Za malu grkokatoličku biskupiju u Hrvatskoj sutrašnja subota bit će upisana zlatnim slovima u povijest. Naime, nakon više od pola stoljeća na čelo Križevačke eparhije dolazi izvorni hrvatski biskup, Žumberčanin, pravi pravcati uskočki izdanak grkokatoličkog klera. Činjenica da se ta biskupija jednim dijelom sastoji i od ukrajinskog i rusinskog klera, u prošlim je deseljećima umanjivala značenje hrvatskog korpusa.
Ali, strpljivost je urodila plodom. Jedan od upornih i marljivih svećenika u Križevačkoj biskupiji bio je prošlih desetljeća upravo Nikola Nino Kekić, župnik i rektor Grkokatoličkog sjemeništa. To sjemenište upravo je pod njegovim vodstvom posljednjih godina postalo prenapučeno svećeničkim kandidatima, koji se spremaju preuzeti brojne devastirane župe diljem Hrvatske.
A da su devastirane, ne treba skrivati jer su grkokatolici prošli nekoliko faza asimilacije i napuštali su svoje grkokatolištvo prihvaćajući rimokatoličanstvo kao mogućnost lakšeg i komotnijeg (su)života. Jer, upravo su ih neki detalji njihove crkvenosti u očima nekih velikih Hrvata bili suspektni: križanje s tri prsta, oženjeni i bradati svećenici, liturgija na staroslavenskom… Nečuvena li apsurda! Da upravo oni koji su, npr. na Žumberku, bdjeli i očuvali svoje hrvatstvo postanu u očima nekih sumnjivi zbog svoje prakse i navika, kojih se nisu htjeli odreći još od shizme 1054.
Na novom biskupu je, dakle, da vrati toj maloj zajednici sjaj, zanos i polet, a nadasve ponos da je u svojoj različitosti potvrda da u katoličkom svijetu ne mora biti sve unisono. Činjenica što je biskup Hrvat, bit će mu od pomoći, ali mu neće biti presudna za uspjeh mandata, ako se zatvori i izolira. Jer će tako zatvoriti i svoju malu Crkvu, koja je njegov dolazak jedva dočekala.
Komentari su zatvoreni.