Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Auschwitz se više nikada ne smije ponoviti

Znameniti njemački filozof i sociolog Theodor W. Adorno sredinom 20. stoljeća retorički se zapitao – je li nakon Auschwitza uopće više moguća poezija, imajući na umu činjenicu kako su u 2. svjetskom ratu njemački logori za istrebljenje bili toliko užasna pojava zla, poslije kojeg se u svijetu više nemamo čemu radovati…

U povodu jučerašnjega Dana sjećanja na holokaust, koji se diljem svijeta održava u spomen na milijune Židova koji su u ratu pobijeni samo zato jer su bili “nečiste” rase, i u školama u Koprivničko-križevačkoj županiji održana su predavanja, na kojima se govorilo o tom masakru. Učenicima je ta povijesna tema poznata najviše upravo putem umjetnosti, tj. popularne kulture.

– Gledali smo i Schindlerovu listu i Pijanista – uglas su kazali maturanti križevačke Gimnazije Ivana Zakmardija Dijankovečkoga, kojima je jučer profesor povijesti Ivan Peklić govorio o holokaustu. Pokazivao im je originalne fotografije iz logora u Auschwitzu, navodeći i što se sve zbivalo u tom sabirnom logoru u kojem je rad navodno oslobađao.

– Filmovi na slikovit i poučan način javnosti dočaravaju strahote holokausta, koji je bio organizirano uništenje jednoga naroda – kaže profesor Peklić. Među žrtvama je bilo i Križevčana, jer je i u Križevcima bila jaka židovska zajednica. Još ima očuvanih građevina poput sinagoge i židovskog groblja s arkadama…

Učenika Denisa Lalića predavanje je dirnulo i užasnuo se nad spoznajom kako čovjek može svjesno raditi zlo drugima.

– Najviše su mu potresle slike male djece. Nedajbože da se takva katastrofa dogodi ponovno – ističe Denis. Lorena Mičik je mišljenja da svijet ipak nije izvukao pouku iz holokausta jer osim onih koji su bili direktno pogođeni, Židova, svi, pa i Amerikanci, kao da su zaboravili sve povezano s tim. I Ivana Španić smatra da se zločin nije trebao dogoditi. Profesor Peklić je, osvrćući se uoči predavanja na interes učenika za globalna pitanja i probleme, napomenuo da je razina klasične kulture među njima danas niska, što je opisao i primjerom jedne učenice, koja mu se neki dan pohvalila da je pročitala dotad najdeblju knjigu u svom životu. Radilo se o Salingerovu Lovcu u žitu