Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

José Mourinho

“Neznanje je moć.” G. Orwell (1903.-1950.)

(U spomen jučer poslije treninga preminulom osamnaestogodišnjem slovenskom nogometašu Alešu Antolinu i drugim žrtvama neznanja i površnosti)

Kada je počelo SP u nogometu, uzeo sam vuvuzelu i otišao u izolaciju. Spustio sam rolete, uskladištio “Karlo-vačko”, pored ormarića razbacao tablete za srce i tlak, a daljinski TV-a bacio u trnje. Bio sam spreman, moj “Ramazan” je mogao početi. Da, u kladionici sam ostavio nešto siće pun vjere i nade da će moji favoriti otići do kraja. Krv nije voda – kladio sam se na susjede, Srbiju i Sloveniju. Na moje oduševljenje stvar je dobro krenula, akcije su mi rasle i već sam u podsvijesti razmišljao o velikoj sumi i odvagivao kamo s njom. U momentima probuđenog lokalpatriotizma gradio sam nadvožnjak u Bjelovarskoj, pa podvožnjak u Zagrebačkoj, investirao u golf terene na  Ratarni, uređivao gradski stadion i atletsku stazu, davao crkvi, pomagao sirotinji. Ali u trenucima razuma ipak sam putovao u Švicarsku i ugovarao kamatne stope na oročena sredstva, s uvijek prisutnim “Fuck all of them!”

Na kraju se potvrdila ona stara, da “svi igraju nogomet, a samo Njemci (zamalo) pobjeđuju”. Koji dan poslije velikog  finala, zapušten i pomalo izgladnio, napustio sam skrovište i vratio se u tužnu svakodnevnicu, popio kavu sa zaboravljenim društvom u obližnjem lokalu i uputio se prema gradskom stadionu živeći opet po postulatu “Jebeš dan bez nogometa!”

U današnjim novinama čitam da je veliki Mourhino u Madridu sakupio preživjele ratnike i održao prvi trening Kraljevskog kluba. Radilo se kako to i priliči velikom klubu i velikom treneru: u prvom dijelu treniralo se s loptom, a u drugom uvježbavao “pressing”, sve skupa, umjereno, oko sat i pol. Prije koji dan i nogometni div starog kraljevskog grada pod stručnom palicom lokalnog Mourinha i “vječno prisutnog Velikog brata” također je započeo pripreme za novu sezonu. Sjeo sam na tribinu gdje su lokalni fanatici, osokoljeni ostankom u trećoj ligi, oporavljeni od predinfarktnog stanja u završnici prošlog prvenstva, budno pratili svaki korak svojih ljubimaca, uvjereni da će ovaj puta na vrijeme (na)kupiti dovoljno bodova da opet ne drhtimo do 97. minute zadnje utakmice. Lokalna struka je (za razliku od Mourihna) prosudila je da se od prvoga dana treba krenuti žestoko – i krenulo se.

Mahom golobradi dečkići, odabrani po krvno-klanovskoj selekciji na temperaturi od 34 celzijevaca u hladu, na prvom treningu poslije ljetne pauze, fizički zapušteni, mentalno nespremni, pred očima “te struke”, na derutnoj tvrdoj i neravnoj (nezdravoj) stazi, u inat obližnjoj, za trening idealnoj Ratarskoj šumi, trčali su 13.5 km! Padala je noć, po stazi su padali i ti dečkići, iscrpljeni do kolapsa i zadnje kapi znoja lica svoga. Samo su trener i supervizor sjedili u hladu u prvom redu tribina zadovoljno promatrajući kako su, oni dolje, svi živi, na broju i provode njihov “stručni plan”.
Poslije treninga, oni koji su bili pri sebi, došli su na terasu na okrijepu, ali samo su neki znali svoje ime, dan u tjednu, mjesto i godinu rođenja. Zasigurno, nijedan nije znao gdje je bio zadnja tri sata, dugog sparnog srpanjskog dana.

Sutradan su trenirali ujutro, pa popodne “isto što i jučer”, a  treći su dan radili 20×400 metara (intervalni trening). Puni čuđenja pomiješanog s podsmjehom, puni umora, upala i pitanja koje i sam postavljam “struci”:
– Znate li što su to bazične pripreme i metodologiju treninga (uvod, trening, relaksacija)?
– Jesu li vam nogometaši prije priprema obavili liječnički pregled?
– Jeste li ih pitali što i koliko su radili tijekom ljetne pauze?
– Jeste li im prije, tijekom i poslije treninga mjerili puls, razumijete li ga uopće “čitati” i koristiti “pročitano” u procesu doziranja treninga sportaša?
– Je li vam poznata materija “režima tekućine” prije, tijekom i poslije treninga (trošenje i nadoknada elektrolita, posebno pri visokim temperaturama)?
– Razlikujete li trening skupine i pojedinaca, posebno u prvim danima priprema? Svaki organizam je drugačiji, postoje prirodne predispozicije, razina spreme s kojom su prispjeli na pripreme različit je za svakoga pojedinca.
– Znate li koji su vam sportaši “aerobni”, a koji “anaerobni” tipovi, i da posebno u prvoj fazi treninga zahtijevaju različiti pristup i različito doziranje opterećenja?
– Je li vam poznato da određena razina opterećenje organizma (poput trčanja od 6 minuta po kilometru), organizam osamnaestogodišnjaka uopće ne “oplemenjuje” već, naprotiv, otupljuje i izlaže rizicima ozbiljnih povreda “lokomotornog” sustava?
– Je li vam poznato da jedan trening poništava efekt drugoga ako ga ne umijete posložiti u, organizmu i fiziologiji, logičan redoslijed?
– Znate li uopće što je “aerobni prag” i “VO 2 max”, koji su laktatni nivoi, pa da na spoznajama svega navedenoga, te jadne nogometaše prisiljavate na “Isusove muke” puni sigurnosti u svoje (ne)znanje i metode koje na njima primjenjujete?

Umijeće treniranja sportaša je kao držanje tek kuhanog jajeta u ruci. Delikatno, rizično i opasno za one koji to rade, a nemaju znanje ni iskustvo. Oni koji ne umiju osluškivati i pročitati “povratnu informaciju” tijela i duše ne smiju biti ni treneri, ali ni pedagozi. Put ka sportskoj spremi je proces koji iziskuje strpljenje, metodologiju, pravovremenost i, posebno važno, DOZIRANJE. Sve su to pretpostavke znanja koje se stječe učenjem, iskustvom i dugogodišnjim radom na sebi i drugima.

Sredstva i metode treninga odavno su poznate i dostupne svima koji žele učiti, čitati, pitati, gledati one koji znaju i spremni su svoje znanje podijeliti s onima koju učiti žele. Sigurnost i arogancija iza koje se skriva neznanje upropaštava i ono malo talenata koji dolaze na igrališta i bave se sportom.
Talent u rukama nestručnjaka je zločin, a rezultati se vide na terenu, ali sve češće i u zdravstvenom kartonu onih koji su se, puni vjere u svoj talent,  dali u ruke laicima, koji na njima, najčešće uz dobru plaću, samo liječe svoj ego i vježbaju strogoću. Na žalost s mandatom i ovlastima onih gore koji isto tako o izloženoj problematici pojma nemaju, ali odlučuju, imenuju i plaćaju to neznanje.