Naslov izvornika: The Count of Monte Cristo
Žanr: akcija, drama, avantura
Uloge: James Caviezel, Guy Pearce, Dagmara Dominczyk, Richard Harris, Luis Guzman
Režija: Kevin Reynolds
Odmak od svakodnevice
Lijeno je popodne, ručak je već u fazi pranja suđa, na dvjema komercijalnim televizijama idu meksičke sapunice, a na onoj javnoj Oprah. Definitivno je vrijeme za izležavanje ispred televizora, a što može bolje odmoriti čovjeka od simpatičnog i nezahtjevnog pustolovnog filma. Grof Monte Cristo je pravi izbor za to.
Priča kreće od mladog i naivnog Edmonda (Caviezel) koji nakon pokušaja spašavanja svog kapetana završi na otoku Elbi s prijateljem Fernandom (Pearce).
Tamo se nalazi Napoleon pod britanskom stražom koji traži od Edmonda da
odnese pismo u Francusku njegovom prijatelju. Kod kuće ga čeka mlada i
prelijepa Mercedes s kojom se planira vjenčati. Nakon povratka, Edmonda
uhite zbog Napoleonovg pisma pod optužbom izdajništva i odvedu ga u
zatvor Chateau d’If. Tamo upoznaje starca koji ga godinama
podučava mačevanju, matematici, jezicima, ekonomiji, a na samrti mu
ostavlja kartu s blagom. Nakon dugih 13 godina Edmond uspijeva pobjeći
i kreće u osvetu onima koji su ga izdali.
Od pekara do grofa
Priča o grofu Monte Cristu potječe iz pera francuskog pisca Alexandra Dumasa
zaslužnog i za knjigu o Trima mušketirima i ekranizirana je mnogo puta. Zanimljivo je to da je Dumas bio navodno inspiriran stvarnim događajima. U Francuskoj je u to vrijeme kružila priča o postolaru Pierreu Picaudu koji je bio pred vjenčanjem s veoma bogatom djevojkom. Međutim, njegovi prijatelji koji su bili ljubomorni na činjenicu da će postolar sad imati mnogo veći status u društvu, lažno su ga optužili da je engleski špijun. Picaud je bio osuđen na sedam godina zatvora. U zatvoru se sprijateljio s čovjekom osuđenim na doživotni zatvor koji je imao veliko bogatstvo i odlučio ga je povjeriti Picaudu. Nakon što je 1814. godine izašao iz zatvora, uzeo je novce, promijenio ime i vratio se u Pariz i polako se počeo osvećivati svojim bivšim prijateljima.
Knjiga naspram filmske vrpce
Ljubitelji pisane riječi nisu bili zadovoljni pojednostavljenom radnjom prikazanom u filmu. Kako kažu, film ima poveznica s romanom utoliko što je riječ o osveti, ljubavi i prognanstvu i što likove nose ista imena. Međutim, filmska publika je prilično zadovoljna. Film je lagan i pitak baš kao što pravi pustolovni uradak i mora biti. Scenaristi su pogodili srž svega i odabrali prave dijelove priče te napravili od njih dosta napeto, pomalo bajkovito i simpatično filmsko djelo. Po mom mišljenju, priča je ispričana i ekranizirana bolje od popularnih Mušketira. Glumačka postava je izvrsna, svaki lik, pa čak i glavni negativac nosi u sebi određenu dozu šarma.
Koncept osvete grofa Monte Crista do sad je na ekranu zaživio najmanje dvadesetak puta,a vjerojatno najranije filmsko ostvarenje potječe iz 1908. godine što je era nijemog filma. Stručnjaci procjenjuju da je ova priča ekranizirana otprilike svakih 18 mjeseci uzevši kao početak gore spomenuti nijemi film. Zadnji put grof Monte Cristo pojavljuje se u crtanom obliku 2004. godine pod japanskom zastavom u obliku anime serija.
Za kraj, jedna zanimljivost. Ime slavnog grofa ipak se ne veže samo uz velike i male ekrane. Vrhunske i najpopularnije kubanske cigare nose upravo njegovo ime. 1935. Menende Garcia, vlasnik poznatog kubanskog branda cigara H. Upmman, odlučuje pokrenuti novu liniju. Kako je Dumasova knjiga bila vrlo popularno štivo među torcedoresima (ljudima koji su rolali cigare) novi brand je ponio ime Monte Crista, a logo cigara i dandanas nosi ukrštene mačeve.
Ocjena filma: 3/5
Komentari su zatvoreni.