Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Novi šef HSS-a Branko Hrg nikad nije radio na zemlji

Branko Hrg već je više od 20 godina u politici, počeo je u omladini. Vodi grad od 2001.: Grad Križevce je unazadio, kažu njegovi oponenti

Kad su se 2008. Damir Bajs i Branko Hrg u Križevcima “pobratimili” na lokalnoj priredbi, pri čemu je bivši ministar turizma naiskap popio gotovo litru vina, dvojac je djelovao seljački složno. No, danas likuje samo Hrg, novi je predsjednik HSS-a, Bajs je morao priznati poraz.

Ugodi svakome

Za izvlačenje stranke iz gliba izabran je 50-godišnji vrtićki odgojitelj. Šira javnost tek sad ga je otkrila, no Hrg nije “zelen”, u HSS-u je od 1992., a ima staž i u omladini SKH, a otad i nadimak Branko Kockica zbog privrženosti djeci i izviđačima. U struci se okušao vrlo kratko kao nastavnik u mjesnim školama, u strukture ulazi sredinom 90-ih kao gradski pročelnik, kad je gradonačelnik bio HSS-ovac Valentin Puževski, inače Hrgov profesor na fakultetu. Učenik je nadjačao učitelja kad je gradonačelnikom Križevaca postao 2001., na izvanrednim pa redovnim izborima. Uspjeh ponavlja i 2005. i 2009.

S godinama je Hrg, dojam je, od blagog upravnika postajao tvrđi, autokratski nastrojen prema suradnicima. Kažu da uvijek mora biti po njegovu – u gospodarstvu, vatrogastvu ili sportu. No, u društvenom životu je rado viđen i umješan, prilagodi se svakome – vrtićance obraduje nekom šalom, a profesore metaforom, javni nastup mu je draga disciplina. I seljacima je simpatičan, kažu da razumije njihovu muku, premda, osim seoskog porijekla, Hrg nikad nije radio na zemlji.

Začudila je tako sve njegova kandidatura te kritičnost i prozivanje HSS-a za trgovanje s HDZ-om, jer, pamte, Hrg je često u goste primao i hvalio potpredsjednika Vlade Polančeca kad je dijelio državnu zemlju i objekte, a i s Friščićem je po selima bacao “bisere pred svinje”.

Bez medijske blokade

Sve više Križevčana misli da je Hrg posljednjih godina grad unazadio, da je središte uništio, da nije oživio gospodarstvo. On ističe da su u poduzetničke zone došli i strani ulagači, izgrađene su obrazovne ustanove, tvornica vode (kupio ju Atlantic od Badela), državni laboratorij za mlijeko i poljoprivredna agencija, preuređena vojarna…

– Čeka me još više posla, do 12 ću raditi “šihtu” u gradu pa juriti u Zagreb. Jedna kći mi veli “tata, dosad se nismo puno viđali, a sad ne bumo uopće”, no, trudit ću se – kaže dan poslije suprug i otac troje djece, ljubitelj tamburice i nogometa.

Očito neće više moći sve držati pod kontrolom u gradu od 12.000 ljudi, no sigurno mu je drago što Križevci njegovim spominjanjem više neće biti u medijskoj blokadi, na koju se često žalio. (VL)