Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Autor Gazde: Film prenosi svijest o tome kako nas se zavaljuje, a Gazdi je svejedno tko je na vlasti, može sa svima

PREMIJERA U KRIŽEVCIMA Redatelj kontroverznog dokumentarca Dario Juričan i autor istoimene knjige Saša Paparella gostuju u Križevcima na projekciji ovoga hit filma, kojim se i otvara 13. Culture Shock Festival

Film koji je u pola godine pogledalo više od 12.000 ljudi, iako nije igrao u velikim multipleksima, a niti se ilegalno skidao s neta, ekskluzivno se u Križevcima prikazuje u četvrtak 2. ožujka od 20 sati, u Klubu kulture. “Gazda” otvara 13. Culture Shock Festival u organizaciji udruga K.V.A.R.K. i P.O.I.N.T. i zacijelo će obradom teme i sadržajem uzdrmati i ovdašnju lokalnu zajednicu.

U povodu svojevrsne regionalne premijere filma, na koju je ulazak besplatan, razgovarali smo s redateljem ovoga hvaljenog dokumentarca. A on, Dario Juričan, i Saša Paparella, novinar čiji ga je istraživački članak “Državni prijatelj br. 1” i potaknuo na stvaranje filma, u Križevcima i gostuju na križevačkom prikazivanju Gazde, te će s publikom rado i porazgovarati o “gazdinskom” sustavu u Hrvatskoj.

O čemu je onda film ako (ni)je o Ivici Todoriću?

To je priča o poduzetniku i njegovoj ljubavi prema ljudima i domovini.

Sin ste trgovca u Unikonzumu, je li vam i ta činjenica bila motiv pri stvaranju dokumentarca?

To je samo pomoglo u oblikovanju priče. Ja nisam nastavljač bitaka mog oca.

U jednoj od recenzija film je ocijenjen kao pravi istraživački rad, ideja je i krenula od Sašinog članka. Kako ste se usklađivali kao filmaš i novinar?

Uigrali smo se brzo. Možemo satima pričati o herojima iz devedesetih.

Istakli ste kako bi film trebao biti i dio filmske lektire u srednjim školama. Što mislite o statusu obrazovanja o filmu danas u nas?

Radi se na tome, volio bih vidjeti filmsku kulturu kao samostalni izborni predmet.

Što ste naučili tijekom stvaranja ovog dokumentarca?

Naučio sam da svaka dobra priča počinje 20 godina ranije nego što se misli.

Na premijeri u Zagrebu u listopadu 2016. u Kinu Europa nacrtao se i dio vladajuće političke svite. Što su vam poručili?

Poručili su da će drugi put kupiti kartu ;-).

Jedan je Gazda, jedinstven… Koliko su za to bile presudne društvene okolnosti, a koliko njegov poslovni “talent”?

Jedno i drugo. Prošao je dobru očevu školu.

Junak filma je blizak “državotvornim” opcijama. Bi li njegov uspon bio drugačiji da se od “lijeve” vlasti 3. siječnja 2000. išlo u reviziju pretvorbe i privatizacije?

Njemu je svejedno. On može sa svima.

Ovaj tjedan kad film igra na Culture Shock Festivalu u Križevcima, u Zagrebu je festival ZagrebDox na koji vas nisu pustili? Zašto točno?

ZagrebDox nas je generičkim mailom obavijestio da nismo primljeni.

Kako ste tijekom gostovanja s filmom po Hrvatskoj primljeni u malim sredinama, koja svaka ima i svojeg “gazdu”? Kakve su reakcije publike?

Uvijek dobre, odlične.

Što je važno prenijeti dokumentarnim filmom, općenito gledano?

Svijest o tome kako nas se zavaljuje.

Da ponovno radite film na ovu temu, što biste mijenjali, a što zadržali, s obzirom i na stečeno i naučeno?

Ne bih ništa mijenjao. Neka živi ovako.