoslovaca, astronoma, računaraca Križevaca, koje se financiraju putem europskih projekata. Institut navodi petero redovnih članova i nekolicinu pridruženih, ali oni s kojima smo razgovarali žele popularizirati i svima zainteresiranima približiti nove spoznaje i koncepte koji su se razvili u sklopu fizike u zadnjih tristo godina, jer danas se, kako čujemo, u školama ne ide dalje od Newtonove fizike. Članovi Instituta stoga sudjeluju u županijskim aktivima za obrazovanje nastavnika u školama. Organiziraju radionice o modernoj fizici svemira za srednjoškolce, ali i za sve ostale građane. Može se slušati opća teorija relativnosti koju predaje Pavlović. Prilično su popularni tečajevi iz programiranja. Također se održavaju znanstveno-popularna predavanja, tu su i kontinuirane radionice elektrotehnike, robotike, informatike, namijenjene učenicima viših razreda osnovne i srednje škole i studentima.

Pitamo Dundovića kako astrofizika utječe na naš svakodnevni život i što je po njemu u toj sferi fundamentalno pitanje. On smatra da je njegova profesija danas svedena na klasu zabavljača, gotovo dvorskih luda, čiji bi domet trebao biti snimanje dokumentarca za Netflix. S druge strane svi govore, nastavlja Dundović, posebno kada je riječ o fundamentalnoj znanosti, da u nju treba ulagati, no stvari se odmah potom raspadaju.

– Jedno od meni interesantnih fundamentalnih pitanja je problem turbulencija, kao jedan od rijetkih neriješenih problema u fizici. Ne postoji naime jasna teorijska osnova da bi se razumjelo u kojem trenutku fluid prelazi iz jednog mirnog laminarnog toka u turbulentni, gdje se stvaraju vrtlozi, koji su prisutni svugdje na Zemlji. Kao kad konstruirate automobil, morate paziti na aerodinamiku, jer ako nju fulate, auto će trošiti više goriva – priča Dundović.

Petar Pavlović pokušava što jednostavnije razložiti kakvim će se ispitivanjem prirode njihov Institut baviti, govori jasno i ne zastajkuje, s takvim posvećenjem kao da mu je i didaktika jedna od disciplina. Već u petom razredu pokazao je golem interes za fiziku. I posebno svemir. Pa podsjeća:

– Ne postoji veći sustav. Jako me raduje da moje područje ima najfascinantniji i najveći predmet, a to je – svemir.

Veoma je lijepo, ističe, što čovjek može doći do određenih spoznaja o njegovom funkcioniranju. Dok ga slušamo, pitamo se što bi bilo tko na našem mjestu pitao takvu osobu, posebno ako ste laik za pitanja svemira, pa vjerujemo da bi nekoga odmah interesiralo plaši li se naš fizičar udara asteroida u Zemlju, s obzirom na popularnost filma “Don’t Look Up”.

Ana Marjanović, Ivan Radiček, Petar Pavlović i Andrej Dundović (Foto: Dragan Grozdanić)

Najveća opasnost čovječanstvu ne prijeti od pada nekog asteroida, smatra Pavlović, već od samog društva, destruktivnosti pojedinih pojava u našem društvu: od želje za stvaranjem profita, povezanih ratova i uopće intelektualne stagnacije. Ako bi, domeće, izumro sav život na Zemlji i ljudski rod nestao, to za Svemir ne bi puno značilo. To je kao da sa stabla otpadne jedan list. Pavlović ističe da je najveća nepoznanica uvijek u temeljnim pojmovima kao što su vrijeme, prostor, materija, uzrok, posljedica, spoznaja, onaj koji spoznaje, svijest, priroda, broj, konačno, beskonačno, to su cigle od kojih se dalje gradi.

– Razumijevanje tih temeljnih pojmova vezano je za opći razvoj znanja i može se približiti njihovom shvaćanju samo ako se oni u cjelini imaju u vidu, ako se njihovo kritičko ispitivanje provodi u tom svjetlu – kaže Pavlović.

Možemo li se još malo probiti kroz šumu filozofije prirode? Asocijativni niz mogao bi ovako izgledati: možda je tu riječ o filozofiranju o prirodi kao takvoj, šumama, vjetrenjačama itd. Pavlović ističe da ima nešto pozitivno u takvom načinu razmišljanja jer postoji neka predrasuda da svemir i saznavanje svemira znači da se stvari moraju sagledavati van Zemlje i izvan zemaljske atmosfere.

– Drugim riječima, ako se bavim kozmologijom ili pitanjima budućnosti i prošlosti svemira, smatra se da je to usmjereno prema van, negdje daleko, možda u drugim galaksijama, a zapravo taj svemir, koji nas u Institutu prije svega zanima, nije u tom smislu određen svojom prostornom lokacijom, nego je on upravo naziv za sve što postoji, za samu cjelokupnost bića. To nije istraživanje svemira pri kojem moramo imati teleskop i gledati negdje van, nego je taj svemir u čaši vode, ovdje negdje. Priroda se nalazi u aktualnosti našeg svakodnevnog života – ističe Pavlović.

Naglašava da im je jedan od važnih ciljeva pripremanje novih istraživačkih projekata, koji obuhvaćaju i studente fizike i one prirodoslovnog usmjerenja, ali i srednjoškolske učenike.

– Netko tko osjeća žar i ljubav prema pitanjima objašnjavanja stvarnosti može bez ograničenja doći ovdje, bit ću sretan da ga mogu naučiti svemu što znam – poziva Pavlović.

Pridružuje nam se još jedan član Instituta, Ivan Radiček, čija je specijalnost teorijsko računarstvo, koje se bavi temeljima računala, dakle onime što ona mogu izračunati i na koji način. Pitanja su zapravo: što znači umjetna inteligencija, što znači ljudska svijest, kakve veze ona ima s računalima i može li se simulirati pomoću računala.

Sve te komplicirane svemirske i računalne razgovore s posebnom pažnjom s nama sluša Ana Marjanović, administratorica na provedbi projekta. Fizika i filozofija nisu njezino područje, no puna je hvale za svoje kolege: potvrđuje naš dojam da je riječ o idealistima, gotovo romantičarima gladnima znanja, onima koji sakupljaju i dijele znanje usuprot prevladavajućem tehnicizmu, ispred kojih je ambiciozan i intelektualno izazovan posao. Za početak iz Instituta najavljuju godišnji časopis “Kozmologija”, čiji bi prvi broj na dvjestotinjak stranica trebao izaći najesen.(Novosti)

Vezano
Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno