Križevci i dalje bez kuglane

Kraći i sve hladniji dani uvode nas u sezonu dvoranskih sportova. I dok se godišnjeg odmora više nitko niti ne sjeća, a bicikli i role na tavanu čekaju proljeće, sve su više traženi „indoor“ vidovi rekreacije. Uz klubove, za svoje prostore i termine bore se i rekreativci, zbog čega križevačka dvorana naprosto puca po šavovima. Evidentno je da su njezini kapaciteti prebukirani i neosporna činjenica je da Gradu treba još jedna multifunkcionalna dvorana kojom bi se zadovoljile potrebe sportaša rekreativaca.

U toj novoj dvorani prostora bi se pronašlo i za kuglanu. „Borilište“ koje su Križevci oduvijek imali, a kuglanje je u Križevcima bilo izrazito popularno, ma koliko mi danas šutjeli o tome.
Osobno pripadam generaciji koja se ne sjeća kuglane u „Domu JNA“, ali mi se kuglana na Bukvićevom još kao klincu neizbrisivo urezala u pamćenje. Pamtim navijanja za tatu i njegov kuglački klub „Elektra“ Križevci. Pamtim euforiju „običnih“ ljudi i zadovoljstvo koje im se iscrtavalo na licima. Ipak, najviše pamtim osjećaj kada bi mi tata dopustio da poslije utakmice „koturnem“ nekoliko kugli. Koliko mi je malo trebalo da budem sretan. Tek srušen čunj ili dva.
Pamtim i rat nakon kojeg kuglana više nije postojala, a kuglanje je za sljedeće generacije postalo sport kojim se bave  Fred Flinstone i Al Bundy.
Kako današnjim klincima dočarati kuglanje? Jednostavno! Uputiti ga u Koprivnicu, Bjelovar, Varaždin, Čakovec, Pakrac, Novsku, Daruvar, Požegu, Kutinu, Sisak…, Zagreb niti ne spominjem, a ako netko misli da mlade ljude ne zanima kuglanje, u Zaboku će se zasigurno razuvjeriti.
Sada se i sam bavim kuglanjem. Otac više ne igra, makar veli da bi i on „iz gušta“ bacio koju kuglu s nama, bez obzira na godine, samo da mu je kuglana malo bliže. Nije on jedini koji tako razmišlja. Svakodnevno me ljudi vuku za rukav i interesiraju se za kuglanje, a meni ne preostaje drugo nego slegnuti ramenima i obećati im da ću pokušati pronaći termin u Koprivnici. Nikada ga ne pronađem, jer uz 6 aktivnih klubova, koprivničku školu kuglanja, djecu s poteškoćama u razvoju, slijepe i slabovidne, te domaće rekreativce, teško da će se naći još i termin za nekog izvana.
Svjestan sam da je kuglana trenutno velika investicija za Grad, ali dugoročno gledano, ona ne zahtijeva neka velika održavanja. Bavljenje kuglanjem ujedno bi bilo pristupačno građanstvu jer uz par čistih tenisica traži samo još dobru volju.
Prvi korak prema povratku kuglanja u Križevce već je napravljen reosnivanjem kuglačkog kluba „Elektra“ Križevci, međutim bez gradske kuglane, klub teško da će opstati. Veliki troškovi putovanja i nemogućnost stvaranja novih igrača postepeno će zatvoriti i ovo poglavlje križevačke sportske povijesti. Nadajmo se samo da će stvari ipak krenuti u suprotnom smjeru.

 

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.