U subotu je u križevačkom hotelu “Kalnik” otvorena prva samostalna izložba križevačke amaterske likovnjakinje Marine Orak. Izloženo je 126 radova izrađenih tušom i perom. Nakon uvodne riječi organizatora, izlagačicinog supruga Nenada Oraka, izložbu je otvorio profesor hrvatskog jezika i književnosti Petar Babić, a goste je pozdravio i gradski pročelnik za društvene djelatnosti mr.sc. Mladen Tenodi, prisjetivši se i pokojnog profesora Dragutina Oraka, kome je izložba posvećena.
– Bilo je jako puno posjetilaca, što je izrazito lijepo vidjeti s obzirom da se u Križevcima dosta slabo posjećuju likovni događaji, istaknuli su organizatori iz obitelji Orak. Za atmosferu su bili zaslužni glazbeni sastav V.I.S.OKI TLAK i Saša Huzjak – Hjuz.
Iz Babićeva predgovora izložbi: “Autorica je isprva crtala predmetni svijet, od mrtve prirode do cvijeća, da bi brzo evoluirala do razine u kojoj se bitno prepustiti rijeci, intuiciji, a ne robovati ustaljenim principima realiteta. U tom procesu autorica se udaljila od predmetnih motiva i ostale su samo čiste likovne vrijednosti poput linije, obrisa i kompozicije, a kao produkt toga nastaju crteži rađeni ‘iznutra’. Javljaju se ustaljeni motivi koji nadolaze iz podsvjesnog i oformljuju se kao posebnost, a sam crtež postaje detektor unutarnjeg stanja duha i duše, koji i ne teži tome da izigrava bilo što iz opipljiva svijeta. Takvi manji formati, iscrtavani sjedećke, s papirom na koljenima, omogućili su autorici da se bavi onim predodžbama i formama koji je u tom trenutku imperativno nagone ‘da se započnu i završe’, i to linearno, bez unaprijed određenog koncepta ili skice. U osnovi takvog rada na prvom mjestu stoji otpor prema reduciranoj i nametnutoj stvarnosti, a u svojoj biti predstavlja jedinstven prostor vlastite slobode i/ili potrage za imenovanjem stvari i pojava oko i u subjektu, a koje nikad nemaju jedno jedinstveno rješenje, niti im je to krajnji smisao. Kontrast crnila tuša u bjelini podloge, ili rjeđe na papiru obojanom prstima, plošni oblici koji iz toga proizlaze, bilo geometrijski, bilo determinirani slučajem, s pedantno unesenim rasterima, sugeriraju pokušaj obuhvaćanja trenutka i njegovo zadržavanje u području vizije.”
“Radovi Marine Orak originali su svaki za sebe koji zahtijevaju preciznost poteza i intuitivno slijeđenje ideje vodilje, dok kvantiteta produkcije (koja je zaprepašćujuće velika, jer riječ je o stotinjak crteža nastalih u relativno kratkom vremenskom razdoblju) sugeriraju grčevitu potragu za neuralgičnim točkama, odgovorima, definicijama vlastitih unutarnjih tokova misli i putovanja duha. Svaki od predstavljenih crteža ponaša se poput tetovaže na koži svakidašnjice, poput ključne riječi u šutljivom trenutku, koji bi se mogli iščitavati i kao rubni kodovi između zbilje i sna, kakvi se često susreću na glomaznim uličnim grafitima. Autorica tolikom produkcijom gotovo da vodi svojevrsni dnevnik unutarnjih potraga koji su postali i pozitivna opsesija, i radna terapija usprkos životnih drama, kao i put izlaza ‘na svjetlo pogleda’ koji ovo prvo predstavljanje radova čini upečatljivim i posebnim. Uostalom, ljepota života, slike ili crteža, najčešće nije na površini mjerljivog i očitog, već se skriva ispod figurativnog, u samoj ideji, namjeri, koja i vodi do onoga što se smatra estetski ‘lijepim’ ili ‘istinitim’, a takvu potragu svojim ciklusima crteža tušem konzistentno predstavlja i talentirana Križevčanka Marina Orak.”
Komentari su zatvoreni.