Izbornik
FacebookTwitterGoogle+RSSYouTube

Deset godina Ženskog vokalnog sastava ‘Allegro’


U petak 27. lipnja u podrumskoj dvorani Hrvatskog doma Križevčani su imali priliku nazočiti zanimljivom i raznolikom koncertu ženskog vokalnog sastava "Allegro", sastava koji pod različitim imenima djeluje, s manjim prekidima, već deset godina. S obzirom na to da je ovom sastavu jučerašnji nastup bio prvi cjelovečernji koncert, iznenađenje je u prvom redu predstavljao dobro osmišljeni koncept koncerta i izabrani repertoar.

Djevojke su, naime, svoj nastup podijelile u tri programske cjeline. U prvom dijelu programa izvele su nekoliko renesansnih pjesama madrigalskog tipa, drugi dio bio je posvećen hrvatskim pjesnicima i skladateljima 20. stoljeća (dio koji je gotovo u potpunosti bio posvećen podravskim baladama, ako izuzmemo jedan "zalutali" Dalmatinski scherzo) i u zadnjem dijelu su bile izvedene američke popularne pjesme.


Zašto ovako koncipiran program predstavlja iznenađenje, tvrdnja je koja zaslužuje objašnjenje. Za jedan amaterski vokalni sastav koji broji osam članica, kakav je "Allegro", izbor repertoara je ipak ograničen i vrlo je važno da takav sastav odluči u kojem se smjeru želi razvijati. Nisam sigurna do koje je mjere osmišljen i svjestan, ali izbor renesansnih madrigala je upravo idealan za takav sastav. Za tu vrstu glazbe (koja je uglavnom četvero- ili peteroglasna), naime, uobičajen je minimalan broj izvođača po dionici. S obzirom da renesansne kompozicije sa svojim zamršenim ritmom, polifonijom i modalnim ljestvicama (za razliku od dura i mola) ne predstavljaju ni najjednostavniji ni najlogičniji izbor, hvalevrijedno je što su djevojke prepoznale njihovu primjerenost za vlastiti sastav i odlučile obogatiti program ovom prekrasnom i zanimljivom glazbom.


Navela bih samo jedan mali, ali važan ispravak. Između točaka programa, voditeljica Tanja Baran najavljivala je i ukratko predstavljala program tekstom koji su pripremile članice sastava. Između ostalog, u jednom je trenutku rečeno kako je madrigalska glazba u 16. stoljeću bila rezervirana za muške izvođače. Takvo je mišljenje zastarjelo i odavno opovrgnuto. Već se duže vrijeme zna da su žene ne samo sudjelovale u izvođenju madrigala, nego su postojali i visoko specijalizirani ženski madrigalistički sastavi, koji su, naravno, bili rjeđi od onih muških, ali upravo zato i ekskluzivniji i cjenjeniji. Iz perspektive mišljenja da je renesansna glazba rezervirana za muškarce, moglo bi se, dakle, shvatiti kako je ta glazba u izvedbi ženskog sastava svojevrsni eksperiment. Ako znamo da to nije tako, "Allegrov" izbor renesansnih pjesama kao dijela programa ima i svoje vrlo vrijedno historijsko opravdanje.


U pauzi između prvog i drugog dijela programa, dramskom točkom predstavila se maturantica Ana Acić, izvevši monolog kojim je pobijedila na ovogodišnjem Lidranu (uz mentoricu Nadu Poturiček).
Prethodno spomenuta raznolikost programa odrazila se već u drugom dijelu programa u kojem su predstavljene tri pjesme na kajkavskom narječju (među njima i uglazbljenja jedne Domjanićeve i jedne Galovićeve pjesme) koje su vrlo vješto izabrane i izvedene te Dalmatinski scherzo koji se nije uklopio ni kvalitativno, ni zemljopisno i mogao je, prema mom mišljenju, komotno biti izostavljen.


Treći dio programa, američke popularne pjesme, nešto je što svim članicama očito najbolje odgovara, pa je on i primjereno predstavljao vrhunac večeri. Istakle su se zadnje dvije kompozicije na programu ("Chanson d’Amour" i "I Could Have Danced") u kojima su djevojke bile vidno najopuštenije. Ipak, zadnji dio programa je bio kvalitativno neujednačen (npr. manjkavi aranžman Gershwinove "Embraceable You" Vlade Sunka), pa bi možda bilo dobro, s obzirom da sastavu takav repertoar dobro leži, da ga obogate dodatnim i kvalitetnijim aranžmanima. Opuštenost izvedbe zadnjih dviju skladbi sigurno je vezana i uz činjenicu da su izvedene uz instrumentalnu pratnju (prva uz gitarsku pratnju Tamare Perc, a druga uz klavirsku Zlate Životić), koja bi se vrlo jednostavno mogla obogatiti i uključivanjem nekih udaraljki (koje bi se, uostalom, vrlo dobro uklopile i u prvi dio programa, uz plesne renesansne kompozicije!)


Nabrojimo, za kraj, sve članice sastava "Allegro": Irena Fresl (voditeljica sastava), Suzana Knežević, Valerija Kramar, Dijana Mijač, Tamara Perc, Ivana Strmečki Baričević, Jelena Strmečki, Martina Valec Rebić.
Svojim prvim cjelovečernjim koncertom, "Allegro" je pokazao križevačkoj publici svoju perspektivnost i velike potencijale za budućnost, trag kojim će, nadamo se, nastaviti svoje djelovanje. Želimo im još puno uspješnih godina i radujemo se idućem nastupu!