Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Jelena Koprić: ‘Svaki zametak je dragocjen i predstavlja nadu’

Svibanjski intervju portala Križevci.info predstavlja sugrađanku Jelenu Koprić, istaknutu aktivisticu za prava osoba koje se bore s neplodnošću. Koprić je predstavnica udruge RODA koja zastupa roditelje koji pokušavaju dobiti dijete potpomognutom oplodnjom, a ovom prilikom govori o  senzibilizaciji javnosti, prednostima i nedostacima novog zakonskog prijedloga i potrebi za liječenjem neplodnosti po zlatnim standardima.

Posljednju subotu mjeseca travnja u Zagrebu je održana akcija “Zajedno za plodnost” s povorkom središtem grada, u organizaciji nekoliko udruga i Građanske inicijative osoba koje se bore s neplodnošću. Kakva su vaša iskustva sa senzibilizacijom javnosti na ovu temu?

Javnost je još uvijek nedovoljno upoznata i senzibilizirana na problem neplodnosti. Sama činjenica da većina ljudi, pa i medija, upotrebljava naziv “umjetna oplodnja” govori o tome da ljudi koji se, srećom, nisu imali prilike susresti pobliže s neplodnošću smatraju to zaista nečim umjetnim. Iako je svaki šesti par u Hrvatskoj neplodan te je stoga statistička vjerojatnost da svatko u svojoj okolini ima nekoga tko se bori s neplodnošću. No, često niti naši najbliži ne razumiju u potpunosti problematiku potpomognute oplodnje – da u potpomognutoj oplodnji nema ništa umjetno, već je samo riječ o medicinskoj pomoći pri spajanju ženske i muške spolne stanice koje se iz nekog medicinskog razloga ne mogu spojiti u tijelu žene i/ili doći do uterusa – te da je MPO samo premoštavanje tog medicisnkog problema.
Usprkos tome često nailazimo na predrasude po pitanju toga da su djeca začeta pomoću neke od metoda potpomognute oplodnje drukčija, da su sklonija bolestima i sl. Ponekad nailazimo na etiketiranje da smo si sami krivi za neplodnost zbog načina života, ponašanja ili dobi do koje smo čekali da osnujemo obitelj. Susrećemo se i s optužbama o ugrožavanju zametaka prilikom postupaka medicinski potpomognute oplodnje, ljudi zamišljaju neke SF scenarije biranja djeteta i slično, dok je MPO zapravo silna borba za svaku stanicu, svaki nekolikostanični zametak, za svako dijete. To je bolest s kojom se mora naučiti živjeti, s kojom se teško nositi, koja traži dugotrajno i mukotrpno liječenje. Iz našeg iskustva, većina ljudi o tome ne razmišlja i nije toga svijesna, dijelom i zbog toga što je neplodnim osobama teško govoriti o tome jer je riječ o njihovoj intimi. No, zbog toga je senzibilizacija i edukacija jedan od naših ciljeva djelovanja – da ljudi shvate da MPO nije bauk, nije ništa umjetno, da podrže neplodne u svojoj okolini i da se oni ne osjećaju stigmatizirani, drukčiji te da se srame govoriti o svojem problemu.

U redovnoj je saborskoj proceduri i novi prijedlog zakona o potpomognutoj oplodnji. Možete li navesti po čemu je on eventualno bolji od prethodnog, te ima li nedostataka?

Novi zakon je svakako liberalniji od postojećeg jer dozvoljava krioprezervaciju zametaka te ukida obavezno pravno i psihološko savjetovanje za parove prije postupka potpomognute oplodnje što je bila vrlo diskriminirajuća odredba koja ne postoji ni za jednu vrstu liječenja. Međutim, još uvijek postoje neke odredbe koje nisu u skladu s europskom praksom i s kojima se ne slažemo. Povećan je broj stanica koje se smiju oploditi u jednom postupku s 3 na 12, međutim to je i dalje ograničenje kakvo nema ni jedna europska država. Mi želimo da liječnici budu ti koji će odlučiti koliko je jajnih stanica kojem paru potrebno oploditi kako bi imali maksimalnu šansu za uspjeh, a ne da tako nešto bude propisano zakonom.
Isto tako, u novom prijedlogu zakona postoji stavka koja ne osigurava anonimnost donorima spolnih stanica već dijete s 18 godina ima pravo saznati tko mu je biološki roditelj odnosno darivatelj spolnih stanica. Predlagatelj zakona se poziva na Konvenciju o pravima djeteta, međutim mnoge europske države, također potpisnice ove Konvencije, garantiraju anonimnost donora jer je europska praksa pokazala da tamo gdje anonimnost nije zagarantirana donora jednostavno nema te će parovi kojima je potrebna ovakva vrsta liječenja i dalje morati ići u inozemstvo.

Sudjelujete u javnoj raspravi i okruglim stolovima na temu medicinski potpomognute oplodnje. U kojoj mjeri prijedlozi i zaključci s tih skupova dopiru do odgovornih u Ministarstvu zdravlja, kakva je tu suradnja?

Kada je prvi puta u ožujku u medijima izašao novi prijedlog zakona bili smo razočarani što ponovo na taj način doznajemo za njega i što ga nismo dobili od ministarstva, a u više navrata smo ga tražili. Međutim, Roda je bila na sastanku kod ministra te su tom prilikom uvažene neke naše sugestije koje smo potkrijepili dokazima i studijama iz europske prakse. Isto tako, nakon okruglog stola na našu inicijativu otvorena je mail adresa na stranici Ministarstva zdravlja na koju sve zainteresirane strane mogu poslati svoje prijedloge za poboljšanje zakona.

Protivnici medicinski potpomognute oplodnje žestoko se protive manipulaciji ljudskim zamecima, embrij smatraju početkom ljudskog života i time, kažu, brane najosnovnije ljudsko pravo. Što je vaša argumentacija na ove tvrdnje?

Medicinski potpomognuta oplodnja nije manipulacija zametcima. Kao što sam već rekla, MPO je preslikavanje onoga što se događa prilikom čina prokreacije između partnera, jedino što se muške i ženske spolne stanice spoje izvan tijela žene. MPO ne omogućava biranje npr. određene boje očiju i kose kod djece, to nije moguće. To je postupak u kojem zametci nastaju spajanjem muške i ženske stanice te se svi, bez ikakvog probiranja, odnosno uništavanja, vraćaju u tijelo žene ili krioprezerviraju za sljedeće cikluse u kojima onda žena ne mora ponovo prolaziti teške hormonske stimulacije i bolne postupke. Oko 70% zametaka se ne nastavi dalje razvijati, odnosno ne implantira se u maternicu ili se dogodi spontani pobačaj.
Toliki je otprilike postotak i prilikom spolnog odnosa između partnera, samo što tada žena vrlo često nema spoznaju da je do oplodnje došlo jer zameci prestanu s razvojem u tako ranoj fazi da žena normalno dobije mjesečnicu ili se dogodi vrlo rani spontani pobačaj te žena misli da joj se mjesečni ciklus samo malo poremetio. Istovremeno, zametci koji se krioprezerviraju nisu ugroženi. To je metoda koja nije eksperimentalna, kao što je metoda zamrzavanja jajnih stanica na koju smo bili primorani posljednje tri godine otkad je krioprezerviranje zametaka zabranjeno. Iz krioprezerviranih zametaka je rođeno jako puno djece. Zametci koji se ne nastave razvijati nakon odmrzavanja ne bi se nastavili razvijati i da nisu krioprezervirani. I u slučaju kada je zametak nastao potpomognutom oplodnjom i kad je nastao činom prokreacije između partnera, kao i kad je u pitanju metoda krioprezervacije, riječ je o prirodnoj selekciji.
Tu nema govora o manipulaciji ili probiranju od strane ljudskog faktora te je i ovdje potrebna edukacija o tome što potpomognuta oplodnja doista jest – premoštavanje medicinskog problema koji sprječava spajanje muške i ženske spolne stanice te unošenje zametka u ženino tijelo gdje se sve nastavlja odvijati jednako kao i nakon čina prokreacije. Svaki zametak je osobama koje se bore s neplodnošću dragocjen i svaki predstavlja nadu da će se iz njega razviti toliko željeno dijete. Stoga su tvrdnje da su zametci ugroženi smiješni i uvredljivi te proizlaze iz neznanja, odnosno ignoriranja važnih činjenica o samim postupcima medicinski potpomognute oplodnje.

Sam postupak medicinski potpomognute oplodnje složen je i bolan. Što se može još učiniti unutar hrvatskog zdravstvenog sustava kako bi se što kvalitetnije pomoglo osobama i parovima koji žele vlastito dijete?

Najvažnije je donošenje kvalitetnog zakona koji će osigurati mogućnost optimalnog liječenja osoba koje se bore s neplodnošću. Potrebno je osigurati zlatni standard koji se primjenjuje u svijetu – oplodnju svih jajnih stanica i krioprezervacija zametaka. Tako će se pacijenti i pacijentice trebati podvrgavati manjem broju tih složenih postupaka te, primjerice, bolnih punkcija jajnika i/ili biopsija testisa, dok će se istovremeno  povećavati šansa za uspješnu trudnoću iz jednog stimuliranog postupka koristeći krioprezervirane zametke u nekom od sljedećih ciklusa. Tako se pacijenti i pacijentice neće morati toliki broj puta izlagati teškoj i po zdravlje potencijalno opasnoj hormonskoj terapiji te prolaziti gore spoemnute bolne postupke. Naravno da postoji potreba i prostor za poboljšanje samih uvjeta prilikom izvođenja postupaka. Nedostaje stručnjaka, prostora, opreme i financijskih sredstava za financiranje samih postupaka. Zbog toga su u nekim klinikama duge liste čekanja za postupak na teret državnog proračuna. Vidljivo je da se neplodne osobe suočavaju s nizom problema – od restriktivnog i ograničavajućeg zakona koji im smanjuje šanse za roditeljetvo, do financijskih teškoća i stanja našeg zdravstva.

Na ovom ste području postali aktivni jer ste se i osobno suočili s velikim nedostacima medicinski potpomognute oplodnje. Koliko je teško bilo s privatnim problemom istupiti u sferu javnog djelovanja?

U zemlji u kojoj se neplodne parove etiketiraju da su sami krivi za svoj problem ili im se spočitava da ubijaju svoju nerođenu djecu nije lako izaći u javnost i ispričati svoju priču. Iz tog razloga mali broj parova se na to odlučuje, neki zbog toga imaju problema s poslodavcem jer se očekuje da će često biti na bolovanju i slično. Kada je 2009. donesen “Milinovićev zakon” nismo znali što nas sve čeka, ali kad smo na vlastitoj koži osjetili koliko je on diskriminirajući odlučila sam preskočiti sve barijere i uključiti se u borbu protiv zakona, jer ako se čovjek ne bori sam za sebe – nitko drugi to neće učiniti za njega.

Gospođo Koprić, zahvaljujemo na intervjuu i molimo za nekoliko zaključnih riječi, koje želite uputiti čitateljima portala Križevci.info.

Neplodnost je bolest i tako ju je definirala Svjetska zdravstvena organizacija, bolest kao i svaka druga koja zahtijeva liječenje. Stoga je neplodnim parovima potrebno omogućiti liječenje po zlatnim standardima i europskoj i svjetskoj praksi, potrebno im je omogućiti optimalno liječenje koje će biti uvjetovano medicinskim činjenicama, a ne nečijim svjetonazorima i političkim stavovima, a to je upravo ono što imamo zadnje 3 godine – svjetonazorsko liječenje.