U posljednjih par godina putovanja skupilo se dovoljno nagradnih milja, čemu su najviše doprinijeli letovi u Kanadu i Kinu, za besplatnu povratnu kartu prema nekoj od europskih destinacija. Slatke brige pojednostavljene su ponudom za jednotjednim stručnim posjetom Sveučilištu u Gentu u istoimenom gradu u Belgiji, pa je izbor pao na obližnji Bruxelles. Unatoč čestim turbulencijama u “zonama nemirnog leta”, dvoipolsatni izravni let iz Zagreba bio je prava komocija u odnosu na polijetanja i slijetanja te moguća višesatna čekanja u Frankfurtu ili Münchenu između vezanih letova, pa se ta Europska Unija čovjeku učini doista nadohvat ruke, kako to često tvrdi najviše rangirana političarka hrvatske izvršne vlasti, koja je posljednjih mjeseci i sama “frequent flyer” na ovoj relaciji.
Ograničenje nagradne karte bilo je polazni let u petak prvog dana srpnja, pa nije bilo druge nego skratiti radni tjedan i uzeti još jedan dan godišnjeg. Jednodnevni boravak u glavnom i najvećem gradu Kraljevine prošao je u obilasku užeg centra – glavni trg (Grand Place), brončana fontana Manneken Pis, kraljevski trg sa statuom križara Godefroyja de Bouillona, bacanje pogleda na grad s “Mont des Arts”, dok je posjet Atomiumu i parku Mini-Europe izostao jer je bilo izvan ruke, a i više je opuštajuće bilo uživati u uličnoj romskoj muzici i autohtonom trapist pivu, kakva se proizvode isključivo u šest samostana trapista u Belgiji te jednom u Nizozemskoj. Riječ je o jednom od najstrožih katoličkih monaških redova, bave se ekološkom proizvodnjom po principu “Ora et labora”, a otuda je poznat i sir trapist.
Nakon dva noćenja u solidnom indijskom hotelu, koji je bio tek koji euro skuplji od križevačke gostinjske kuće poznate pod imenom “Kalnik”, u zelenoj zoni Bruxellesa (koja podsjeća na onu podsljemensku), do Genta se stiglo jednoipolsatnom vožnjom vlakom prema sjeverozapadu. Zajedno s Bruxellesom i Antwerpenom, Gent sačinjava tzv. “Zlatni trokut”, gustonaseljeni gospodarski pojas Belgije. Zemljopisno leži na dvije rijeke, a kanalom je povezan i sa Sjevernim morem, pa je važna luka. Regionalno pripada Flandriji, jednoj od triju belgijskih regija, a službeni je jezik flamanski, dok dio stanovništva govori i francuski, što je često tema sukoba između dviju jezičnih zajednica: flamanske i frankofone.
Belgija je danas zemlja koja već više od godinu dana nakon posljednjih izbora nema formiranu vladu, već izvršnu vlast provodi bivši premijer kao vršitelj dužnosti. Sve su glasnije težnje Flandrije za otcijepljenjem, no bilo bi zanimljivo vidjeti kako bi se protumačila situacija Bruxellesa, kao administrativnog središta EU, koji bi se u takvom trenutku našao u državi koja sama još nije članica Unije. Unatoč kompliciranoj političkoj atmosferi, Belgijanci solidno žive, a lučenje “hormona sreće” očito, barem nakratko, pospješuju čokoladom i nadaleko poznatim pralinama, već spomenutim pivom (kojeg navodno ima preko 400 vrsta) i prženim krumpirićima, popularnim pomfritom.
Od takve gastro-ponude nije iznimka niti Gent, živahni srednjovjekovni gradić s četvrt milijuna stanovnika, dok kojih četrdesetak tisuća čini studentarija te nastavno i istraživačko osoblje na respektabilnom Sveučilištu u Gentu. S jedanaest fakulteta i preko 130 odjela te zavoda raštrkanih po gradu, ovo je sveučilište uvijek u nadmetanju s onim katoličkim u nedalekom Leuvenu, za razliku od kojeg se diči vjerskim pluralizmom i djeluje pod parolom “Između dva ekstrema” (Inter Utrumque). Od znamenitosti se ne mogu zaobići toranj Belfort, katedrala Saint Bavo i crkva sv. Nikole, jedan nasuprot drugome u starom centru, zatim Grofov dvorac (Gravensteen), na raspolaganju su i mnogi muzeji, šetnice uz kanal, itd. Gent uistinu živi sa studentima i za studente, pa je krcat kafićima, održavaju se koncerti i razni festivali, od kojih je najpoznatiji ljetni Gent Festival, najveći europski kulturni događaj na otvorenom koji u dva tjedna posjeti i do dva milijuna ljudi.
Tih je dana u gradu baš počeo 10. Gent Jazz Festival, desetodnevno čudo od raznolike glazbene poslastice s imenima od Sonnyja Rollinsa, Michela Portala i Ala Di Meole, pa sve do Gotan Projecta, Angusa & Julie Stone te Morcheebe. Subotnji termin ponudio je ni više ni manje nego živuću legendu bluesa – B.B. Kinga. Nabaviti posljednjih par ulaznica na dan koncerta bio je uspjeh, pa se niti 42 eura nisu činila preskupa za poslušati “Kralja”. Ulaz u festivalsku zonu na otvorenom radio je od popodnevnih sati, a belgijsko pivo dobro je sjelo nakon začinjenog kebaba. Pivo pažljivo natočeno i servirano u staklenim čašama samo je potvrdilo koliko Belgijanci drže do pivskog kulta, ali i imaju povjerenja u festivalsku publiku.
Koncert je otvorila belgijska blues trojka: Steven De Bruyn, Tony Gyselinck & Roland Van Campenhout, redom usna harmonika, perkusije i gitara. Impresivno je bilo vidjeti moćne izvedbe u kojima su tisuće nerijetko pjevali uglas, a jednakim su oduševljenjem pozdravili i trojac, prateći bend pjevačice Mavis Staples iz SAD-a. Gospel i soul diva je nakon inspirativnih sat i pol sama najavila njenog prijatelja B.B.-ja. Ušetao je skromno poput Mandele, sjeo i počeo hraniti ptice kao starac na klupi u parku, a kad su mu donijeli gitaru (Lucille) nastala je euforija. Zaredale su se Rock Me Baby, Key to the Highway, The Thrill is Gone, Guess Who? (koju je posvetio Mavis) i mnoge druge, a koncert je završio paradnom When the Saints Go Marchin’ In, kojom je B.B. King Blues Band digao na noge i čitave tribine.
Dogodilo se starom gospodinu Rileyju da zaboravi koji stih, no unatoč poodmakloj dobi zadržao je glas i smisao za humor kojim je u pauzama između pjesama zabavljao publiku. Neki pak, poput političarke s početka priče, nikako da pokažu smisao za humor, čak niti kada joj poklone broš sa slikom starog joj i ne toliko više dragog prijatelja. Zato je puno aktivnija po pozornicama (Lijepe Naše), još ne pjeva (možda će i propjevati, ako joj za to daju “priliku”), ali uporno recitira mantre o Uniji blagostanja, gdje će nam se za jedan uloženi euro vratiti čak tri. Što se autora ovih redaka tiče, ova EU vožnja je bila nagradna, no koliko će koštati te tko će, kako i koliko platiti neke naredne? Neka građani odluče.
“I finally found the blister on the moon,
I’ll be home, but never too soon”
—Roland Van Campenhout (“Never too soon”, 2008.)
Komentari su zatvoreni.