Andrew Weatherall: Otišao je jedan od najvećih

Andrew Weatherall, jedan od najboljih selektora, DJ-eva i producenata, preminuo je 17. veljače 2020. godine od plućne embolije u dobi od 56 godina. Kako je javio njegov menadžment: “Liječio se u bolnici u Londonu, ali nažalost ugrušak krvi dospio je do njegovog srca. Njegova je smrt bila brza i mirna.” Svi oni koji su ga imali prilike slušati slažu se u jednom: “Weatherall ima enciklopedijsko znanje o glazbi, njegova eklektična zbirka ploča puna je svega od low tempo bisera do house i techno traka punih perkusija, njegove riječi i remiksevi nose težinu, a on je uvijek slijedio i definirao jedinstveni pristup plesnoj glazbi.”

U sve smo se gore spomenuto trebali uvjeriti na još jednom gostovanju u Zagrebu koje je bilo zakazano za 1. svibnja u zagrebačkom The Garden Breweryju. Upravo smo zato kontaktirali Josipa Pepija Hubzina, direktora DJ agencije Adriatic Coasting i jednog od organizatora događaja, prekaljenog DJa i strastvenog audiofila kojeg je vijest o preranom odlasku Andrewa Weatheralla ostavila bez riječi. “Jako me pogodila vijest, zapravo sam zanijemio na trenutak jer je ponovni susret s njim bio neminovno opipljiv, dogovoren, ucrtan kao siguran događaj za Prvi Maj.”

Za njega kao osobu ima samo riječi hvale. “Divna jedna, iskusna, pristojna i načitana persona s kojom je gušt razgovarati pogotovo o glazbi gdje i on ima stalno upitnike nad glavom jer ga zanima još ona neiskvarena b-strana. Jedan od onih koji dođe poslušati drugog izvođača prije njega od početka do kraja da bi se nadovezao i odveo na trenutke ostale u transcendentalno stanje. On je bio jedan od posljednjih dinosaura na ovom svijetu uz Harveya, Krivita, Kevorkiana, Tenagliu i Garniera – bar meni. Jako sam ga cijenio. Za mene je on lajtmotiv, heroj, skroman i zainteresiran čovjek koji bi svojevrsnim humorom znao reći ne na pristojan način.”

Pepi se prisjetio i njihovog prvog susreta: “Naša serija interakcija i mailova je krenula tako da je on mene došao pitati što to svira. Iznenadio sam se kad je izgovorio moje ime uz upit. Ovakav scenarij bi bio jedino zamisliv u obrnutom smjeru pretpostavljam u očima čitatelja. Odgovorio sam mu “Eroc Der Prophet” i ona je zapravo kamen temeljac našeg poznanstva. Neka završi ova rečenica s nazivom pjesme “Der Prophet” jer u neku ruku je to sad postao duboko u meni.

Faktografija kaže sljedeće: “Već kao tinejdžera Andrewa je opčinila pop kultura, a njegov izbor glazbe je od početaka bio eklektičan, pun iznenađenja i bez potrebe da podliježe trendovima. DJ-ingom se počeo baviti iz potrebe da pušta ploče ljudima koji mu se sviđaju. Weatherall je počeo karijeru s dva singla kao dio “Bocca Juniors”, a onda je radio s Oakenfoldom na remixu albuma “Hallelujah” benda Happy Mondays. Njegovi remiksevi uključuju imena kao New Order, My Bloody Valentine i Primal Scream, nakon čega je pokrenuo svoj projekt Sabres of Paradise koji je izdavao za Warp Records, a nakon benda uslijedio je rad i na vlastitoj etiketi koja je izdavala ploče novih umjetnika na sceni.”

Umjesto daljnjeg faktografskog nabrajanja odlučili smo kontaktirati neke od ljudi i aktera sa scene koji su s njim surađivali još od daleke 2007. godine kada ga je po prvi put u Hrvatsku – i to u Križevce, u klub Klub Kulture – doveo Peter Fabjan.

“Supruga Dijana i ja smo htjeli ugostiti Andrew Weatheralla najviše zato jer nismo mogli vjerovati da ga ne možemo nigdje slušati. Iako smo već imali plesnu karijericu iza sebe i promotorsku preko pet godina, ja sam ga uživo slušao po UK, a ona nigdje, osim doma prilikom pospremanja. Nakon što je Safehouse ostao bez housea i preselio u susjedni Klub Kulture, s istim konceptom dofuravanja DJ-a koji su u Hrvatskoj prvi puta, i nakon što su nam mnogi promotori rekli da se njega jednostavno ne može dobiti, bili smo izrazito motivirani javiti mu se. I javili smo mu se na Rotters Golf Club stranicu, doslovno sa “bok, mi smo Fabo i Dijana, volim plesat, i organizirati, mali grad, mali klub, malo ljudi, vrhunski sound i educirana ekipa kojoj možeš puštat kako hoćeš…Par dana kasnije javila se agentica da je Andrew zainteresiran i željela znati detalje, koji nisu bili nešto – booking fee je limitiran, treba uzeti low cost flight, Križevci nemaju hotel itd. itd. Ali Andrew je pristao. Na kraju nije spavao u rezerviranom smještaju (apartman u obiteljskoj kući) jer “što će on buditi ljude u ovo gluho doba noći”, nego je spavao u našem bračnom krevetu, a supruga i ja na trosjedu u dnevnom boravku.”

Party je trebao biti 22. veljače 2007., ali je Andrew izgubio najboljeg frenda noć prije, i naravno otkazao. I odmah dao drugi datum, 6. svibnja, ali moram priznati hype se malo izgubio. Financijski nismo najbolje prošli, morali smo prodati dio opreme da nikome ne ostanemo dužni. Ipak, taj party pamtit ću – osim po tome što mi je Weatherall prenoćio u krevetu – po izvanrednoj glazbi, po okupljanju i zajedništvu cijele scene (Zagreb, Sisak, Kutina, Osijek, Marof, Koprivnica, Split, Čakovec itd.), po Sergiu koji se u Fun Timeu na 101ici čudio kako Weatherall dolazi u Križevce, a ne u Zagreb i molio organizatore da mu se jave, i po tome što nam je to bio zadnji party koji smo organizirali. Bilo nam je toliko dobro da smo zaključili da ne možemo bolji party organizirati pa niti nismo. Bolje otići van kad hoćeš, vratiti se kad hoćeš, otići gdje hoćeš i ne voditi promotorske brige. Od tada to i
prakticiramo”, prisjeća se tog prvog gostovanja Andrewa Weatheralla Peter Fabjan.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

A po čemu će ga pamtiti? “Njega kao DJ-a pamtit ću po neočekivanosti, nepredvidivosti, šarolikosti, eklektičnosti, neprolaznosti. Njegovi mixevi su svevremenski, mix iz 2004. ili 1993. zvuči još uvijek dobro kao onaj iz 2020., ništa mi od te muzike nije dosadilo. ’93. je puštao i house i techno i punk i rock kao i 2005. i 2019. O doprinosu glazbi s produkcijske strane stručnjaci će knjige pisati, neke su već napisane.

Pamtit ću ga i kao velikog underground igrača na sceni, koji je na Ibizi bio jednom i više se nije vratio, a pristao je doći u grad od 10 tisuća stanovnika bez hotela. Koji je bio “in it for the love, not for the money”. Kao osobu pamtit ću ga kao skromnog džentlmena iz UK koji u razgovoru 1 000 puta izgovori “thank you”, svaki put s različitom intonacijom. A i kao frenda, čestitali smo mu rođendane, supruga mu je nosila orahnjaču u Sirup, i nije ju nikome dao otvoriti – htio ju je nositi doma. Prvi put sam mu poslao poruku da mi sredi upad na festival u Petrčanima 2010., tipa dva mjeseca ranije, nema odgovora, i onda večer prije stiže poruka “see you tomorrow guys, you are on the guestlis”. I onda tako u krug, viđali smo se po festivalima na moru, zadnji put na Dimensionsu prošle godine. Spremali smo se u Garden 1.5., još nam nije sjelo”, zaključuje svoja iskustva i dojmove Fabjan.

S njim se slaže i Sergej Lugović, profesor na Tehničkom veleučilištu, uspješan DJ i nekadašnji vlasnik klubova Sirup i Porat koji ga je u zagrebačkom Sirupu ugostio 2009. godine. “S Andrewom sam prvi put svirao kada je došao u Križevce 2007. – tada sam ga i upoznao. Ono što me oduševilo je da se tada u Križevcima okupila ekipa iz čitave Hrvatske, što je ujedno bio i plod rada Fabe i njegovog tima koji je uspio stvoriti pravi underground klub Safehouse. Kasnije je Andrew gostovao u Sirupu te u klubu Porat, a do tih gostovanja došlo je temeljem Fabe i dobro organiziranog eventa u Križevcima. Teško je opisati energiju tog čovjeka i njegove setove. Ono kad svira kao obične stvari, a ustvari to je stvarno
muzika s nekog drugog planeta”, zaključuje Sergej.

Za kraj, svojih glazbenih iskustava s velikim Andrewom prisjetio se i DJ Cet. “Ne mogu se sjetiti je li to bila Stojedinica koja je svirala Weatheralov remix St Etienne ili MTV-jev Chill Out Zone sa spotom Smokebelch njegovog projekta Sabres Of Paradise, no početak 90-tih su bile godine kada mi je Andrew zapeo za uho. Bio sam premlad da uhvatim njegovu involviranost u Madchester i rave scenu krajem 80-tih, no kasnije sam i te rupe popunio.

Iako je u Hrvatskoj relativno često gostovao ulovio sam ga samo jednom u Sirupu i tu je potvrdio i kao DJ cijelu sliku koju sam imao o njemu kao producentu. Previše toga nam je Andrew ostavio u naslijeđe ali ono po čemu će ostati zapisan u analima popularne glazbe je spajanje klupske glazbe i elektronike s mainstream zvukom kroz mnoge njegove produkcije bendova i izvođača i nebrojene remixeve koje je napravio. Tu su naravno i brojni projekti u kojima je imao prste. One of the greatest left us”…s tom mišlju zaključujem i ovaj tekst. Andrew, hvala ti na svemu… (Muzika)

Vezano

Komentiraj

Tvoja e-mail adresa neće se nigdje vidjeti javno