Čembalistička večer i promocija novog instrumenta

U četvrtak, 12.2., u podrumskoj dvorani Hrvatskog doma održan je koncert na kojem su nastupile čembalistice Višnja Mažuran i Zlata Životić.

Direktan povod za održavanje ovog koncerta bila je nabava novog instrumenta-čembala za potrebe nastave u glazbenoj školi.

Čembalo je trzalački instrument s tipkama, koji je prije izuma glasovira bio neophodan za sve vrste komornog i opernog muziciranja.
Početkom 20. stoljeća ovaj je instrument ponovno otkriven i reproduciran, te danas postaje (ili to već je) jednako neophodan za sve one koje zanima glazba baroka i pretklasike.

Kako je na početku koncerta istakla ravnateljica glazbene škole Branka Špoljar, Križevci se pridružuju vrlo malom broju škola i gradova u Hrvatskoj koji imaju privilegij održavanja nastave na ovom instrumentu i (u budućnosti) redovitog uživanja u posebnom i nesvakidašnjem zvuku rane glazbe.

Za razliku od pijanista, znanje čembalista znatno premašuje vladanje instrumentom. Od jednog čembalista se, kako u 17. stoljeću, tako i danas, očekuje vrlo dobro poznavanje harmonije i baroknog stila koje mu pomaže u dodavanju novih dionica na zadani bas i bogato ukrašavanje, naročito u sporim stavcima. Na ovotjednom koncertu su nam nešto od te vještine uspjele dočarati dvije umjetnice posebno zaslužne za nabavu novog križevačkog instrumenta. Višnja Mažuran, profesorica čembala na Muzičkoj akademiji u Zagrebu je prvo veliko čembalističko ime u Hrvatskoj. Osim što je tokom života ostvarila značajnu međunarodnu karijeru, dala je velik doprinos afirmaciji ovog instrumenta u našoj zemlji, čija je kruna zasigurno osnivanje katedre za čembalo pri Muzičkoj akademiji. To je katedra na kojoj je prije godinu dana diplomirala i Križevčanka Zlata Životić i na kojoj i trenutno studira na stupnju umjetničkog usavršavanja. Na koncertu u trajanju oko sat vremena na kojem su se dvije izvođačice izmjenjivale svaka sa svojim programom, križevačka je publika mogla čuti neka od djela značajnih skladatelja 17. i 18. stoljeća, a vrhunac koncerta je bila zajednička, četveroručna izvedba sonate Johanna Christiana Bacha.

Kao i obično, ovako značajna večer za naš mali grad ostvarena je uz diskretnu promidžbu i bez puno pompe kakva prati većinu kulturno beznačajnih događaja. Puna podrumska dvorana u četvrtak je ipak dokazala da u Križevcima postoji publika kojoj ne trebaju bombastični plakati da bi prepoznala kvalitetan sadržaj u gradskoj kulturnoj ponudi.

Možda vam se svidi

Komentari su zatvoreni.