Križevačko stanje uma

Informacija da će The Beat Fleet održati koncert u Križevcima povodom proslave Dana Grada činila se pomalo nevjerojatnom, tim više što se tjedan-dva uoči ciljne subote gotovo nigdje nije moglo naći plakata s ijednim slovcem koje bi potvrdilo ovu najavu. Zaista, domaći izvođač koji dolazi u Križevce, a pri tome ne u Klub kulture, ujedno ne pjeva za djecu, nije šund, ne uključuje kovitlanje mačem i postoji manje od dvije dekade? Negdje je morala postojati caka.

I postojala je, u pokroviteljskoj turneji festivala jednog domaćeg proizvođača piva. Pribrojivši tome cijenu ulaznice koja je bila manja od karte za vlak Križevci-Zagreb, čitava priča poprimila je jako dobar okus. Stanovitom pivu unatoč. Festivalski šator je za tu prigodu niknuo pored gradskih bazena, usred donedavne improvizirane obilaznice kojom je jezdio cestovni promet zbog građevinskih radova u najužem centru grada. Poruka je bila i više nego jasna – pivom isperite prašinu.

Kako je početak koncerta bio najavljen za 20 sati, od tada pa sve do stvarnog početka oko 22:30 između splitske Flote i križevačke publike odigravala se uzajamna sačekuša – Fleetovci su čekavši publiku davali intervjue, radili foto-sessione i večerali, a publika je pak osluškivala početak koncerta trusivši putne runde u okolnim kafićima. Velike gužve na mjestu događaja nije bilo, ulaznica nije nedostajalo, večer je bila ugodno svježa, a šatorska cerada poslovično zamazano-bijela – sve je bilo spremno za križevački koncert… reći ćemo – mjeseca travnja, jer je to u ožujku bila Dubioza Kolektiv, u svibnju navodno dolazi Psihomodo Pop, a za Spravišče se šuška o Hladnom Pivu.

Heroyix iz Splita otvorili su koncert s prijetećom UV zrake, da bi tijekom večeri nanizali dvadesetak pjesama, najviše s posljednja dva albuma – Maxon Universal i Galerija Tutnplok. Ljudina Mladen Badovinac je, zajedno s elektroničarima Lukom Barbićem i Sašom Antićem, TBF-ovim istinozborcem u stihovima, energično otpjevao svoje, dok je instrumentalni trio (Nikša Mandalinić na gitari, Ognjen Pavlović na basu i Jan Ivelić za bubnjevima) dokazao kvalitetu izgrađenu sviranjem uživo već gotovo dva desetljeća. Službeni dio koncerta završili su Smakom svita, čiji je refren “Tu du du nema nam pomoći” rado zapjevala i svaka profesorica glazbe.

Vrativši se na prvi bis izveli su poučnu Bog i zemljani, dobro znanu Genije i legendarnu Alles gut, a kad ih je križevačka publika uspjela vratiti i na drugi bis, radosno su otpjevali Život je lijep te zatvorili sa Splitskim stanjem uma, urbano-epskim svjedočanstvom o surovoj splitskoj, ali i hrvatskoj realnosti. Šator te subote nije bio krcat, možda tek tri petine pun, no za prisutne Križevčane i goste (Dubrovnik, Ston, Metković, Beograd, …) tih je dva sata, navodno zahvaljujući teti Vlasti koja je dovela TBF-ovce, ispalo nepogrešivo punjenje baterija optimizmom i uživancijom. Dok se na nekim drugim mjestima u gradu, uz redovite zvuke turbofolka, manifestiralo ono stvarno – križevačko stanje uma.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.