Na području Policijske uprave koprivničko – križevačke u nazad nekoliko tjedana utvrđeno je kako su se pojavile krivotvorene novčanice u apoenu od 500 kuna.
Navedene novčanice nisu jedinstven slučaj, budući da su se krivotvorine od 500 kuna pojavile i na području Međimurske i Varaždinske županije.
Ovim putem upozoravamo sve građane, posebno trgovce i djelatnike novčarskih ustanova, na pojavu krivotvorenih novčanica. Skrećemo pozornost na sve one koji posumnjaju u neispravnost novčanica da obavijeste policiju na broj 192 ili svoje sumnje prijave najbližoj policijskoj postaji.
Kako bi se građani i sami zaštitili te provjerili autentičnost novčanica koje prime u ruke dovoljno je slijediti upute Hrvatske narodne banke:
OSJETI!
Pomoću osjetila dodira utvrđuje se kakvoća papira i tiska na novčanicama (mehanička svojstva papira, reljefni tisak). Karakteristika je pamučnog papira mnogo veća izdržljivost i otpornost na habanje od onih koju imaju običan komercijalni papir izrađen od celuloze.
POGLEDAJ!
Podrazumijeva uporabu osjetila vida kako bi se pogledom kroz novčanicu prema svjetlu provjerili vodeni znak, zaštitna nit i providni prozorčić.
TITRAJ!
Laganim titranjem novčanice provjeravaju se slike aplicirane na metaliziranu foliju (hologram/kinegram) i elementi tiskani prelijevajućom bojom.
PROVJERI!
Uključuje detaljnu provjeru svih zaštitnih elemenata, prvog i drugog stupnja, uz uporabu pomagala (UV svjetiljka, povećala, IR kamera i dr.).
Provjera autentičnosti novčanice – korak po korak (HNB)
Što je čovjek?!
Oni koji žele olako nešto “ušićariti”, dovijaju se na sve moguće načine.
Sva sreća, što se nas Penzića tiče, i nemamo baš često prigodu držati u ruci tako vrijednu novčanicu. A, za sve ostale, opreza nikad dosta.
Ne znam da li se netko žalio, da su početkom lipnja po Gradu dva mlađa muškarca “kolala” automobilom, te lovili lakovjerne.
Mlađi, markartan, uglađeni, sa smješkom od uha do uha, spusti prozorsko staklo uljudno pozdravlja, (misliš pitati će za neku ulicu), a onda slijedi obrada: prodajemo Zepter za neku Nizozemsku firmu, ostala nam još jedna garnitura, koju (kao) ne smiju vraćati preko granice, nego poklanjaju. S obzirom na težinu suđa, ljubazno vas prati u dom, a onda slijedi: s obzirom da je to ipak prava kvaliteta, trebalo bi Gazdi za dar dati nekakvo vrijedno zlato. Ili neki simboličan iznos novca, po mogućnosti u EU, a može i kune. Pa, onda slijedi cjenjkanje, uvjeravanje, sve to vrlo učtivo- pristojno, dok drugi ostaje u automobilu, spreman za brzinsku mobilnost.
I, eto tako, ljudska mašta je neograničena, ali nikako da nam dopre do svijesti: zašto bi nam netko i k tome nepoznat nešto tako vrijedno darovao?
Opreza nikad dosta!