Kako se vremena mijenjaju, svi proizvođači velikih i pomalo, mladoj generaciji, dosadnih automobila pa tako i Volvo nude jednog dinamičnog kompakta. On bi trebao zadovoljiti odvažne dizajnerske apetite mladih ljudi sa povećom lisnicom. C30 je upravo takvima i namijenjen. Onima koji imaju sredstva i stila te žele to i pokazati na najbolji mogući način.
Dizajnerski gledano, C30 je remek djelo. Prednji kraj C30-tke je klon većeg brata na istoj platformi S40 dok je zadnji kraj inspiriran legendom iz 60-ih, modelom 1800. Pod ovom modernom bijelom bojom, proširenja, pragovi i ostali dodaci koji idu uz oznaku R-design izgledaju gotovo savršeno i naglašuju mlađahni duh samog automobila. Iz kojeg god kuta gledan, vidi se kako je pripadnik asfalta i blještavih svjetla metropola gdje su izgled i prvi dojam najvažniji. C30 se od svojih ostalih konkurenata uvelike razlikuje po masivnim izbočenjima na zadnjem kraju – blatobranima i relativno malim krovom i niskom linijom istog koja je nakošena i daje dodatnu dinamičnost automobilu.
U unutrašnjosti automobila prvo vam u oči upada ponos i dika skandinavskih dizajnera, centralna konzola. Sama oblikovana u minimalističkom stilu opet ostavlja dojam automobila koji je izrađen za lov na poglede. Instrumenta ploča je pregledna, suptilno osvijetljena u blagom plavičastom tonu od sredine kazaljki. Na taj način prikazuje momentalno stanje situacije brzine i okretaja motora, kao i temperature te razine goriva .Kako bi dojam bio još bolji tu su i kožna sjedala, grijana i električno pokretana, te nude odličnu vozačku poziciju, držanje i udobnost. Kada vam postane prevruće od grijanih sjedala, tu je i dvozonska automatska klima koja će vas bez problema rashladiti. Stražnja klupa, dobro to je krivi izraz, umjesto klupe su dva sjedala zbog naglog sužavanja putničkog prostora koja dvojici odraslih putnika nude dovoljno, ali ne i previše prostora. Kako smo krenuli od naprijed prema straga dolazimo i do prtljažnog prostorčića. Umanjenica je namjerno korištena jer prtljažnik je najmanji u klasi sa samo 233 litara. Što je i možda jedina zamjerka ovog automobila. Još su tu i mala staklena vrata postavljena previsoko no dosta o tome jer tko vozi prtljagu na jedno krstarenje gradskim prometnicama.
Kako su se redali kilometri PSA/Fordov 2.0 litreni trubo dizel je oduševljavao odazivom na gas te ne zamjetnom bukom pri, reći ćemo, previsokim okretajima. Potrošnja ni u kojim uvjetima vožnje (prije maltretiranjima nego vožnje), nije prelazila 8 litara u prosjeku, što znači da u normalnoj vožnji ide i dosta ispod 7 litara. No, kako ne bi bilo zabune 136 konja snažan agregat nije za stazu, ali je za gradsku vožnju pa i dulja putovanja. 320 Nm okretnog momenta uparenih sa odličnom 6-stupanjskom automatikom i tempomatom jednostavno je automobil koji će zadovoljiti sve potrebe pa i više jednog normalnog građanina pokornog.
Što se tiče držanja u zavojitim otvorenim prometnicama provjerena Focusova platforma (na kojoj je rađena i Mazda te dulji brat S40) oduševljava. Jedino se osjeti malo teži dizelski prednji kraj, ali ako se i pretjera tu uskače i kontrola stabilizacije koja će vam sačuvati glavu. Mogu sada pisati litanije o visokom brzinskom prosjeku, zanošenjima i divljanjima te iznenađujuće tvrdim ovjesom, ali osobno, s ovim automobilom jednostavno ćete željeti biti viđeni.
Više na Auto-Info.hr.
Komentari su zatvoreni.