Osme Varaždinske barokne večeri u Križevcima

Zahvaljujući prijateljstvu bivše ravnateljice Glazbene škole Ivanke Konfic i maestra Vladimira Kranjčevića, tadašnjeg ravnatelja Varaždinskih baroknih večeri i počasnog građanina Križevaca, Barokne su večeri prije osam godina započele sa svojim gostovanjima u Križevcima. Prisjećajući se početnog entuzijazma organizatora i podrške od strane Grada, gospođa Konfic je izrazila nadu kako važnost i čast priređivanja jednog od koncerata s najznačajnijeg hrvatskog baroknog festivala u Križevcima neće morati biti dodatno opravdavana i da se o njima u budućnosti neće odlučivati kriterijima financijske profitabilnosti. U međuvremenu, zahvaljujući drugom setu organizatora, križevačkom ogranku Matice hrvatske i voditeljici njenog glazbenog ciklusa, Zlati Životić, 30. rujna je uspješno održan još jedan koncert Varaždinskih baroknih večeri u križevačkoj Grkokatoličkoj katedrali.

Kostimirani barokni ansambl Marquise iz Budimpešte koji je tom prilikom nastupio, sastoji se od skupine vrhunskih glazbenika specijaliziranih za ranu glazbu. Središte ovog ansambla predstavlja pjevački bračni par Judit Blaskovics-Felszeghy i László Blaskovics. Zanimljivost je da su oboje pjevača soprani, pa im se i repertoar sastoji od brojnih baroknih arija izvorno pisanih za muške soprane ili dueta za dva sopranska glasa. Ostali članovi ansambla koji su nastupili u sklopu baroknih večeri bili su čembalistica Márta Gál, blokflautistica Zsófia Szalay i violončelistica Csilla Vályi. Repertoar koncerta se uglavnom sastojao od duhovnih djela skladatelja koji predstavljaju kanon barokne glazbe: Vivaldija, Händela, Bacha i Telemanna. Predstavljajući ovu četvoricu skladatelja, svirački članovi ansambla su se i pojedinačno predstavili, odsviravši svaki po jednu točku na svom instrumentu. Točka koja je apsolutno odskakala od baroknog kanona bila je obrada stare američke kršćanske balade “I wonder as I wander” u izvedbi Judit Felszeghy kao solistice. Ovu je božićnu baladu pronašao, zapisao i obradio folklorist John Jacob Niles, a ansambl Marquise je osmislio vlastitu verziju pjesme u kojoj se svirači ansambla postepeno uključuju i prema kraju ponovno isključuju, ostavljajući samo čaroban i mističan glas sopranistice.

Američke kršćanske balade imaju britansko porijeklo i moguće je da i porijeklo ove balade seže do u osamnaesto stoljeće, dakle do razdolja čijom se glazbom ansambl Marquise inače bavi, no, čak i bez historijskog opravdanja, glavni razlog uvrštavanja ove pjesme na program koncerta, kako su mi ga i sami članovi objasnili, bila je prvenstveno njena ljepota, kojoj je bilo nemoguće odoljeti. Dodatni trud oko sastavljanja repertoara koji, osim samostalnog aranžiranja, ponekad uključuje i višemjesečno traganje za partiturom neke skladbe, nije ništa neuobičajeno za ovaj ansambl. Osim ovakve vrste poduzetnosti koja proizlazi prvenstveno iz ljubavi prema glazbi, Marquiseovci veoma drže i do reprezentativnosti vlastitog nastupa. O tome svjedoči angažiranje “majstora ceremonije”, mladog glumca i pjevača mjuzikala, Dénesa Kocsisa, čija je uloga na nastupu dosjetljivo najavljivati glazbene točke i voditi koncert. Naravno, posebna pažnja prema izgledu nastupa više je nego očita i u kostimima, replikama baroknih plemićkih odora koje dizajnira i izrađuje član ansambla László Blaskovics. Ansambl Marquise je stoga primjer nove generacije specijaliziranih ansambala koji osim visoke profesionalnosti u glazbenom smislu želi otići “korak dalje” i svojoj publici ponuditi više. Ipak, angažiranost ove vrste oko svih detalja izvedbe, od repertoara, forme nastupa, do fizičkog izgleda izvođača, nije nešto što se podrazumijeva od koncerta barokne glazbe, pa ju treba i posebno cijeniti.

Imajući na umu riječi Ivanke Konfic s početka teksta, teško je ne razmišljati o “smislu kulture danas”, kako je to u nedavno objavljenom članku formulirao profesor Dean Duda, odnosno o tome kako nas je društvo orijentirano prema profitu prisililo da propitujemo potrebu za javnim dobrom, odnosilo se ono na besplatno obrazovanje, znanstvene projekte ili umjetnost. S obzirom da želja i volja za organiziranjem događaja poput ovog koncerta može poslužiti kao pokazatelj smjera prema kom se kreće naše društvo, nadajmo se da ćemo i sljedeće godine slušati Varaždinske barokne večeri u Križevcima.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.