Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Fabijan Brčić: ‘Grad me nikako ne podupire iako sam proglašen perspektivnim sportašem’

U nedavno završenom izboru portala Križevci.info za osobu 2008. godine, najviše glasova čitatelja, čak 258 od 688 (37.5%), osvojio je 15-godišnji Fabijan Brčić, rođen 22.7.1993., član križevačkog Taekwondo kluba “Radnik”.
Ovaj juniorski reprezentativac Hrvatske nedavno je zaslužio još jedno priznanje, od TK “Banija” iz Karlovca dobio je nagradu “Zlatna kaciga” za najboljeg juniorskog taekwondaša 2008.. Učenik je općeg smjera križevačke gimnazije, a ekskluzivno za križevački portal daje svoj prvi intervju u životu.



Fabijane, čestitamo ti na prvom mjestu osvjenom na izboru za osobu godine u Križevcima. Jesi li očekivao takav rezultat kad si svoje ime vidio među kandidiranima?
Hvala puno na čestitkama. Pa i nisam očekivao, ali kad sam vidio da je moj prijatelj Karlo Šimonek na Facebooku složio grupu “Fabijan Brčić osoba godine”, znao sam da budem imao puno glasova od svojih prijatelja.

Baviš se taekwondoom “od malih nogu”, kako to da si izabrao ovaj korejski borilački sport?
A ne znam, kad sam imao 6 godina tata me odveo na trening i jako mi se svidjelo, pa sam nastavio trenirati.


Jesu li te taekwondou privukli i uspjesi drugih križevačkih boraca – Rudolfa i Aleksandra Karrea, Zorana Jandrokovića, Andreja Uraniča, Damira Međerala?

Naravno da jesu, oni su svi bili odlični borci. Pogotovo moji sadašnji treneri Međeral i Jandroković koji su osvajali medalje na svjetskim i europskim natjecanjima.

Je li borilačka vještina i sport pogodnija nasilnim ili miroljubivim osobama ili se njime može baviti bilo tko, bez obzira na svoju narav?
Ma bilo tko može trenirati taekwondo bez obzira na svoju narav, to nije bitno u tom sportu…


Jesi li se, uz sport, pomišljao baviti i još nečim, primjerice glazbom poput svojeg oca, ili za to nemaš vremena?

Evo išao sam u muzičku školu od svoje pete godine do sada nedavno. Završio sam osnovnu ali ipak sam se odlučio za sport, taekwondo više volim, ali i u sviranju uživam.

Jesi li ikada svoja znanja i vještine iz ovog sporta “zloupotrijebio” u nekoj svakodnevnoj situaciji?
Iskreno da vam kažem nisam, baš nikad.

Što misliš o nasilju među mladima, osobito među tvojim vršnjacima, ne bi li možda treniranje neke borilačke vještine pomoglo usmjeravanju nečije nakupljene energije na koristan način?
Pa bi, bolje bi im bilo da se na treningu ispucaju, nego da se vani tuku na ulici.


Jesi li iz koje borbe izišao toliko “izudaran” da si pomislio na prestanak treniranja ili te je svaki kiks motivirao na još veći trud i napore na treninzima?

Evo nikad nisam izašao izudaran, ali nisam ni uvijek pobjeđivao. Ipak, svaki poraz motivirao me na još veći rad, trud i naporne treninge. To se ipak sve isplatilo.


Nastupao si na mnogobrojnim turnirima u zemlji i inozemstvu, koja su ti natjecanja donijela najveći uspjeh?

Pa evo 2008. godine imao sam najbolje rezultate. Npr. 1. mjesto na prvenstvu Hrvatske, ulazak u juniorsku reprezentaciju, nastup za reprezentaciju na svjetskom juniorskom prvenstvu u Izmiru u Turskoj, 1. mjesto na otvorenom prvenstvu Austrije i Hrvatske i još dosta osvojenih natjecanja u Hrvatskoj.

Imaš li neki posebni “ritual” kad stupiš na strunjaču? Kako se pripremaš za jake turnire?
Pa nemam bas neki poseban način kad ulazim u borbu, a za jake turnire puno treniraš, tj. stalno puno treniram, ali prije jakih turnira još više.


Što ti donose gostovanja na turnirima u različitim gradovima i zemljama – imaš li vremena za nešto drugo osim natjecanja?

Naravno da imam, druženje s prijateljima, izlazak subotom s prijateljima, ponekad sviram s tatom i učim.

Član si Taekwondo kluba “Radnik”, koliko klub podupire darovite pojedince poput tebe – pomaže li ti u nabavi opreme?
Pa evo iskreno, baš i ne. Kimono si kupim sam, evo dobio sam ove godine nove štitnike od kluba i dobijem od trenera Međerala džeparac kad idem na pripreme s reprezentacijom, Ne bih htio uvrijediti klub i reći da mi ne pomaže, ali mogao bi i malo više. No ja se ne žalim, zadovoljan sam i ovime kaj imam.


Što su ti pobjednička postolja na turnirima, osim 28 zlatnih, 12 srebrnih i 8 brončanih medalja donijela? Primaš li od kluba ili Hrvatskog taekwondo saveza kao juniorski reprezentativac Hrvatske, neke novčane premije?

Ne, ne primam nikakve novčane premije.


Je li te Grad Križevci, otkako si 2005. dobio nagradu Zajednice sportskih udruga Križevaca za perspektivnog sportaša, ikako podupirao?

Nije me nikako podupirao, valjda to njih ne zanima.

Svjesni smo koliko je bavljenje vrhunskim sportom, a ti si uvelike “stupio na vrhunski teren”, financijski zahtjevno. Imaš li sponzore ili su ti najveći financijeri vlastiti roditelji?
Nemam stalne sponzore ali prije dvije godine, kad sam išao u Ameriku, sponzorirali su me Goran Delić i Robert Vukonić i jako sam im zahvalan na tome.


Imaš snažnu potporu svojih prijatelja i obožavatelja, posebno na virtualnoj mreži Facebook, a vjerujemo da je dobar dio članova grupe “Fabijan Brčić – osoba godine 2008.” u izboru za osobu godine glas dao upravo tebi. Kako se nosiš s popularnošću?

Ma nije to nikakva popularnost, mislim da su puno više popularniji križevački nogometaši.

Imaš li “popusta” kod profesora u školi; jesu li sportski rezultati praćeni i onima na privatnom planu?
Ne znam je li imam popusta kod profesora, to ću tek sad saznati jer me ne bude sada dosta u školi, pa budemo vidjeli. Nadam se da mi budu popustili bar malo, npr. da me ne ispituju odmah kad se vratim i tako.


Koliko često se koristiš internetom? Upoznaješ li možda svoje buduće konkurente i nalaženjem informacija o njima na Mreži?
Dosta vremena provodim na internetu, upoznam dosta svojih budućih konkurenata, pogotovo na Facebooku.

Juniorski si državni reprezentativac, na ljeto ćeš navršiti 16 godina a 2012. održat će se Olimpijske igre u Londonu. Tebi će toga ljeta biti 19 godina. Hoćeš li se boriti za ocjene na fakultetu ili za ocjene sudaca na tatamiju u olimpijskoj borilačkoj dvorani? Bila bi to sjajna prilika da Križevci dobiju trećeg sudionika najveće sportske smotre na svijetu.

Pa bilo bi super kad bih se kvalificirao na Olimpijadu, ali za to treba još puno truda i treniranja. Ako bude sreće da odem u London 2012. sigurno ću se boriti za ocjene sudaca a fakultet bih stavio na drugo mjesto.


Što bi poručio klincima koji razmišljaju o uključivanju u neki sport, što im sportska aktivnost, osobito taekwondo, može pružiti?

Taekwondo im može pružiti puno zabave, treniranja i naravno, ako budu dobri, puno natjecanja.
Dodao bih nešto o uvjetima u kojima treniram s prijateljima i trenerima. Treniramo u maloj dvorani Osnovne škole Ljudevita Modeca, uvjeti su nikakvi. U dvorani je hladno, nemamo tatami i sklisko je. Kad bismo imali barem tatami i centralno grijanje bila bi to odlična dvorana. Ili kad bismo dobili baš svoju dvoranu za Taekwondo klub “Radnik”. Bilo bi to super, ali o tome možemo samo sanjati.