Ovog ljeta desetero Križevčana, članova Planinarskog društva „Kalnik“ Križevci, krenulo je put osvajanja Triglava. Triglav je sa svojih 2864 mnv najviši vrh Slovenije i Julijskih alpi. Zbog zahtjevnosti staze, potrebno je kondicijski biti spreman i baratati znanjem korištenja tehničke opreme na zadnjem dijelu staze. Rijetki se odvaže na ovaj uspon. Sada nas se skupilo 10, shvatili smo pohod ozbiljno, našli se tjedan dana ranije u društvu, proučili stazu, pogledali filmiće uspona, podijelili opremu te porazgovarali o svemu što nas očekuje na pohodu.
Na put prema Sloveniji krenuli smo u 6:00h u subotu ujutro, odmorili se na Bledu te se zaputili put Rudnog polja odakle kreće uspon. Na uspon krećemo oko 10:00 sati, vrijeme nam je idealno, malo oblačno, ne prevruće, kao naručeno. Nakon izlaska iz šume otvaraju nam se prekrasni vidici na planinska polja puna stoke i vrhove u blizini. Čine nam se veliki i moćni, međutim Triglavu nisu ni do koljena, njega još ne vidimo jer je predaleko. Studorski prijevoj, nešto pitomiji za hod, pruža nezaboravne vidike. Uživamo u njima usput pozdravljajući i upoznavajući planinare iz raznih zemalja. Nakon par sati hoda dolazimo do Vodnikovog doma, prvog na putu, gdje radimo pauzu za ručak. Sada nam se već pokazuje i vrh Triglava. Podno njega sljedeći planinarski dom Planika, gdje spavamo, veličine je zrna graška. To nam dovoljno govori o njegovoj udaljenosti.
Krećemo put Planike. Plan je prespavati tamo te se ujutro zaputiti na završni uspon prema vrhu. Pogled je sve ljepši a nailazimo i na prve ferrate – planinarske puteve koji su zbog opasnosti osigurani čeličnim sajlama, klinovima, hvatištima i kablovima. Već prilično umorni, dolazimo do sedla Konj na kojem je križanje planinarskih puteva prema PD Kredarica i PD Planika. Prema smjerokazu, imamo još sat vremena do doma, no sipar, sunce i umor učinili su nam tih sat vremena znatno dužima.
U planinarskom domu, nakon večere i druženja s veselim Slovencima uz harmoniku, pjesmu i ples, dogovaramo plan za ujutro. S četiri deke i minusom u zraku, razmišljamo o Križevcima koji se prže na +30. Jak vjetar koji najavljuju polako nam smanjuje izglede da ćemo uopće moći na vrh. Međutim, nadobudni i dobre volje planiramo dizanje u 5:00h, oblačenje opreme (pojas, kaciga i osiguranje za ferrate), završni dogovor i dolazak do stijene. Zatim ćemo, ovisno o vremenskim prilikama i volji, odlučiti hoćemo li na vrh.
Naravno da smo na vrh krenuli, iako je dosta planinara odustalo. Vremenski uvjeti? Recimo da je naša bura beba za hladan vjetar koji nas je šibao cijelim putem. Bez opreme i osiguravanja, bila bi ludost ići gore. Bilo je i takvih – Slovenaca, naravno. U nedjelju oko 9:00h desetero Križevčana (Marijan Dimač, Snježana Brumen, Marijana Čorak, Jakov Cetl, Romana Cetl, Miroslava Harča, Ivan Sokolović, Marko Matosović, Marko Šoštarić i Ana Jurković) osvajaju vrh Triglava po, slobodno mogu reći, ekstremnim uvjetima.
Po istim takvim uvjetima, polako i sigurno spuštamo se prema domu. Kratka stanka, pakiranje stvari i krećemo na dug put u nizinu. Vrijeme postaje sve stabilnije, što nam olakšava silazak. Pauza za ručak opet je u Vodnikovom domu, a zatim spuštanje prema Rudnom polju i uživanje u vidicima. Noge su teške, ali srce puno – uspjeli smo!
Triglav smo osvojili 17. srpnja, 2016.g. Visinska razlika koju smo savladali je 1524m, a uspon je dužine 12 kilometara. Naravno, 12 kilometara trebalo se i spustiti do Rudnog polja. Prvi dan uspon je trajao 7 sati, drugi dan uspon 2.5h i silazak oko 7 sati. Količina znoja, uživanja po putu, umora, odmora, dobrog društva, ludog vjetra i zadovoljstva postignutim? Te brojke nemamo, predlažemo da probate pa nam javite.
Kao vodič ovog pohoda željela bih pohvaliti sve sudionike na discipliniranosti, poštivanju pravila sigurnosti i pomaganju jedni drugima. Uz takav prijateljski i planinarski duh lako je savladati i najteže vrhunce!
Komentari su zatvoreni.