Nakon NASA-e Rakamarić ide na profesuru u Utah

Dr.sc. Zvonimir Rakamarić, Križevčanin s trenutačnim boravkom u SAD-u, početkom je srpnja primljen na docentsko mjesto na prestižnom Sveučilištu u Utahu, u istoimenoj američkoj saveznoj državi, smještenom u glavnom gradu Salt Lake City. Škola računarstva (School of Computing), na kojoj će Rakamarić početi raditi idućeg proljeća, jedan je od najboljih znanstvenih centara za računarstvo na sjevernoameričkom kontinentu. Sadašnja pozicija postdoktoranta na Sveučilištu Carnegie Mellon, u sklopu koje od ožujka ove godine radi u NASA-inom istraživačkom centru u Silicijskoj dolini, tek je jedna od stepenica u znanstvenoj karijeri ovog našeg vrsnog stručnjaka za unapređenje pouzdanosti i ispravnosti kompleksnih sustava.

Novi istraživački laboratorij

Rakamarićeva ekspertiza u automatskim i skalabilnim analitičkim tehnikama za konkurentnost u softveru bit će od velike koristi za jedno od šest glavnih područja istraživanja kojima se bave znanstvenici u Utahu. Kao mladi profesor morat će svake tri godine prolaziti evaluaciju znanstvenog i nastavnog rada, a kako bi sufinancirao vlastiti i rad svojih studenata, trebat će potporu potražiti i na državnim i industrijskim natječajima:
– Uz poziciju dobivam standardni tzv. startup package, u principu novčani iznos koji bi trebao biti dovoljan za pokretanje vlastitog istraživačkog laboratorija – kupnju opreme, financiranje nekoliko studenata godinu-dvije, plaćanje odlazaka na konferencije i slično. Novac koji dijelom osigurava sveučilište, a dijelom sama škola (fakultet), dovoljan je tek za 1-2 godine, pa je potrebno osigurati i vlastiti “funding”, objašnjava Rakamarić.

Prvotno preseljenje iz Vancouvera u okrug San Francisca ipak ga je zadržalo na Zapadnoj obali, no odlaskom u Utah, napominje Rakamarić, sigurno će mu nedostajati ocean, a posebno sportovi poput jedrenja i veslanja. Kao svako preseljenje, i ovo sa sobom nosi neke neizvjesnosti, ali i nove životne prilike:
– U Sjevernoj Americi sam navikao živjeti u jako liberalnim sredinama, a Salt Lake City ipak nije San Francisco. No, svidjelo mi se radno okruženje i ono što je najvažnije, buduće kolege. Sam grad nije prevelik, okružen planinama i prirodom nudi nevjerojatne mogućnosti za skijanje zimi i planinarenje ljeti, nekretnine su još uvijek relativno jeftine, a ima i dobrih mikro pivovara, uz smijeh opisuje Rakamarić svoje skorašnje novo boravište.

Prilika za hrvatske studente

Budući da će kao profesor i mentor imati priliku i zapošljavati doktorske studente, Rakamarić i ovim putem poziva sve zainteresirane, a posebno one koji će diplomirati 2012. godine, da mu se jave, jer dobri inženjeri snažno motivirani za znanstveni rad mogu dobiti izvrsnu priliku za nastavak studija vani. Rakamariću je u planu već najesen posjetiti Hrvatsku i održati nekoliko predavanja s ciljem privlačenja dobrih studenata na doktorat. Početak rada odabrani studenti mogu očekivati u rujnu iduće godine, prije čega je potrebno osigurati i vize za boravak, što u slučaju njegove radne vize traje i do šest mjeseci, napominje Ramakarić.

Na temu o aktualnim prijedlozima hrvatskih zakona o znanstvenoj djelatnosti, visokom obrazovanju i sveučilištu, Rakamarić navodi da ih je zajedno s još nekoliko kolega hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, dobro proučio te prema Ministarstvu znanosti uputio prijedloge i kritike, no bez ikakve povratne informacije. Situaciju u znanosti u Hrvatskoj ocjenjuje nažalost katastrofalnom, jer sveučilišta nisu u stanju sama “pomesti u svom dvorištu”, dok su npr. korupcija i nepotizam nezamislivi za bilo koje sveučilište u Sjevernoj Americi koje drži do svog imena. Neki od prijedloga promjena koje su elaborirali MZOŠ-u su: puno otvoreniji izbori na znanstvena radna mjesta, javne rang-liste, eliminiranje mogućnosti sukoba interesa, definiranje značaja znanstvenih rezultata i reevaluacija s obzirom na znanstvenu produktivnost. Rakamarić se nada da će neki novi zakoni ipak uvesti malo više reda u znanstveni sustav u Hrvatskoj.

Crtica iz križevačkih dana

Rakamarić je 1993. u Križevcima završio osnovnu školu “Vladimir Nazor”, a četiri godine kasnije prirodoslovno-matematički smjer gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga s odličnim uspjehom. Iste je godine postao viceprvakom države iz informatike, kao član tada vrlo aktivnog informatičkog kluba “Radnik”, a inače je tijekom školovanja redovito i uspješno sudjelovao na natjecanjima iz matematike i informatike. Kao državni stipendist u roku je diplomirao računarstvo na zagrebačkom FER-u 2002. godine, kad je dobio i Rektorovu nagradu, a dvije godine kasnije i stipendiju MZOŠ-a za odlazak na poslijediplomski studij u Kanadu, na Sveučilište u Britanskoj Kolumbiji. Tijekom magisterija i doktorata aktivno je održavao kontakte s domovinom, a svoja je iskustva prenio i u “Vodiču za poslijediplomski studij u inozemstvu”, izdanom od križevačke udruge P.O.I.N.T. 2007. godine.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.