Priest angrily walks up to a child in the street and says:
– Son, what are you doing in this big pile of shit?
– I’m building a church, Father, if I have some dirt left I will make a priest as well.
– Go to hell, child – says the angry priest.
– Go with God, priest– child responds. Priest stops, thinks for a while and humbly says:
– Forgive me, child, I hope my words don’t come true.
– I hope the same for you, Father.
Zvalo me neki dan:
– “Agencija Puls…”
– “Što bi vi sa mnom,” zabrinem se.
– “Anketa o lokalnim izborima 2013.”
– “Dvije i trinaesta? Ili sam ja 2012. prespavao?”
– “Niste, ali ako sam vas probudila oprostite…”
– “Ništa, ništa, i tako mi je zvonio telefon.”
– “Aha, imate li dvije minute vremena, bit ću kratka i slatka,” šapuće mi slušalica na uho.
– “Ajde, pitajte ga.”
– “Koga da pitam?” zbunjeno će.
– “Pa, koga ste zvali?”
– “Vas sam zvala, ali koga sam dobila?” ona će u čudu.
– “Ma dobili ste me, no, pitajte već…”
– “Da su danas izbori u vašoj županiji…”
– “Ma nisu izbori, to je samo naše tradicionalno Spravišće,” kažem.
– “Ma ne razumijemo se,” šapuće mrak, “Evo navest ću vam stranke, eventualne koalicije, kandidate, imena…” Ona pita a ja pucam sve iz prve, jer sam pismen i znam što bih, a što nikada ne bih. A onda me upita:
– “Glupan?”
– “Tko je glupan?” u čudu sam.
– “Žuuupan,” podiže ton slušalica.
– “Koji župan, kakav župan, loše se čujemo…”
– “Vaš župan!” ona će.
– “Moj župan?” opet ja.
– “Daaaa, vaš, da danas birate, od kandidata koje vam pročitam koga biste…”
– “Ne znam koga bih, ali znam koga ne bih,” upadam joj u pola spiska.
I onda se ona, slušalica, preseli u grad Križevce i opet isto. Ne vidim osobu, ličnost, kažem joj. Ili točnije, one koje ja vidim pobjegli su iz grada, nisu dovoljno pokvareni ili nisu zainteresirani da bi ušli u politiku, objašnjavam tišini. Onda je slušalica kao navijena pjevala po stranačkim listama, zavisnim i nezavisnim, po koalicijama, Sdp-hdz-hns-hsu-haessssessssesssu, i imenima za koje nikad nisam čuo. Malo smo se igrali pokvarenog telefona…
Nekako mi je anketa došla malo prerano. Izbori su u svibnju 2013. Ipak, vidim, igre počinju. Čitam u Podravskom listu da Medvedev želi biti gradonačelnik Križevaca, a Putin želi biti župan. Kao da se u Kalničkom potoku dva garava klinca igraju blatom i prave gradonačelnika i župana. Sve je to – ja tebi, ti meni, meni, meni, meni. Kumeki, kumići, kokoši, pilići. Jaje, kokoš, raca, puran, opet jaje. Mućak…
U nekakvoj bižuteriji HSS bi u Bjelovaru podržao HDZ-ova kandidata za župana, a HDZ zauzvrat u Koprivnici HSS-ova kandidata. Lud jebe zbunjenoga, a inertni birači glavu zabijaju u pijesak već desetljeće i ne shvaćaju da je vrijeme za nove stranke, nove ljude i nove ideje. Nije ni čudo da smo tu gdje jesmo. U nedavno objavljenoj anketi o pismenosti u Hrvata Koprivničko-križevačka županija s 27% posto puka bez završene osnovne škole, dakle nepismenih, zauzima visoko treće mjesto, a HSS-u, gradskom i županijskom, biračka baza upravo je ta nepismenost. Pa ipak, svojom medijskom najavom želja i snova, dva križevačka teletabisa nam javljaju da pripadnici “cosa nostre” nemaju namjeru prestati jesti iz naših zdjela.
Za to vrijeme križevački SDP još je u ilegali, ili u “Glamuru”, i kao obično čekaju Godota. Upitao sam istaknutog SDP-ovca imaju li kandidata za gradonačelnika i župana. Samo se kiselo nasmijao: “Imamo važnijeg posla i dosta vremena, ali imamo i više kandidata, još nije vrijeme da izlazimo s imenima.”
A ja po stoti puta ponavljam da je Križevački SDP zastarjela, sterilna i samodovoljna stranka, bez jasne vizije i koncepta (ako ga imaju ne umiju ga prezentirati) i da sav problem križevačke alternative vladajućoj stranci na izdisaju nije ni u lokalnom HDZ-u i njihovim mutantima, oni su se namirili iz prvobitne akumulacije kapitala (tko je jamio, jamio), ni u priprostim mešetarima iz HSS-a, već u nesposobnosti lokalnog SDP-a i njegovih čelnika. Križevački SDP žrtva je pojedinaca koji su latentnom sukobu interesa i ti interesi dominiraju pred interesom grada. SDP-ovci koji u javnosti glume opoziciju u kuloarima prije i poslije sjednica Gradskog vijeća s vladajućima se mole istom sarrafu.
P.S. Sjećate li se uopće još Spravišća, bilo je bolje nego lani. Poglavnikov govor na otvaranju bio je još jedan “čas anatomije” hrvatskog jezika. Šetači iz predgrađa mojom su ulicom hodali brže, trošili manje. Twister se opet vrtio u smjeru kazaljke na satu, a jedan gostioničar s inventarom, osobljem i svim gostima vozio se gradom. Male životinje su bile veće. I vatromet. Pucalo je sa zemlje u nebo. Čekam odgovor odozgo, da s neba pukne na zemlju. Promjene vesele puk i bogove.
Komentari su zatvoreni.